Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-480/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, građansko - upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-140/2020-20 od 8. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 140/2020-20 od 8. ožujka 2023. te se ovako sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ER, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.558,78 eura (slovima: tisuću petsto pedeset osam eura sedamdeset osam centi) / 11.744,66 kuna (slovima: jedanaest tisuća sedamsto četrdeset četiri kune šezdeset šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na:

- na iznos od 23,19 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 19,63 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 49,08 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 39,26 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 99,55 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 35,14 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 12,27 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 58,56 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 64,42 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 91,98 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 26,28 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 65,70 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 23,89 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 67,61 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 19,15 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 91,40 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 12,43 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 35,67 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 13,67 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 102,24 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 166,66 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 62,14 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 48,98 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 47,88 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 12,80 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 82,08 eura od 15.10.2019. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 eura (jednu tisuću osamsto šest deset šest eura i četrdeset jedan cent) / 14.062,50 kn (četrnaest tisuća šest deset dvije kune i pedeset centi) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (8. ožujka 2023.) do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici plati 1.294,05 eura na ime naknade troškova nastalih u prvostupanjskom dijelu postupka, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici plati 248,86 eura s osnove naknade troškove žalbenog postupka, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.558,78 eura[1] / 11.744,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, te naknaditi parnične troškove od 1.866,41 euro / 14.062,50 kuna.

2. Protiv navedene presude, u dijelu odluke o troškovima postupka u kojoj nije prihvaćen ostatak zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka, pravodobno se žali tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima ili podredno ukinuti.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće temeljem dodatka za posebne uvjete vojne službe, na ukupno stvarno ostvareni radni angažman, u razdoblju od veljače 2015. do rujna 2019. sve s pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškom. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je djelatna vojna osoba, zaposlenik MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u [adresa];

-u službu kod OS RH tužitelj je stupio 3. studenoga 2014. da bi potom bio na selekcijskoj obuci do 30. siječnja 2015;

-potom je tužitelj 31. siječnja 2015. postao pripadnik Gardijske mehanizirane brigade;

-obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran i prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba;

-tužitelj smatra kako mu je u vremenskom periodu od potkraj 2014. pa do listopada 2019, zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, tuženica ostala dužna neisplaćeni dio pripadajuće mjesečne plaće koju je utužio predmetnom tužbom;

-nije sporno kako tuženica tužitelju u razdoblju između veljače 2015. do listopada 2019. nije isplaćivala dodatak na plaću za odrađene radne sate izvan redovnog radnog vremena.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 136., 137. i čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“, broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, dalje: ZSOS), čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne Novine“ broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/2014, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, dalje: pravilnik o dodacima), Odluke o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike ("Narodne Novine" broj: 40/09, dalje: odluke), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne Novine" broj: 123/16, dalje KU), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

8. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, primjenom čl. 373.a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

9. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ističe da mu u vremenskom razdoblju unazad pet godina mu tuženica nije isplaćivala dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada, pa je tako tužitelj u razdoblju od 31. listopada 2014. do 31. listopada 2019, zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, oštećen u prosjeku najmanje za iznos od okvirno bruto 200,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje pozivom na odredbe čl. 155., 136. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba i odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena, utvrđuje da tuženik usprkos efektivno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, nije vršio obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, nego je isplatu vršio u umanjenom iznosu. Isto tako, prvostupanjski sud smatra da niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu pa je zbog navedenoga prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilnika o dodatku na plaću vojnih osoba odlučio kao u izreci pobijane odluke.

11. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženica ističe da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

12. Prema odredbi čl. 139. st. 1. do 4. ZSOS, koji se primjenjuje na sporno razdoblje, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka, pri čemu se oni utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće (čl. 139. st. 5. ZSOS), dok je odredbom čl. 155. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS.

13. Odredba čl. 155. ZOSOS-a predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena i pripadajućih dodataka, a navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom čl. 4. st. 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni (čl. 4. st. 2. ZOSOS).

14. Isto tako, da djelatnim vojnim osobama ne pripada prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS-a, proizlazi i iz toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena kao podzakonskog akta koji regulira predmetnu materiju, dok su temeljem točke V. i VII. Odluke o rasporedu radnog vremena djelatne vojne osobe obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke o rasporedu radnog vremena.

15. Dakle, kako tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZOSOS, pri čemu nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen, a odredbom čl. 155. ZOSOS je isključena mogućnost obračuna i isplate uvećane plaće po tim osnovama za stvarno određene sate rada, to tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po utuženoj pravnoj osnovi nije osnovan.

16. Navedeno je sukladno i s rezultatima vještačenja jer iz kartice obračuna plaće tužitelja za utuženo razdoblje proizlazi da je tuženica tužitelju obračunavala i isplatila dodatak za vojnu službu u visini od 19% osnovice za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju, bez obzira na količinu ostvarenog rada i bez obzira da li je u dotičnom mjesecu ostvarivao samo redovan rad ili još i stražu, dežurstvo te prekovremeni rad na terenu.

17. Mada je sudska praksa zadnjih godina bila šarolika pa postoje različite sudske odluke donesene u istovrsnim sporovima poput predmetnog (koje su stranke prilagale svojim dopisima što se nalaze u spisu), ipak je u zadnje vrijeme praksa stabilizirana. Naime, odgovarajući na revizijsko pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025. zauzeo je ovo pravno shvaćanje: „„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

18. Isto pravno shvaćanje zastupa i ovaj viši žalbeni sud.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 373. a st. 1. točke 2. i st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

20. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka nastalim u prvostupanjskoj fazi postupka.

21. Trošak tuženice sastoji se od zastupanja po zamjenicima ODO građansko-upravni odjel koji je obređen prema propisima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023, dalje OT/23). VPS jest 1.558,78 eura / 11.744,66 kuna. Trošak zastupanja čine sljedeće radnje:

-sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. OT/23 100 bodova,

-zastupanja na 2 (26. svibnja 2021, 16. veljače 2023) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, svaka radnja po Tbr. 9./1. OT/23 100 bodova,

-zastupanje na ročištu za objavu presude (8. ožujka 2023) po Tbr. 9./3. OT/23 radnja 50 bodova,

-sastav 3 obrazložena podneska (17. veljače 2022, 30. kolovoza 2022, 3. veljače 2023.) po Tbr. 8./1. OT/23 svaka radnja po 100 bodova.

Zbir bodova iznosi 650, a umnožen vrijednošću boda od 2,00 eura rezultira iznosom od 1.300,00 kuna. Kako je troškovnikom zatraženo 1.234,05 eura, toliko je i obređeno.

22. Tuženici su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i 163. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 248,86 eura, a prema odredbi Tbr. 10./1. OT/23 (125 bodova x 2,00 eura vrijednost boda), uzimajući pri tome u obzir shvaćanje kako sud i o troškovima postupka odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. i 164. st. 1. ZPP).

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP). Kako tužitelj nije uspio s žalbom po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević