Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1771/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 37502434016, zastupanog po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2825/2021-20 od 6. listopada 2023., na sjednici vijeća 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2825/2021-20 od 6. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2825/2021-20 od 6. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2825/2021-20 od 6. listopada 2023. u dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 555,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku INDEX PROMOCIJA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 37502434016 isplatiti NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.000,00 EUR / 15.069,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 08.11.2021. do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 01.01.2023. pa do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 3.308,91 EUR / 24.931,00 kn1 zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka , žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude žali se i tužitelj, u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom III. u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka , zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak. 1. točke 3. ZPP-a. Predlaže da se presuda preinači u pobijanom dijelu te traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije došlo niti do bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. točke. 11. ZPP-a koju u žalbi navodi tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pobijana presuda je razumljiva, neproturječna te sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdeći da odluka, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, proturječi pojedinim utvrđenim činjenicama i okolnostima slučaja tuženik ne ukazuje na nedostatke presude koje ima u vidu odredba članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, već u biti osporava pravilnost primjene materijalnoga prava smatrajući da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos te ističe da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti. Suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju presude su navedeni jasni i određeni razlozi o tome zašto tužitelj osnovano potražuje naknadu neimovinske štete i zašto nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti te isti ne proturječe ispravama u spisu.

8. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije osporeno sadržajem ostalih žalbenih navoda stranaka koji se odnose na pravilnost primjene materijalnoga prava.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast, u iznosu od 5.308,91 eur/40.000,00 kn, do koje je došlo 8. kolovoza 2021. objavljivanjem informacija u mediju – elektroničkoj publikaciji, koje se tiču njegova pokojnog oca.

10. Žalbenim navodima tužitelj osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da je dosuđeni iznos naknade štete od 2.000,00 eur/15.069,00 kn prenisko određen.

11. Žalbenim navodima tuženik osporava odluku u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev smatrajući da je isti trebalo odbiti zbog nedostatka aktivne legitimacije, da tužitelj nije dokazao da bi objavljene informacije uzrokovale povredu prava osobnosti, da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti sukladno Zakonu o medijima („Narodne novine“, br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022, dalje: Zakon o medijima) te da je sud propustio cijeniti doprinos tužitelja nastaloj šteti.

11.1. Tuženik u žalbi ne ističe da bi navedene sporne informacije objavljene u članku od 8. kolovoza 2021. bile točne.

12. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je tuženik u vrijeme objave predmetnog članaka (od 8. kolovoza 2021.) bio nakladnik elektroničke publikacije - mrežnog portala www.index.hr,

- da je na portalu www.index.hr dana 8. kolovoza 2021. objavljen članak naslova „Na današnji dan nastala je čuvena Stipetićeva fotografija. BiH ga sad tereti za zločine“ autora AŽ za koji članak tužitelj u tužbi tvrdi da sadržava za njega škodljive informacije,

- da predmetni članak sadržava one informacije koje je tužitelj u tužbi označio kao škodljive za njega i to slijedeće:

1.) „No NŽ je svojevoljno promijenio planove i frontalno krenuo na [adresa] zbog čega je izginuo veliki broj hrvatskih vojnika, a neprijatelj je zaustavio četiri hrvatske brigade. Slično je bilo i na [adresa] koju je NŽ forsirao pod nosom utvrđenim neprijateljima. Štoviše, krajinske snage su krenule i u protunapad i sve je mirisalo na katastrofu.“ i 2.) „OŽ je UŽ naredio do preuzme [adresa] i smijeni N.“,

- da je DŽ (na kojeg se odnose objavljeni sporni navodi), preminuo **.**.2007. a da je ovdje tužitelj njegov sin i zakonski nasljednik, sukladno rješenju o nasljeđivanju (str. 27 - 28 spisa),

- da se ovdje tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, dopisima od 7. rujna 2021., a koje je tuženik primio dana 7. rujna 2021. putem e -maila i dana 8. rujna 2021. kao preporučenu pošiljku, obratio LŽ, kao glavnoj urednici portala www.index.hr i tuženiku, kao nakladniku portala www.index.hr, zahtijevajući objavu ispravka informacija koje su objavljene u članku koji je predmet ovog postupka i ispriku, a s tim da je tužitelj u zahtjevu za objavu ispravaka informacije koji je uputio tuženiku kao škodljive za njega naveo sve one informacije koje je i u tužbi označio kao škodljive za njega,

- da je tuženik e-mail porukom od 8. rujna 2021. i dopisom glavne urednice LŽ od 9. rujna 2021. otklonio zahtjev tužitelja za objavom ispravka, navodeći da je zatraženi ispravak nerazmjerno duži od informacije koje se odnose na podnositelja te da se tužitelj moli uskladiti zahtjev sa Zakonom o medijima,

- da je tužitelj, po punomoćniku odvjetniku, e-mail porukom upućenom tuženiku dana 11. rujna 2021. odgovorio na dopis tuženika kojim tuženik otklanja zahtjev tužitelja za objavom ispravka te u bitnome naveo kako razlog tuženika za ne objavljivanje ispravka nije osnovan.

12.1. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio:

- da su prije objave spornog članka u različitim medijima i knjigama bile objavljivane informacije o ulozi oca tužitelja, generala DŽ u operaciji Oluja, s tim da je general UŽ u razdoblju od 2010. do 2015. dao intervjue različitim medijima, između ostalih i Večernjem listu te je u tim intervjuima u bitnome, u odnosu na generala DŽ, iznio informacije koje su sporne u ovom postupku i koje je tužitelj označio kao škodljive,

- da su general JŽ u svojim knjigama i sam general DŽ u intervjuu koji je objavljen u dnevnom listu Jutarnji list 10. kolovoza 2001. u bitnome dali različit prikaz djelovanja generala DŽ u operaciji Oluja te su iznijeli i činjenice koje general UŽ nije iznio – da je general DŽ par sati prije početka operacije Oluja obaviješten o tome da neće imati na raspolaganju dobro obučene i uvježbane niti 81. bojnu, niti specijalnu policiju, jer su dobili neke druge zadaće, već na raspolaganju, osim 2. gardijske brigade, nije imao drugih profesionalnih postrojbi, nego samo pričuvne brigade mobilizirane uoči Oluje, dok iz zapovijedi i operativnih izvješća generala DŽ proizlazi da on niti tijekom niti nakon operacije Oluja nije bio smijenjen sa položaja zapovjednika Zbornog područja Zagreb ,

- da, s obzirom na to da je autor članka kao izvor informacija o tužiteljevom ocu, generalu DŽ, koristio samo intervju generala UŽ dan Večernjem listu, a u kojem se u odnosu na tužiteljeva oca iznose izrazito negativne informacije (o tome da je svojevoljno promijenio planove operacije Oluja uslijed čega je poginuo veći broj hrvatskih branitelja, nakon čega je otac tužitelja smijenjen), sud je utvrdio da je autor spornog članka trebao ove podatke koje je prikupio iz intervjua generala UŽ temeljito i adekvatno provjeriti, a iz iskaza autora članka, svjedoka AŽ, proizlazi da je bilo kakva provjera izostala,

- da su iznesene informacije izrazito negativne), a da je provjera bila moguća, imajući u vidu da su u javnosti (u knjigama JŽ i u intervjuu koji je general DŽ dao Jutarnjem listu 2001.) bile iznesene dodatne informacije, a koje bacaju drugo svjetlo na ocjenu djelovanja tužiteljeva oca koje je iznio general UŽ, dok iz javno dostupnih podataka MORH-a (zapovijedi i operativnih izvješća generala DŽ) proizlazi da on nije bio smijenjen tijekom operacije Oluja.

12.2. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih se otklanja njegova odštetna odgovornost prema tužitelju, tj. da nije dokazao postojanje okolnosti koje propisuje odredba članka 21. stavak 4. alineja 3 Zakona o medijima te je utvrdio da je tuženik objavljivanjem spornog članaka kod tužitelja izazvao povredu prava osobnosti na ugled i čast (tj. neimovinsku štetu) i da je tuženik dužan tužitelju isplatiti pravičnu novčanu naknadu zbog nanesene povrede prava osobnosti.

13. Mjerodavnim odredbama Zakona o medijima je propisano:

13.1. Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje (članak 16. stavak 1. Zakona o medijima).

13.2. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (članak 21., stavak 1. -3. Zakona o medijima).

13.3. Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (članak 22., stavak 1.-2. Zakona o medijima), a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena (članak 23. Zakona o medijima).

13.4. Prema članku 21. stavak 6. Zakona o medijima, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. toga članka dokazuje tuženik.

14. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), i to članka 19., svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.).

15. Odgovarajući na žalbene navode tuženika kojima ističe nedostatak aktivne legitimacije jer se sporne informacije odnose na pokojnog oca tužitelja te da nisu ispunjene pretpostavke za zaključak da je i tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, ističe se kako slijedi.

15.1. Naime, pravilno sud prvog stupnja ističe da objavljene informacije (gore navedene tvrdnje o djelovanju oca tužitelja, generala DŽ tijekom vojno - redarstvene operacije Oluja), ako nisu istinite, zaista jesu objektivno podobne biti škodljive za tužitelja, a jer ovdje sporne informacije (koje je tužitelj u tužbi označio kao škodljive za njega) dovode oca tužitelja, i njegovo djelovanje u vojno - redarstvenoj operaciji Oluja u kontekst koji prosječan čitatelj percipira kao izrazito nezakonit, neprihvatljiv i negativan, tj. u kontekst osobe koja je samovoljno izmijenila vojne planove napada u najvažnijoj hrvatskoj vojno-redarstvenoj akciji Oluja i time uzrokovala pogibiju većeg broja hrvatskih branitelja te koja je zatim smijenjena sa zapovjedne dužnosti.

15.2. Stoga pravilno sud zaključuje da takve informacije jesu objektivno podobne biti škodljive za tužitelja, jer povreda časti i ugleda roditelja svakako izaziva i povredu prava osobnosti i to prava na ugled i čast kod djeteta, a sve imajući u vidu notorne činjenice da je svijest o sebi samome kod svake prosječne osobe neodvojivo vezana uz roditelje, a osobito u slučaju kada je roditelj poznat javnosti, pa „sjaj“ ili „sjena“ roditelja „pada“ i na dijete u očima javnosti i da iznošenje neistinitih i uvredljivih tvrdnji o njegovim roditeljima izaziva kod svake prosječne osobe duševnu bol.

15.3. Nadalje, sud je u postupku saslušao tužitelja koji je na ročištu i iskazivao u odnosu na okolnosti povrede njegove časti ugleda njega i njegove obitelji te je, među ostalim, iskazao da su iznesene informacije uvredljive, vrijeđaju čast njega i njegove obitelji, čast i ugled njegovog pokojnog oca koji je bio odlikovani časnik Hrvatske vojske te da je objavljeni članak za njega i njegovu obitelj ponižavajući, uvredljiv te da su zbog istog povrijeđeni. Stoga je i prema stavu ovog suda, povreda ugleda, časti i ugleda zbog škodljive informacije objavljene u medijima teža ako je informaciju vidjelo više ljudi koji su prednika tužitelja poznavali neposredno ili posredno, što se svakako odražava i na tužitelja.

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženik, na kojem je bio teret dokaza postojanja pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu (tzv. ekskulpacijskih razloga), sukladno članku 21. stavak 6. Zakona o medijima, iste nije dokazao.

16.1. Prema članku 21. stavak 4. alineje 2. i 3. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu, među ostalim, ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

16.2. Najprije se ističe da, u odnosu na navode da bi se radilo o pretpostavci za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz članka 21. stavak 4. alineje 2. Zakona o medijima, predmetni članak ne predstavlja autorizirani intervju, već se radi o iznesenim tvrdnjama o djelovanju oca tužitelja, generalu DŽ , za vrijeme Domovinskog rata, a tuženik se samo poziva da je sporne informacije temeljio na drugom intervjuu.

16.3. Nadalje, u odnosu na navode da bi se radilo o pretpostavci za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz članka 21. stavak 4. alineje 3. Zakona o medijima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da i navedenu pretpostavku tuženik nije dokazao. Pri tom sud pravilno zaključuje da, kako je autor članka izvor informacija o tužiteljevom ocu, koristio samo intervju generala UŽ dan Večernjem listu, a u kojem intervjuu general UŽ u odnosu na tužiteljeva oca iznosi izrazito negativne informacije (o tome da je svojevoljno promijenio planove operacije Oluja uslijed čega je poginuo veći broj hrvatskih branitelja, nakon čega je otac tužitelja smijenjen), i prema stavku ovog suda, autor spornog članka je trebao ove podatke, neovisno što je iste prikupio iz intervjua, temeljito i adekvatno provjeriti, a iz iskaza autora članka, svjedoka AŽ, proizlazi da je bilo kakva provjera izostala. Dakle, provjera ovdje spornih informacija o tužiteljevom ocu (za koje tuženik u žalbi ne tvrdi da su točne) je svakako bila potrebna, a jer su iznesene informacije izrazito negativne (kako je gore obrazloženo), a ujedno je iz dokaznog postupka razvidno da je provjera bila moguća, imajući u vidu da su u javnosti (u knjigama JŽ i u intervjuu koji je general DŽ dao Jutarnjem listu 2001.) bile iznesene informacije dodatne informacije koje bacaju drugo svjetlo na ocjenu djelovanja tužiteljeva oca koje je iznio general UŽ, dok iz javno dostupnih podataka MORH - a (zapovijedi i operativnih izvješća generala DŽ) proizlazi da on nije bio smijenjen tijekom operacije Oluja.

17. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni prigovor doprinosa tužitelja nastaloj šteti . Ovaj prigovor tuženik ističe smatrajući da je tužitelj suodgovoran jer je propustio dostaviti ispravak svog zahtjeva za ispravak (od 7. rujna 2021.) sukladno pozivu na ispravak, a vezano za postupanje tužitelja i tuženika opisano pod točkom 12. obrazloženja ove odluke.

17.1. Naime, prema članku 42. stavak 1. Zakona o medijima, tko zahtijeva objavu ispravka mora jasno navesti informaciju, odnosno podatak na koji se ispravak odnosi i nadnevak njezine objave, što je tužitelj i učinio. Nadalje, prema članku 42. stavak 4. alineja 5. Zakona o medijima, glavni urednik je dužan objaviti ispravak, izuzev ako (među ostalim): ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode.

17.2. Slijedom navedenog, kako se u predmetnom postupku nesporno radi o informacijama koje vrijeđaju čast i ugled tužitelja, dakle o uvredljivim navodima, u predmetnom postupku je svakako postojala obveza glavnog urednika tuženika postupiti u skladu sa zahtjevom i objaviti ispravak, sukladno odredbi članka 42. stavak 1. i članka 42. stavak 4. alineja 5. Zakona o medijima.

18. Konačno, suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, dosudom iznosa od ukupno 2.000,0 eura, sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno taj iznos nije niti previsoko niti prenisko odmjeren. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO -a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.1. Na temelju navedenog, prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja je pobijanom odlukom uzeo u obzir sve potrebne okolnosti i dao jasne razloge koji opravdavaju dosudu navedenog iznosa na ime naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti na čast i ugled, ocijenivši pravičnom novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.000,00 eura.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 268. stavak 1. ZPP -a, pobijanu odluku je, u dijelu pod točkama I. i II. izreke valjalo potvrditi te je stoga odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Odluku o trošku sadržanu pod točkom III. pobijane presude tuženik pobija samo paušalno, dok tužitelj obrazloženo ističe neosnovanost odluke da svaka stranka snosi svoje troškove i da je pri odluci o trošku trebalo vrednovati i kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u sporu.

21. Tužitelj osnovano navodi da je sud propustio cijeniti i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ovisno o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

22. Naime, tužitelj je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom glede osnove (prava na naknadu neimovinske štete) uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, dok je glede visine uspio djelomično, u omjeru od 38% (dosuđenih 2.000,00 eura u odnosu na ukupno potraživanih 5.308,91 eura). Dakle, kvalitativan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 100%, a kvantitativni 38%, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u sporu, uzimajući u obzir i kvalitativni i kvantitativni uspjeh, uspio sa 69%, a tuženik s 31%. Stoga, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužiteljev konačni uspjeh u sporu iznosi 38%.

23. Tužitelju se priznaju sljedeći troškovi, prema visini određenoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: Tarifa), sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova (str. 190. spisa), a koji su, prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice:

sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), podnesak od 17. prosinca 2021. 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), podnesak od 31. kolovoza 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), pripremno ročište 8. rujna 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), ročište 20. travnja 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), ročište 6. rujna 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 525 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.050,00 eura, a uvećano za PDV 25% ukupno 1.312,50 eura. Predmetnom iznosu pribraja se i iznos plaćene pristojbe na tužbu od 49,77 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 99,54 eura te ukupni troškovi postupka koji se priznaju tužitelju iznose 1.461,81 eur.

23.1. S obzirom na utvrđeni uspjeh tužitelja u sporu od 38%, tužitelj ima pravo na trošak navedenih postupovnih radnji u konačnom iznosu od 555,49 eura.

23.2. Tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava podneska od 9. svibnja 2022. u visini od 25 bodova, s obzirom na to da istim stranke samo traže odgodu ročišta te su stranke taj trošak same uzrokovale. Nije osnovan niti zahtjev za naknadu troška pristupa ročištu 23. studenog 2022. iz razloga što je ranije pripremno ročište (8. rujna 2022., str. 176. spisa) odgođeno zbog toga što je tužitelj 31. kolovoza 2022. podnio podnesak koji je tek 7. rujna 2022. dostavljen tuženiku, pa je zbog potrebe vremena za očitovanje na isti, bilo odgođeno pripremno ročište od 8. rujna 2022. Osim toga, sadržajno, na predmetnom pripremnom ročištu od 23. studenog 2022., nije raspravljano niti o novim procesnim pitanjima, niti o meritumu spora. Nije osnovan niti zahtjev za trošak pristupa ročištu za objavu s obzirom na to da tužitelj istome nije pristupio pa mu taj trošak nije niti nastao.

23.3. Odluka o tijeku zateznih kamata na troškove postupka donesena je primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a, dok je visina istih određena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, primjenom članka 380. stavka 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 155. stavka 1. ZPP-a i članka 154. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

25. S obzirom na to da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, odbija se i njegov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

26. Žalba tužitelja je osnovana samo glede odluke o troškovima postupka, odnosno nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari pa se stoga odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom V. izreke.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić