Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-404/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Dušić - Poljak, odvjetnica u Koprivnici, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 20. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnice tuženika i odluke objavljene 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili tužiteljica IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], I [adresa], 25, koja je istovjetna sa IO, [adresa], OIB; 23870011698, kao primateljica uzdržavanja, s jedne strane i tuženi BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelj uzdržavanja, s druge strane, od dana 2. studenog 2022. godine, koji Ugovor je solemnizirao Javni bilježnik Darko Matulec, Đurđevac, Kralja Tomislava 2, pod brojem: OV-2005/2022., dana 2. studenog 2022. godine.

II. Briše se zabilježba od 3. studenog 2022. pod brojem Z-9177/2022 na 24 (1.1) koja glasi: „Zabilježba, doživotno uzdržavanje, zabilježba postojanja prava iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02. studenog 2022. g. solemniziranog po javnom bilježniku Darku Matulec iz Đurđevca pod br. OV-2005/2022 na nekretnine u A.„

III. Nalaže se tuženiku BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.296,46 eura (slovima: tri tisuće dvjesto devedeset šest eura i četrdeset šest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je dana 16. prosinca 2024. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženik u svojstvu davatelja uzdržavanja 2. studenog 2022., zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji Ugovor je solemniziran od strane Javnog bilježnika Darka Matulca u [adresa], pod brojem OV- 2005/2022. dana 2. studenog 2022. Predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju tuženik se obvezao doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, dok je tužiteljica, kao naknadu za primljeno uzdržavanje, ostavila tuženiku svoju imovinu navedenu u istome Ugovoru, s prijenosom vlasništva iste imovine, nakon smrti tužiteljice. Tuženik se je, kao davatelj uzdržavanja, čl. II predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju obvezao tužiteljici, kao primateljici uzdržavanja, osigurati slijedeće: uvijek tople, čiste i uredne prostorije, uvijek toplu i zdravu hranu, lijekove po potrebi, prijevoz liječniku i bolničko liječenje, prijevoz do banke ili FINE za sve slučajeve kada je to potrebno, sa tužiteljicom postupati korektno, savjesno i humano, te nakon smrti tužiteljice sahraniti je prema mjesnim običajima na groblju u [adresa], time da je obvezan najprije organizirati kremiranje tijela tužiteljice u Krematoriju u Zagrebu, a potom organizirati pogreb na način da se urna pohrani u postojeće grobno mjesto odnosno grobnicu tužiteljice na Gradskom groblju u [adresa], sve to po rimokatoličkom obredu. Predmetnim Ugovorom nije ugovorena zajednica života stranaka te je također izričito navedeno da tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja, ne želi da se uzdržavanje obavlja u nekom od Domova za starije osobe, nego isključivo u njenom stanu u [adresa]. Nadalje je ugovoreno da je u okviru sadržaja i načina pružanja ugovorne obveze uzdržavanja tuženik dužan, kao davatelj uzdržavanja, osigurati uzdržavanje tužiteljice u njenom stanu do kraja života tužiteljice, kako osobnim angažiranjem, tako i angažiranjem neke treće osobe uz suglasnost tuž iteljice, a za slučaj da će tužiteljici trebati trajna ili trajnija svakodnevna briga i njega, da je u tom slučaju tuženik, kao davatelj uzdržavanja, dužan skrbiti da ta osoba tu uslugu uzdržavanja obavlja u svemu kako je to između stranaka predmetnim ugovorom ugovoreno.

1.2. Točkom IV predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovoreno je da su stranke Ugovora suglasne da svaka stranka može tražiti raskid Ugovora ukoliko se ne izvršavaju ugovorne obveze. Tužiteljica tvrdi da tuženik uopće ne izvršava obveze koje je preuzeo predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju a koje se odnose na izvršavanje obveza uzdržavanja tužiteljice. Naime, tuženi već mjesecima ne samo da ne izvršava bilo kakove obveze uzdržavanja koje je preuzeo predmetnim Ugovorom već mjesecima (oko šest mjeseci) nije dolazio u stan tužiteljice te uopće ne pita za nju ili za njezino zdravstveno stanje. Tuženik je posljednji puta bio u stanu tužiteljice potkraj mjeseca lipnja 2024. godine. Tužiteljica je osoba starije životne dobi, dosta bolesna, kojoj je potrebna svakodnevna njega i skrb na način da bi tužitelj trebao svakodnevno i to više puta dnevno dolaziti u stan tužiteljice provjeriti kako se tužiteljica osjeća, pita je treba li joj štogod, međutim tuženi ne samo da ne dolazi već mjesecima u stan tužiteljice već se uopće niti na bilo koji drugi način ne interesira o njezinom zdravstvenom stanju. Ovaj nedostatak komunikacije još više pogoršava opće stanje tužiteljice jer je poznato da starije osobe zahtijevaju pažnju i društvo da bi se dobro osjećale. Također se tužiteljica opravdano pita i što bi se dogodilo da se njezino opće zdravstveno stanje dodatno pogorša na način da je stalno ovisna o tuđoj njezi i pomoći, budući da tuženik već mjesecima nije došao u njezin stan. Kod prijašnjih susreta tuženik se u nekoliko navrata drsko i neprimjereno ophodio prema tužiteljici. Stoga je potpuno opravdan strah tužiteljice da ne može od tuženika očekivati uzdržavanje na kakovo se isti obvezao Ugovorom ukoliko bi zbog nemoći bila ovisna o stalnoj brizi i njezi tuženika. Budući da se tuženik uopće ne interesira za stanje tužiteljice među strankama već oko šest mjeseci nema nikakve komunikacije. Tuženi već dulje vrijeme uopće ne izvršava obveze uzdržavanja koje je preuzeo Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a njegovo ponašanje opravdano izaziva strah i sumnju kod tužiteljice da će u slučaju potrebe stalne skrbi za tužiteljicu uopće na adekvatan način izvršavati svoje obveze. U vrijeme kada je tuženik još komunicirao sa tužiteljicom isti ju je nekoliko puta vozio u Zagreb na zdravstvene kontrole, ali je tužiteljica snosila sve troškove (benzin, hrana, piće) ali u posljednjih šest mjeseci se tužiteljica mora snalaziti sama za prijevoz budući da se tuženi uopće ne interesira za njezino stanje i među strankama nema nikakve komunikacije već oko šest mjeseci. Obzirom na činjenicu da tuženik ne izvršava obveze koje je preuzeo predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica ima pravni interes za raskid predmetnog Ugovora, te stoga predlaže da sud, donese presudu

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da se tuženik Ugovorom obvezao doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, a tužiteljica se zauzvrat obvezala, kao naknadu za primljeno uzdržavanje, ostaviti tuženiku svoju imovinu navedenu u Ugovoru, s prijenosom vlasništva nakon smrti tužiteljice. Točno je da su u navedenom Ugovoru popisane obveze koje ima tuženik, kao davatelj uzdržavanja, prema tužiteljici, kao primateljici uzdržavanja. Tužiteljica i dalje stanuje u svom stanu na adresu u [adresa], kako je i bila njena želja. Nije sporno da su ugovorne strane ugovorile da se zajednica života između primatelja i davatelja uzdržavanja ne ugovara, kao i da tužiteljica ne želi da se uzdržavanje obavlja u nekom od Domova za starije i nemoćne osobe, međutim davatelj uzdržavanja može pružati uzdržavanje osobno, ali i preko treće osobe. Međutim, tužiteljica je za sada dobrog zdravstvenog stanja, pokretna, dobrog statusa, vozi osobni automobil, ide samostalno u banku, sudjeluje na raznim društvenim događanjima i slično pa joj ozbiljnije ili 24-satno uzdržavanje trenutno nije potrebno. Tužiteljica se o svom uzdržavanju za sada može sama brinuti u većem dijelu, dok joj je tuženik samo potreban radi obavljanja pojedinih obveza i poslova, prema dogovoru s tužiteljicom. Od zdravstvenih problema, odnosno bolesti, tužiteljica ima problema s mokraćnim mjehurom i kralježnicom, a na sve potrebne i dogovorene preglede vozio ju je sam tuženik, kako mu i proizlazi obveza iz navedenog Ugovora.

2.2 Tuženik navodi da je točno da iz Ugovora proizlazi mogućnost raskida navedenog Ugovora, ali smatra da nije točno da tuženik prema tužiteljici ne izvršava obveze prema sklopljenom Ugovoru, kao ni da ne pita za nju ili da ne dolazi u njezin stan. Tužiteljica je dobrog zdravstvenog stanja te prema tome sama obavlja obveze koje se tiču održavanja kućanstva, odnosno može si samostalno skuhati, otići u trgovinu, obilaziti društvena događanja i sl. Unatoč navedenom, tuženik je po zahtjevu i objektivnoj nemogućnosti tužiteljice da nešto obavi sama, dolazio k tužiteljici po njezinom zahtjevu, obavljao što joj je trebao i održavao njezino kućanstvo. U trgovinu po potrepštine za tužiteljicu odlazio je sam tuženik dva puta tjedno. Tuženik je kod tužiteljice dolazio često, u tjednu minimalno jednom, a po potrebi i više puta. Vozio ju je u banku ili je za nju sam tamo obavljao poslove, odlazio joj je i po lijekove u ljekarnu Štefanić, naručivao je kod liječnika i sl. Nikad između tužiteljice i tuženika nije bilo svađa ili prepirki, već je postojalo međusobno poštovanje. Takvo stanje u ispunjavanju ugovora trajalo je sve do lipnja 2024. godine, kada je tužiteljica počela opstruirati ispunjavanje obveza iz Ugovora, na način da je počela odbijati komunikaciju s tuženikom kada ju je pokušavao kontaktirati, u susretu na ulici demonstrativno mu je okretala leđa i slično. Za ni jedan od ovakvih postupaka, tužiteljica nije imala nikakvog razloga. Tuženik je pokušao ispitati koji je razlog takvog ponašanja tužiteljice te je saznao da je tužiteljica našla drugu osobu s kojom se druži i provodi vrijeme, točnije PO. Kada su se pojavile navedene situacije opstruiranja Ugovora i tužiteljica s istim nije prestajala, tuženik se dodatno zabrinuo i obratio liječnici tužiteljice, dana 24. lipnja 2024. godine.

2.3. Budući da tuženik želi ispunjavati obveze iz predmetnog Ugovora u potpunosti, odnosno budući da nije sporno da se želi brinuti o tužiteljici i pružati joj svu potrebnu njegu i pomoć i to u njezinom stanu, po zahtjevu tužiteljice, kao i da je to radio do sad , u skladu s preuzetim odredbama Ugovora o doživotnom uzdržavanju, to isti smatra da nema nikakve osnove za ovu tužbu u kojoj tužiteljica traži raskid predmetnog Ugovora. Ovdje to nije slučaj, budući da tuženik nije kriv za neizvršavanje svoje obveze , te se interesira i konstantno pita i kontaktira tužiteljicu. Tužiteljica i tuženik se dugo poznaju s obzirom da je ista susjeda njegovih roditelja. Na taj način su se i u poznali, budući je tuženik redovito obilazio svoje roditelje. Ugovor je sklopljen na inicijativu tužiteljice, nakon što je ista uvidjela da tuženik brine o svojim roditeljima. Tuženik je na to pristao i uvijek je bio od riječi kada je tužiteljica bilo što trebala. Sama činjenica što su tuženikovi roditelji u blizini tužiteljice, osporava činjenicu da tuženik ne dolazi k tužiteljici ili joj se ne javlja. Upravo suprotno, tuženik je uvijek bio tužiteljici na raspolaganju kada je obilazi osvoje roditelje, a ukoliko ga fizički ni nije bilo kod nje, čuli su se preko telefona pa je čak i tuženikova majka često puta s tužiteljicom u kontaktu prenijela tuženiku što joj je potrebno. Stoga tuženik smatra da nema osnova da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju između stranaka te se predlaže da se tužiteljica odbije s postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U predmetnom postupku među strankama je sporno postoje li zakonske pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koje su dana 2. studenog 2022. sklopili tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, u svrhu dokazivanja pročitan je sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa ovjerom (stranica 6-11 spisa), izvadak iz BZP-a (stranica 12-21), medicinska dokumentacija tužiteljice i povijest bolesti, otpusna pisma (stranica 22-40). Izvršen je uvid u fotografije (stranica 49). Pročitan je sadržaj elektroničke pošte (stranica 50-51). Izvršen je uvid u fotografije (stranica 52-63). Pročitana je medicinska dokumentacija (interne uputnice, nalazi, otpusna pisma) (stranica 71-80). Pročitan je iskaz tužiteljice (stranica 103-105), iskaz tuženika (stranica 105-106), svjedoka ŽO (stranica 106-107), svjedokinje SO (stranica 107), svjedoka EO (stranica 108), svjedokinje FO (stranica 108-109), svjedoka LO (stranica 112) i svjedokinje ČO (stranica 112- 114).

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (stranica 6-11 spisa); (dalje: Ugovor) utvrđeno je kako su stranke isti sklopile dana 2. studenog 2022. te je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Darku Matulcu iz [adresa], istoga dana pod brojem OV-2005/2022. Ovim Ugovorom tužiteljica kao primateljica uzdržavanja ostavlja tuženiku kao davatelju uzdržavanja svu svoju imovinu izrijekom navedenu u točki I. Ugovora a koja se sastoji od dvosobnog stana na prvom katu stambeno – poslovne zgrade u [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] kao i pripadajuće dvorište, pravo korištenja grobnog mjesta na Gradskom groblju u Đurđevcu te pokretnine koje se sastoje od osobnog automobil marke Citroen C-Elysee, reg. oznake [registarska oznaka], novčana sredstva na tekućem i deviznom računu kod Zagrebačke banke d.d., neisplaćeni iznos mirovine, uobičajene predmete kućanstva i sve druge nekretnine i pokretnine koje eventualno tužiteljica stekne nakon sklapanja ovog Ugovora. Tužiteljica Ugovorom dozvoljava da si tuženik nakon njene smrti upiše pravo vlasništva na nekretnine koje su predmet Ugovora, podigne novčana sredstva i prenese vlasništvo osobnog automobila na svoje ime. Sve to pod uvjetom da joj tuženik do kraja njenog života osigura: uvijek tople, čiste i uredne prostorije, uvijek toplu i zdravu hranu, lijekove po potrebi, prijevoz liječniku i bolničko liječenje, prijevoz do banke ili FINE za sve slučajeve kada je to potrebno, sa tužiteljicom postupati korektno, savjesno i humano, te nakon smrti tužiteljice sahraniti je prema mjesnim običajima na groblju u [adresa], time da je obvezan najprije organizirati kremiranje tijela tužiteljice u Krematoriju u Zagrebu, a potom organizirati pogreb na način da se urna pohrani u postojeće grobno mjesto odnosno grobnicu tužiteljice na Gradskom groblju u Đurđevcu, sve to po rimokatoličkom obredu. Predmetnim Ugovorom nije ugovorena zajednica života stranaka te je također izričito navedeno da tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja, ne želi da se uzdržavanje obavlja u nekom od Domova za starije osobe, nego isključivo u njenom stanu u [adresa]. Nadalje je ugovoreno da je u okviru sadržaja i načina pružanja ugovorne obveze uzdržavanja tuženik dužan, kao davatelj uzdržavanja, osigurati uzdržavanje tužiteljice u njenom stanu do kraja života tužiteljice, kako osobnim angažiranjem, tako i angažiranjem neke treće osobe uz suglasnost tužiteljice, a za slučaj da će tužiteljici trebati trajna ili trajnija svakodnevna briga i njega, da je u tom slučaju tuženik, kao davatelj uzdržavanja, dužan skrbiti da ta osoba tu uslugu uzdržavanja obavlja u svemu kako je to između stranaka predmetnim ugovorom ugovoreno. Točkom III. Ugovora tuženik je prihvatio sve obveze u odnosu na tužiteljicu. Točkom IV. Ugovora stranke su ugovorile da svaka stranka može tražiti raskid Ugovora ukoliko se ne izvršavaju ugovorne obveze, ali i ako bi se nakon sklapanja Ugovora prilike toliko promijenile da bi ispunjenje ovog Ugovora postalo znatno otežano ili nemoguće, da sud može, na zahtjev jedne ili obje stranke, ovaj Ugovor raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.

7. Uvidom u izvadak iz BZP-a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 12-21) utvrđuje se kako je tužiteljica samovlasnica etažne cjeline E-24 koja se sastoji od dvosobnog stana na prvom katu zgrade mješovite uporabe u [adresa] te da je na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom koji se odnosi na stan tužiteljice upisana zabilježba postojanja prava iz Ugovora i to pod brojem Z-9177/2022.

8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, povijest bolesti, otpusna pisma (stranica 22-40) i medicinsku dokumentacija (interne uputnice, nalazi, otpusna pisma) (stranica 71-80), utvrđeno je kako je tužiteljica bolovala od tumora mjehura te se u više navrata liječila i obavljala kontrole u Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko – križevačke županije, Domu zdravlja Koprivničko – križevačke županije i kliničkoj bolnici Sveti Duh, Zavodu za urologiju u Zagrebu.

9.1. Uvidom u fotografije (stranica 49) utvrđeno je kako je tuženik u vremenskom razdoblju od 8. svibnja 2023. do 15. svibnja 2024. u deset navrata platio parkirne karte za svoje vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na lokaciji "Sveti Duh".

9.2. Uvidom u fotografiju e-pošte (stranica 50-51) utvrđeno je kako se tuženik obratio liječnici tužiteljice navodeći da se tužiteljici pogoršalo psihičko stanje, da je postala paranoična, da ga vrijeđa. Navodi da tužiteljica s njim odbija svaki vid suradnje te traži savjet liječnice kako postupiti. Liječnica MO tužitelju je odgovorila kako, s obzirom na opisanu simptomatologiju, ona smatra da je tužiteljici potreban pregled psihijatra.

9.3. Uvidom u fotografije (stranica 52-55) utvrđuje se kako je na istima vidljiva tužiteljica kako se kreće javnim površinama, pješice i upravljajući osobnim automobilom te se utvrđuje da je iz ovih fotografija razvidno da tužiteljica pri tome nije svjesna činjenice da je netko fotografira.

9.4. Uvidom u fotografije (stranica 56-60, 62-63), utvrđeno je kako su iste preuzete sa društvene mreže Facebook i to stranice Udruge koprivničkih samaca, a prikazuju tužiteljicu kako pleše na nekom društvenom događaju.

9.5. Uvidom u fotografiju zaslona mobilnog uređaja (stranica 61), utvrđeno je kako je nepoznati mobilni uređaj primio dva dolazna poziva s telefonskog broja [broj telefona] koji je spremljen pod imenom " IO" i to 13. veljače u 23:33 sati i 12. veljače u 23:34 sati.

10. U svojem iskazu tužiteljica navodi kako od samog sklapanja Ugovora nije bila zadovoljna s tuženikom tj. načinom kako je isti izvršavao Ugovor. U početku je dolazio k njoj, po pola sata popiti kavu, da nekada nije mogao doći jer je bio na poslu, za što je ona imala razumijevanja jer joj u tom trenutku i nije trebala nekakva pomoć, a kad ga je trebala ona ga je zvala. Navodi da ju je tuženik šest puta vozio kod liječnika, a zadnji puta 2024., da se nije interesirao za njeno zdravstveno stanje pa ona sada plaća ženu koja joj dolazi pomagati. Navodi da je u potpunosti prestao s izvršavanjem svojih obveza u lipnju 2024. kada joj još i nije trebala osobita pomoć jer je bila pokretna i imala svoj automobil, a kada je oboljela da je nije pitao da li joj što treba, niti joj osigurao potrebne namjernice i slično. U lipnju 2024. tuženik je bio kod nje te je došlo do određenog verbalnog sukoba kojom prilikom joj je tuženik opsovao majku. Tri dana nakon toga mu je poslala poruku da li će je voziti u Zagreb na kontrolu na što nije dobila odgovor. Stoga je tom prilikom kao i svaki slijedeći puta kada je morala na kontrolu u Zagreb, naručila sanitetskog vozilo pa je tako upoznala i PO, koja joj sada pomaže, za što joj tužiteljica plaća. U iskazu tužiteljica izričito navodi kako smatra da su je tuženik i njegovi roditelji varali na razne načine, da joj tuženik nakon lipnja 2024. ne pomaže ni na koji način niti ispunjava svoje obveze iz Ugovora što mu ona nije odbijala. Izričito navodi kako želi da se Ugovor raskine jer u tuženika nema povjerenja. Nadalje navodi da su fotografije koje je tuženik priložio spis snimljene bez njenog znanja i da ih nije vidjela prije nego joj je iste pokazao njen punomoćnik te da je takvo potajno snimanje utjecalo na njeno povjerenje prema tuženiku.

11. Tuženik u svojem iskazu navodi da je Ugovor izvršavao, da je kod tužiteljice dolazio svaki dan barem jednom te joj pomagao na sve način, da je istu jedanaest puta vozio u bolnicu Sveti Duh u Zagrebu, da joj je deset do petnaest puta išao po lijekove i slično. Nadalje da je nebrojeno puta tužiteljici namirnice iz trgovine, dva puta je vozio do banke, plaćao račune Komunalija novcem tužiteljice i slično. Navodi da je uvijek odgovarao na sve njene pozive i poruke i izvršavao sve što je tužiteljica tražila. U lipnju 2024. po iskazu tuženika, tužiteljica je počela sumnjičiti njega i njegove roditelje da joj ulaze u stan te mu rekla neka u njezin stan više ne dolazi te da će ga zvati kad ga bude trebala. Kad je vidio da je nepoželjan, prestao je dolaziti. Dana 29. lipnja 2024. tužiteljica mu je poslala poruku sa upitom da li će je voziti u Zagreb te tvrdi da joj je odgovorio da hoće sa upitom kada, ali da na to nije dobio odgovor pa je stoga nije vozio. Nadalje, da za operaciju tužiteljice u prosincu 2024. nije ni znao jer ona u tom razdoblju od njega nije tražila nikakvu pomoć, a koju bi joj on u tom slučaju pružio. Navodi da ga je tužiteljica opstruirala u izvršavanju njegovih ugovornih obveza na način da mu se nije javljala na pozive, a na ulici od njega okretala glavu. Zaključno tuženik navodi da je voljan i dalje izvršavati svoje obveze iz Ugovora, a ako tužiteljica to ne želi, on samo želi biti isplaćen u onome što mu pripada u periodu u kojem joj je pružao uzdržavanje.

12. Iskaz svjedoka ŽO (stranica 106-107), inženjera medicinske radiologije u Domu zdravlja u Đurđevcu, bitan je utoliko što potvrđuje da je tuženik u dva tri navrata pratio tužiteljicu na radiološka snimanja u Domu zdravlja dok o drugim okolnostima svjedok nema saznanja.

13. Iz iskaza svjedokinje SO, majke tuženika (stranica 107), proizlazi da je tuženik po njenim saznanjima izvršavao obveze iz Ugovora i to način da je odlazio kod tužiteljice i slušao njene priče, vozio njezin auto na tehnički pregled, donosio joj namirnice iz trgovine, vozio je u Zagreb na pretrage, išao po nalaza u laboratorij i slično, a sve je trajalo do ljeta 2024. Navodi da ih je tada tužiteljica počela optuživati za provale u stan, garažu i auto, optuživala ih je za krađe i više puta zvala policiju. Navodi da joj je tada sin (tuženik) rekao da mu je tužiteljica zabranila dolazak nakon čega on više nije išao u njoj. Oni su vidjeli da je tužiteljica i dalje pokretna, vozila je auto i bila samostalna, na društvenim mrežama su vidjeli da je tužiteljica aktivna u Udruzi samaca, da ide na ples pa su zaključili da je dobro. Kada su primijetili da neko vrijeme nije bila doma, a isto su primijetili jer ona živi u stanu do tužiteljice, da je tuženik zvao bolnicu u Zagreb i za nju pitao. Navodi da tuženik tužiteljicu nije zvao, a da ona već neko vrijeme naziva njega, a kad se on javi ona prekine vezu ili traži neku treću osobu. Po njenim saznanjima, tužiteljica nakon lipnja 2024. nije zvala tuženika da bi od njega tražila neku pomoć, već tužiteljici pomaže neka druga gospođa.

14. Iz iskaza svjedoka EO (stranica 108), kolege i prijatelja tuženika s kojim se tuženik privatno druži, proizlazi kako ima saznanja da je tuženik od kraja 2022. i tijekom 2023. redovito posjećivao tužiteljicu. Iz pričanja tuženika ima saznanja da je on za tužiteljicu išao u trgovinu, odlazio u ljekarnu i vozio je u Zagreb na kontrolu. Potvrđuje da je tuženik zvao tužiteljicu kada je završila u bolnici pred kojih devet do deset mjeseci, ali mu se ona nije javila. Po pričanjima tuženika ima saznanja da joj tuženik u proteklih godinu dana više ne pruža pomoć jer tužiteljica to odbija.

15. Iz iskaza svjedokinje FO (stranica 108-109), susjede tužiteljice, proizlazi kako povremeno posjećuje tužiteljicu, ali da tuženika kod tužiteljice nikada nije vidjela pa tako nije imala niti saznanja o postojanju spornog Ugovora. Njoj je tužiteljica spomenula Ugovor tek u ljeto 2024. jer je bila užasnuta ponašanjem tuženika koji ju je psovao pa je tužiteljica bila zabrinuta kako će joj ta osoba sada pomagati. Tužiteljica joj je u više navrata spominjala i neke krađe što je objašnjavala sumnjom da tuženik ima kopiju ključa njenog stana, sumnjala je i da joj je tuženik ukrao podatke s bankovnih kartica.

16. Iz iskaza svjedoka LO (stranica 112) proizlazi da je u više navrata kao policijski djelatnik intervenirao po pozivima tužiteljice kojima je tužiteljica prijavljivala majku tuženika, ali da niti u jednom slučaju nisu utvrđeni nikakvi elementi kaznenog djela ili prekršaja.

17. Svjedokinja PO (stranica 112-114), u svojem iskazu navodi da je tužiteljicu upoznala u listopadu 2024. u sanitetu, da je to bio slučajan susret te ju je tužiteljica tom prilikom pitala zna li nekoga tko bi joj mogao pomoći te se ona ponudila. Pruža pomoć tužiteljici od Badnjaka 2024., od kada se tužiteljica vratila s operacije u Zagrebu pa sve do današnjeg dana te kroz to čitavo razdoblje nije vidjela da bi tuženik izvršavao svoje obveze iz Ugovora niti isto pokušavao na bilo koji način. Isto tako po njenim saznanjima, tužiteljica u tom razdoblju isto nije niti tražila od tuženika, ali ne zna iz kojeg razloga. Po pričanju tužiteljice, ova svjedokinja ima saznanja kako je tuženik u ranijem razdoblju pomagao tužiteljici do lipnja 2024. kada joj nije odgovorio na poruku da li će je voziti u Zagreb pa je morala zvati sanitet, nakon čega više ništa od njega nije tražila. Nakon operacije tužiteljice ona nije zvala tuženika niti je tuženik zvao nju. Također u lipnju 2024., po pričanju tužiteljice, tuženik joj je psovao majku.

18.1. Iz provedenih dokaza sud zaključuje kako je nesporno da su stranke sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju sukladno kojim je tuženik izvršavao svoje obveze prema tužiteljici do lipnja 2024. kada je između stranaka došlo do određenog neslaganja, verbalnog sukoba i prekida komunikacije. Tužiteljica tvrdi da je razlog istog činjenica što joj je tuženik jednom prilikom opsovao majku, a što tuženik niti ne poriče. Neposredno nakon tog događaja tužiteljica je tuženika zamolila da je vozi na kontrolu u Zagreb te tvrdi da joj tuženik na to zamolbu nije odgovorio dok tuženik tvrdi da je na zamolbu odgovorio s upitom kada je treba voziti na što navodno tužiteljica nije odgovorila tuženiku. Ni jedna od stranaka u tom smislu nije pružila nikakav dokaz za svoje tvrdnje osim iskaza svjedoka koji o tome nemaju neposrednih saznanja već su njihova saznanja ograničena na informacije dobivene od strane tužiteljice i tuženika. U svakom slučaju, ova dva događaja bila su povod za prekid komunikacije i izvršenje obveza tuženika prema tužiteljici od lipnja 2024. do dana zaključenja glavne rasprave. Tužiteljica i tuženik razilaze se u tumačenju razloga za prekid izvršavanja obveza tuženika prema tužiteljici, tužiteljica tvrdi kako od tuženika nije tražila nikakvu pomoć nakon lipnja 2024., ali niti da joj tuženik isto nije niti ponudio, dok on tvrdi da je točno kako joj nikakvu pomoć nije pružao, ali isključivo iz razloga jer ga tužiteljica to nije tražila, već da je upravo suprotno u tome ga opstruirala, iako je on i nadalje voljan svoje obveze iz Ugovora izvršavati.

18.2. Sud nadalje iz provedenih dokaza zaključuje kako je tužiteljica izgubila povjerenje prema tuženiku i želi raskid spornog Ugovora jer smatra da nije bilo adekvatno niti njegovog izvršavanje obveza od sklapanja Ugovora u studenom 2022. pa do lipnja 2024. od kada je zbog njegovog neprikladnog ponašanja, konkretno verbalnog sukoba u kojem joj je psovao majku, u potpunosti izgubila povjerenje prema njemu kao davatelju uzdržavanja. Gubitku povjerenja tužiteljice prema tuženiku dodatno su pridonijeli i dokazi koje je tuženik priložio spisu predmeta, konkretno fotografije iz kojih je vidljivo da je tuženik ili treća osoba po njegovom nalogu, potajno snimala tužiteljicu na javnim površinama bez njenog znanja ili odobrenja.

19.1. Sukladno odredbi čl. 583. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), koji propisuje raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

19.2. Odredbom čl. 584. st. 1. ZOO-a propisano je da se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe ZOO-a o promijenjenim okolnostima.

19.3. Odredbe članaka 369. do 372. ZOO-a propisuju izmjene ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Tako odredba čl. 369. ZOO-a propisano je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

19.4. Članak 371. ZOO-a propisuje okolnosti značajne za odluku suda na način da pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.

20. S obzirom na odredbu čl. 583. st. 3. ZOO-a, svaka strana ugovora o doživotnom uzdržavanja može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Iz provedenih dokaza, a što između stranaka nije niti sporno, proizlazi kako tuženik ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora, dok se stranke razilaze u tumačenju odgovornosti za to neispunjavanje.

21. Međutim, sukladno odredbi čl. 584. st. 1. ZOO-a, na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju se Opće odredbe ovog Zakona o promijenjenim okolnostima. Tako stranka može zahtijevati da Ugovor raskine ako je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano, a kako je to propisano odredbom čl. 369. st. 1. ZOO. Pritom će se pri odlučivanju o raskidu sud rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa osobito o svrsi ugovora, a kako je to propisano odredbom čl. 371. ZOO-a.

22. Svrha ugovora o doživotnom uzdržavanju je briga o životu, zdravlju i svakodnevnim životnim potrebama starije osobe kojoj je takva briga potrebna u stanju starosti i bolesti, dakle u životnom razdoblju u kojem je osoba osobito ranjiva i prepuštena skrbi druge osobe. Da bi ovakav ugovor ispunio svoju svrhu, nužno je međusobno povjerenje ugovornih stranaka, osobito povjerenje primatelja uzdržavanja prema davatelju uzdržavanja. U konkretnom slučaju povjerenje tužiteljice kao primateljice uzdržavanja prema tuženiku kao davatelju uzdržavanja potpuno je narušeno te je u pravu tužiteljica kada navodi (podnesak od 11. veljače 2025.) da bi bilo nepravedno, nelogično i neživotno protiv njezine volje na održanju Ugovora inzistirati.

23. Stoga sud, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, zaključuje kako je nakon sklapanja Ugovora došlo do promijenjenih okolnosti te je ispunjenje Ugovora za tužiteljicu postalo pretjerano otežano jer je zbog ponašanja tuženika u njega potpuno i nepovratno izgubila povjerenje.

24. Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan pa je presuđeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

25.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kojom je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

25.2. Sud je priznao tužiteljici kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove razmatranja spisa budući da je punomoćnik tužiteljice naknadno preuzeo njeno zastupanje i to u iznosu od 150,00 eura sukladno Tbr. 36.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 7.1. Tarife, sastav podneska od 11. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 2. travnja 2025. u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, zastupanje na ročištu dana 26. veljače 2026. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 20. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, PDV na navedene iznose u iznosu od 600,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 296,46 eura, što sveukupno čini 3.296,46 eura.

25.3. Tužiteljici se ne priznaje trošak zastupanja na ročištu dana 2. travnja 2025. u zatraženom iznosu od 500,00 eura već u iznosu od po 250,00 eura budući da se radilo o ročištu na kojem se nisu izvodili dokazi.

26. Temeljem navedenog, riješeno je kao u točki III. Izreke presude.

Đurđevac, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Kosta Lacmanović, Virovitica

2. Odvjetnica Sonja Dušić – Poljak, Koprivnica