Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-939/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Mobil Leasing d.o.o. (prije: Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o.), Zagreb, Kovinska 5, OIB: 17080997510, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-878/2015-od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-878/2015-od 12. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba posl. broj Ovrv-1436/13 od 25. listopada 2013.g. u dijelu pod točkom I u cijelosti (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku VŠ platiti tužitelju Mobil Leasing d.o.o. kako II slijedi:

- iznos od 20.498,77 eura/154.447,97 kn1 sa zateznim kamatama tekućim od 12.10.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 55,59 eura/418,84 kn,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 494,55 eura/3.726,17 kn za razdoblje od 12.10.2013.g. pa do 26.03.2018.g., i to po kamatnoj stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku VŠ nadoknaditi tužitelju Mobil Leasing d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.847,56 eura/51.592,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 1.903,82 eura/14.344,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12.10.2013.g., zahtjev tužitelja na plaćanje zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 769,69 eura/5.799,21 kn za razdoblje od 25.10.2013.g. pa do 19.12.2017.g. te zahtjev za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 55,59 eura/418,84 kn u točci II. izreke ove presude (točka IV. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i III. izreke pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti presudu u pobijanom dijelu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova postupka, podredno uvažiti žalbu, ukinuti presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate troškova prekomjernog oštećenja predmeta poslovnog najma (vozila) i troškova prekomjerne kilometraže u skladu s Općim uvjetima o poslovnom najmu br.7/07, usmjeren prema tuženiku kao solidarnom jamcu iz ugovora o jamstvu od 2.5.2008. i obvezniku plaćanja za ispunjenje svih ugovornih obveza najmoprimatelja iz ugovora o poslovnom najmu, (koji je sklopljen između prednika tužitelja i trgovačkog društva Adrian Interijeri d.o.o.), i izdavatelju mjenice u svrhu osiguranja obveze najmoprimatelja iz ugovora o poslovnom najmu.

5. U postupku koji je prethodio žalbi, a na temelju uvida u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđeno je da je proveden upis promjene tvrtke tužitelja prema rješenju pod poslovnim brojem Tt-22/18403 od 11. svibnja 2022. slijedom čega je, a kako je došlo samo do promjene naziva, a ne i do statusne promijene koja bi iziskivala prekid postupka i nastavak istog po pravnom slijedniku, dakle da se radi o istoj pravnoj osobi, sud prvog stupnja u uvodu ove odluke naznačio kao tužitelja Mobil Leasing d.o.o.

6. U postupku nije bilo sporno, a utvrđeno je i uvidom u predmetni ugovor o poslovnom najmu br. 19853/08 da su prednik tužitelja DaimlerChrysler Leasing Hrvatska d.o.o u svojstvu najmodavatelja i Adrian Interijeri d.o.o. iz [adresa] u svojstvu najmoprimatelja dana 2.5.2008. zaključili taj ugovor, predmet kojeg je bilo vozilo Chrysler 300C 3.0 CRD, da vrijednost predmeta poslovnog najma ukupno iznosila 46.200,00 EUR (a ukupna vrijednost ugovora 47.409,61 EUR), da se najmoprimatelj obvezao platiti ukupno 60 najamnina, svaku u iznosu od po 713,16 EUR, ugovoreni broj kilometara iznosio je 100.000, a ako po isteku ugovora na vozilu bude utvrđen prekomjeran broj kilometara u odnosu na ugovoreni, najmodavatelj će najmoprimatelju obračunati za svakih 1.000 više prijeđenih kilometara iznos u visini 0,4% vrijednosti novog vozila.

6.1. Nadalje, nije bilo sporno da su sastavni dio tog ugovora Opći uvjeti, zapisnik o preuzimanju vozila, cjenik, polica osiguranja od automobilske odgovornosti i osiguranja automobilskog kaska za svaku godinu tijekom trajanja ugovora. Taj ugovor je potpisao ovdje tuženik kao zakonski zastupnik najmoprimatelja Adrian Interijeri d.o.o.

6.2. Nije bilo sporno niti da su prednik tužitelja kao davatelj leasinga i tuženik kao jamac sklopili ugovor o jamstvu od 2.5.2008., kojim su stranke u čl. 1. kao nesporno utvrdile da je između prednika tužitelja i Adrian Interijeri d.o.o. sklopljen ugovor o poslovnom najmu br. 19853/08 te da se tim ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema najmodavatelju da će izvršiti dospjele obveze najmoprimatelja iz ugovora o jamstvu, te je potpisom tog ugovora o jamstvu jamac preuzeo jamstvo kao solidarni jamac i obveznik plaćanja za ispunjenje svih ugovornih obveza najmoprimatelja iz ugovora o poslovnom najmu. Nije bilo sporno da je tuženik u svrhu osiguranja obveze najmoprimatelja iz ugovora o poslovnom najmu izdao mjenicu.

6.3. Nije bilo sporno da je, s obzirom na datum sklapanja ugovora o poslovnom najmu, ugovor redovno istekao 2.5.2013., da najmoprimatelj nije po isteku ugovora o najmu odmah vratio predmet najma (vozilo) te ga je tužitelj dva puta opominjao zahtijevajući povrat vozila i plaćanje novčanih obveza po predmetnom Ugovoru. Utvrđeno je da je povrat vozila izvršen 6.6.2013. putem Auto Gašparić d.o.o. kojom prilikom je sastavljen primopredajni zapisnik u kojem je utvrđena kilometraža te su popisana oštećenja na vozilu.

6.4. U postupku je bilo sporno - je li tuženik u obvezi platiti utuženi iznos zbog prekomjerne kilometraže u odnosu na ugovorenu te trošak oštećenja vozila koje je bilo u najmu, kao i valjanost pojedinih odredbi Općih uvjeta, posljedično čemu je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. U postupku koji je prethodio žalbi uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je sljedeće:

- da je 3.5.2013 tužitelj uputio Adrian Interijerima d.o.o. prvu opomenu, a potom 21.5.2013. drugu opomenu za povratom predmeta najma budući da je Ugovor istekao, uz koje opomene je priložio stanje otvorenih potraživanja na dan sastava prve i na dan sastava druge opomene (opomene na listu 113-118);;

- da je **.**.2013. OŠ u ime Adrian Interijeri d.o.o. predala predmetno vozilo Auto Gašpariću d.o.o. o čemu je sastavljen zapisnik o preuzimanju vozila i kojim je utvrđeno stanje kilometara od 124.178 te su u napomenama u tom zapisniku konstatirana tri oštećenja na vozilu (list 107 spisa);

- da je 19.6.2013. Dekra Ekspert d.o.o. sačinio izvid štete za predmetno vozilo i kalkulaciju štete s danom 4.7.2013., kojom je izvršena procjena postojećih oštećenja u visini od ukupno 8.185,50 kn te konstatiran broj prijeđenih kilometara od 124.179 (list 95-100 spisa);

- da se Auto Gašparić d.o.o. izjavom od 28.8.2013. očitovalo da vozilo ima prijeđenu kilometražu u miljama i u kilometrima i da je tipka bila prebačena na milje na kilometar satu te da su pogreškom upisali prilikom preuzimanja vozila milje umjesto kilometara i da vozilo ima prijeđenih 199.847 km (list 93 spisa);

- da je Dekra Ekspert d.o.o. dopisom od 28.8.2013. obavijestilo tužitelja da je prilikom izrade prve procjene oštećenja na vozilu u kalkulaciju njihovom pogreškom upisan iznos koje je vozilo prešlo u miljama, da je pogreška ispravljena i da je unesen podatak o prijeđenoj kilometraži vozila u kilometrima te je priložilo ispravak kalkulacije od 27.8.2013. u kojoj je broj prijeđenih kilometara korigiran na 199.847 km (list 92 i 102-106 spisa);

- da je tužitelj 4.9.2013., nakon što je utvrđeno da je prilikom prve procjene od strane Dekra Ekspert d.o.o. utvrđen broj prijeđenih milja umjesto kilometara uputio ponovni dopis Adrian Interijerima d.o.o. kojom prilikom je pojasnio razliku u potraživanom iznosu, naveo točan izračun te priložio izjavu Auto Gašparić d.o.o. i Dekre Ekspert d.o.o. te račun kojim tereti Adrian Interijere d.o.o. za razliku troška više prijeđenih kilometara, što je utvrđeno uvidom u dopis od 4.9.2013.g. i priloženu mu dokumentaciju (list 89-93), a koji dopis je Adrian Interijeri d.o.o. zaprimio dana 9.9.2013., što je utvrđeno uvidom u presliku povratnice (list 94 spisa);

- da je tužitelj 11.9. 2013. uputio opomenu pred tužbu jamcu, ovdje tuženiku (list 236 spisa) na adresu [adresa], koja adresa tuženika je i navedena u ugovoru o jamstvu, a na kojoj je prema uvjerenju o prebivalištu (list 10 spisa) tuženik bio prijavljen u razdoblju od 6.10.2006.g. do 31.8.2010., dakle i u vrijeme kada je sklopljen ugovor o jamstvu, koji je sklopljen 2.5.2008.g.;

- da je prema podacima Centra za vozila Hrvatske d.d. (list 232 spisa) stanje putomjera na predmetnom vozilu na tehničkom pregledu 7.5.2012.g. iznosilo prijeđenih 175.010 km;

- da prema podacima FINA-e (list 228-229 spisa) konkretno Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-1436/13 od 11.09.2018.g. proizlazi da je tijekom trajanja ovog postupka temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, a do povlačenja tužiteljevog zahtjeva za provedbu ovrhe tog rješenja (list 225-227), od tuženika na ime predmetnog duga tužitelj s osnova glavnice naplatio iznos od 3.726,17 kn te troškove ovrhe iz rješenja o ovrsi Ovrv-1436/13 u iznosu od 5.799,21 kn (trošak ovrhe u cijelosti).

8. Sud prvog stupnja je, na okolnost jesu li oštećenja na vozilu koje je bilo predmetom najma, a konstatirana zapisnikom o preuzimanju vozila od 6.6.2013. eventualno neprihvatljiva oštećenja, je li se preklapaju s oštećenjima tog vozila utvrđenim od strane Dekra Ekspert d.o.o. izvidom štete od 3.7.2013.g. te koliko iznosi trošak popravka oštećenja proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se oštećenje prednjeg poklopca (poklopca motora) i prednjih desnih vrata (vrata suvozača) opisana u Zapisniku o preuzimanju vozila od 6.6.2013. mogu smatrati neprihvatljivim, dok se oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla može smatrati prihvatljivim. Usporedbom oštećenja na predmetnom vozilu koja su navedena u Zapisniku o preuzimanju vozila od 6.6.2013.g. i Izvidu štete kojeg je izradila Dekra Ekspert d.o.o. utvrđeno je da se ova dva dokumenta preklapaju u oštećenjima prednjeg poklopca i prednjih desnih vrata i prema kalkulaciji Dekra Ekspert d.o.o. trošak popravka ovih dijelova iznosi oko 2.752,63 kn. Utvrđeno je da putno računalo predmetnog vozila ima mogućnost prijeđene kilometre prikazati i u miljama i u kilometrima, ovisno o postavljanju tipkala na putnom računalu.

8.1. Radi očitovanja na prijedloge i prigovore stranaka sud je na ročištu 29.9.2021. saslušao vještaka koji je tom prilikom iskazao da su prilikom sastavljanja zapisnika o preuzimanju predmetnog vozila od 6.6.2013. utvrđena oštećenja i to na vjetrobranskom staklu, poklopcu motora i vratima suvozača nisu fotografirana tako da se nema vizualni prikaz navedenih oštećenja. Oštećenje vjetrobranskog stakla koji se nalazi negdje po sredini vozila veličine 1x1 cm spada u prihvatljivo oštećenje. Ostala dva oštećenja (poklopca motora i vrata suvozača) svrstao je u neprihvatljiva oštećenja. Samim čitanjem tablica prihvatljivosti oštećenja vidljivo je da bi vrata suvozača koja su površno ogrebena ispod kvake prema opisu oštećenja mogla ući u prihvatljivo oštećenje. Za točniju procjenu prihvatljivosti bio bi potreban uvid u navedena oštećenja. Ako bi samo poklopac motora uzeli kao neprihvatljivo oštećenje u tom slučaju visina štete na vozilu bi iznosila oko 1.647,25 kn. Šteta na vozilu za oštećenja poklopca motora i prednjih desnih suvozačevih vrata iznosi 2.763,00 kn. Nadalje je iskazao da je kalkulacija popravka predmetnog vozila prema oštećenjima koja su navedena u kalkulaciji Dekra ekspert d.o.o realno obračunata, kako po cijeni koštanja materijala, tako i satima rada te cijenom sata rada djelatnika auto struke. Prema dokumentaciji spisa razvidna je podudarnost oštećenja između primopredajnog zapisnika i izvida štete Dekra expert d.o.o. za oštećenja poklopca motora i prednjih desnih suvozačevih vrata, a koja šteta iznosi 2.752,63 kn. Određene stavke iz izvida štete Dekra expert d.o.o. nisu podudarne sa oštećenjima navedenim u primopredajnom zapisniku, odnosno u izvidu štete je pobrojan veći broj oštećenja. Nadalje očitovao se da 124.179 milja iznosi 199.847 km. Vještak je pojasnio da u prihvatljiva stanja spadaju oštećenja onih dijelova vozila koja tijekom eksploatacije dolaze u kontakt s drugim objektima (kamenčićima, vozilima, ljudima…). Znači oštećenja se prvenstveno odnose na vanjske dijelove vozila, vrata, felge, prednji branik, stražnja vrata, dok dijelovi vozila koji se ne nalaze direktno u dodiru s prethodno navedenim kao što je poklopac motora ili krov vozila, za njihova oštećenja je potrebna neka vanjska sila koja bi utjecala odnosno uzrokovala njihovo oštećenje. Kalkulacija, odnosno cijena sata rada, kao i količina rada prikazana u kalkulaciji Dekra expert d.o.o. je po mišljenju vještaka realna te je stoga prema njihovoj cijeni sata izračunao, a kao što je u pisanom nalazu i mišljenju vidljivo, da je za popravak prednjeg poklopca i prednjih desnih vrata potrebno 3 sata limara i 6,7 sati lakirera, što po jediničnoj satnici rada od 106,56 kn lakirerskih i limarskih radova te potrošnog materijala lakirera, ukupno s PDV-om iznosi 2.752,63 kn. Jediničnu satnicu rada od 106,56 kn smatra realnom i prihvatljivom u skladu sa pravilima struke te je napomenuo da osiguravatelji od 2001.g. priznaju cijenu sata rada od 122,95 kn. Cijena potrošnog materijala se utvrđuje u iznosu od 1.136,50 kn, a koja predstavlja materijal potreban za lakiranje poklopca motora i desnih vratiju vozila, radi se o metalik laku kojim je vozilo lakirano. Za limarske radove se uzima 10% cijene sata rada pomnožena sa količinom sati rada, to je standard izračuna potrošnog materijala za limarske radove. Na upit je li uobičajeno da se naknadno prilikom izvida štete uoče oštećenja koja nisu bila vidljiva kod primopredaje vozila, naveo je da se ovdje radi o prostim okom vidljivim oštećenjima, koja je bilo moguće utvrditi i prilikom izrade zapisnika kod preuzimanja vozila, ukoliko su tad postojala. Naknadnim izvidom se u pravilu utvrđuju oštećenja koja nisu bila vidljiva prije rastavljanja vozila, a ovdje to nije bio slučaj.

8.2. Sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocijenivši ga stručnim i obrazloženim i u skladu s pravilima struke. Sud prvog stupnja je obrazložio kako u nalazu i mišljenju vještaka, nije bilo nelogičnosti ili proturječnosti, a tuženik svojim prigovorima nije kod suda izazvao sumnju u pravilnost danog mišljenja te je stoga odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem.

8.3. Cijeneći nalaz vještaka sud prvog stupnja je utvrdio da se neprihvatljivim oštećenjem predmetnog vozila sukladno sadržaju Tablica prihvatljivosti oštećenja može smatrati samo oštećenje poklopca motora, troškovi popravka kojeg oštećenja iznose 1.647,25 kn. U pogledu preostalih oštećenja na vozilu, kako onih utvrđenih u Zapisniku o primopredaji (oštećenje suvozačevih vrata i vjetrobranskog stakla), tako i onih daljnjih oštećenja utvrđenih Izvidom štete od strane Dekra ekspert d.o.o., sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelj do okončanja ovog postupka nije dokazao da osnovano potražuje naknadu od tuženika primjenom ugovorenih kriterija na osnovu kojih se utvrđuju.

9. U odnosu na visinu potraživanja prema stanju otvorenih potraživanja na dan 4.10.2013. dug je ukupno iznosio ovršnim prijedlogom utuženi iznos od 172.937,33 kn (list 51-52 spisa).

10. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja na dan 11.10.2013. proveden je dokaz financijskim vještačenjem (Ručević vještačenja d.o.o.), u nalazu je vještak u Tabeli 1 i Tabeli 1a i 1b prikazao otplatni plan u kunama, a iz rasporeda plaćanja vidljivo je da su tekuće obveze po Ugovoru redovito podmirivane i da je na dan redovitog isteka Ugovora dug po predmetnom Ugovoru iznosio 6.388,11 kn i odnosio se na nepodmirene zatezne kamate, dospjele nenaplaćene redovne kamate 60. -tog obroka, dospjele nenaplaćene osnovice i pripadajući PDV 60. -tog obroka te dio dospjelog nenaplaćenog troška (str. 2. nalaza). Nadalje je u nalazu vještak sačinio prikaz potraživanja tužitelja sve do dana mjeničnog dospijeća 11.10.2013.g. pa tako je vještak mišljenja da je potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o poslovnom najmu na dan mjeničnog dospijeća 11.10.2013.g. iznosilo 168.661,67 kn, a odnosilo se na 418,84 kn dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 3.530,44 kn dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata i 164.712,39 kn dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, na koji iznos se dalje zaračunavaju zatezne kamate počevši od 12.10.2013.g. pa do konačne isplate. Vještak u sastav potraživanja nije uvrstio troškove opomena u ukupnom iznosu 3.906,00 kn.

10.1. Radi očitovanja na prigovore stranaka sud je na ročištu 14.2.2017. saslušao vještaka Zrinka Ručevića koji je tom prilikom iskazao, a u odnosu na prigovore tuženika, da se od ukupnog iznosa naknade na prekomjernu kilometražu odnosi 144.096,45 kn, pa ako bi se iz izračuna koji je dao u osnovnom nalazu navedeni iznos izdvojio, tada bi preostalo potraživanje s danom 11.10.2013.g. iznosilo 22.127,39 kn, od čega se 20.645,44 kn odnosi na neplaćeni glavni dug, 418,84 kn se odnosi na neplaćene ugovorne kamate, dok se 1.063,11 kn odnosi na dospjele nepodmirene zatezne kamate. U odnosu na očitovanje u pogledu razlike iznosa koji je iskazao u rekapitulaciji sa str. 2 pisanog nalaza i iznosa koji bi se dobio odbijanjem predmetnih 152.252,45 kn od duga koji je iskazao na str. 3 nalaza, iskazao je da razlika proizlazi iz toga što je izračun sa str. 2. nalaza parcijalan, dakle nije sačinjen na isti datum kao i konačni izračun, pa zato taj izračun sa str. 2 nalaza nije usporediv onome sa str. 3, jer se radi o izračunima na različite datume i stoga iste ne treba međusobno niti uspoređivati. Iznose troškova opomena iskazao je u svojim izračunima, ali odvojeno imajući u vidu postojanje pravnog pitanja pripadaju li ti troškovi tužitelju i ako da, u kojem iznosu. Napomenuo je da ako sud utvrdi da tužitelj osnovano potražuje te troškove, tada iznos dugovanja kojeg je iskazao u pisanom nalazu i mišljenju odnosno u alternativnoj inačici na ročištu, treba pribrojiti iskazane troškove opomena u iznosu od ukupno 3.906,00 kn. Na upit tuženika koliko bi iznosio preostali dug po predmetnom ugovoru ako bi se iz istoga izdvojio samo dodatno obračunati iznos prekomjerne kilometraže, dakle iznos od 108.284,53 kn, a ne svih 144.096,45 kn, vještak je iskazao da bi u tom slučaju preostao nepodmireni glavni dug od 56.427,86 kn, na što se dodaje 418,84 kn dospjelih nepodmirenih redovnih kamata te 2.195,40 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata, dakle u tom slučaju radilo bi se o ukupnom dugovanju s danom 11.10.2013.g. u iznosu od 59.318,96 kn.

10.2. Sud prvog stupnja je utvrdio da je vještak, detaljno, u skladu s Općim uvjetima te odredbama Zakona o obveznim odnosima utvrđivao stanje duga po predmetnom ugovoru izradivši i tabelarne prikaze iz kojih su razvidni plan otplate mjesečnih anuiteta, izvršene uplate, obračun kamata i dr. te potom u skladu s Općim uvjetima predmetnog ugovora utvrdio tražbine tužitelja koje proizlaze iz ugovora, zbog čega je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući da smatra da je nalaz sačinjen stručno i obrazloženo te u skladu sa pravilima struke.

11. U odnosu na sporna oštećenja na vozilu, prema shvaćanju suda prvog stupnja oštećenja na vozilu koje je bilo predmetom najma konstatirana Zapisnikom o primopredaji od 6.6.2013. su smatrana neprihvatljivima te su iz tog razloga zapisnički i konstatirana prilikom predaje vozila, a to upravo u skladu sa sadržajem točke 18.2. Općih uvjeta.

11.1. Nadalje, tužitelj je putem po njemu ovlaštene osobe Dekra Ekspert d.o.o. naknadno utvrdio iznos popravka oštećenja, odnosno sastavio zapisnik o iznosu utvrđenog oštećenja (Kalkulaciju) od 3.7.2013.g. te ju zajedno s ostalom taksativno pobrojanom dokumentacijom dana 4.7.2013. uputio Adrian Interijerima d.o.o., što je utvrđeno uvidom u dopis od 4.7.2013.g. (list 79 spisa), a koja dostava se vratila s naznakom da primatelj ne postoji više, odnosno da je nepoznat (što je utvrđeno uvidom u povratnice koje prileže spisu na listu 83-84 i 87 spisa). No dana 9.9.2013. Adrian Interijeri d.o.o. je zaprimio ranije spomenuti ponovni dopis tužitelja od 4.9.2013. u kojem je naveden ispravljen izračun duga i kojem je bila priložena sva dokumentacija o naknadnom utvrđivanju greške o stanju broja prijeđenih kilometara u trenutku vraćanja predmeta najma (izvid štete, Kalkulacija) te račun o razlici troška prekomjerne kilometraže za razliku prijeđenih kilometara od 24.179 do 99.847 km (list 91 spisa). Navedeno postupanje tužitelja je po shvaćanju suda prvog stupnja upravo u suglasju sa sadržajem točke 18.2. Općih uvjeta.

11.2. Sud prvog stupnja je slijedom navedenih utvrđenja zaključio da je najmoprimatelj Adrian Interijeri d.o.o. dana 9.9.2013. zaprimio ispravljenu kalkulaciju Dekra Ekspert d.o.o. u pogledu utvrđenja prijeđenih kilometara vozila u trenutku vraćanja istog po isteku ugovora o poslovnom najmu zajedno s kalkulacijom obračuna štete, a da u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da bi se u roku od 7 dana od dana kada je primio tužiteljev dopis od 4.9.2013. pisanim putem očitovao o neslaganju sa sadržajem zapisnika.

11.3. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužitelj za utvrđeni iznos prekomjernih oštećenja, kao i utvrđene prekomjerne kilometraže u odnosu na ugovorenu (ugovorena je kilometraža od 100.000 km, a za vrijeme trajanja ugovora je prijeđeno 199.847 km) izdao posebne račune, koji su priloženi u spis, dakle da je postupio u skladu s točkom 18.2. Općih uvjeta.

12. U odnosu na spornu kilometražu sud prvog stupnja je utvrdio da je vozilo koje je bilo predmetom ugovora o poslovnom najmu bilo novo vozilo, koje je na temelju tog Ugovora najmoprimatelj koristio pet godina, a iz iskaza tuženika koji je u vrijeme sklapanja tog Ugovora bio zastupnik Adrian Interijera d.o.o. proizlazi da je uglavnom on vozio taj auto, a ponekad i njegova supruga koja je bila zaposlenica u toj pravnoj osobi pa je po shvaćanju suda prvog stupnja on mogao biti upoznat s činjenicom koliko je tijekom trajanja Ugovora vozilom koje je bilo u najmu prešao kilometara (prosječno oko 40.000 km godišnje za vrijeme trajanja Ugovora). Da je upravo tuženik vozio predmetno vozilo potvrđuje i njegova supruga OŠ koja je saslušana kao svjedok u ovom postupku. Nadalje iz njezinog iskaza proizlazi da je 2010. osnovano društvo Laura montaža d.o.o u kojem je ona bila odgovorna osoba, a ne sjeća se je li predlagala tužitelju da predmetno vozilo to društvo otkupi od tužitelja. S obzirom na sadržaj e-maila od 13.5.2013. (list 234 spisa) sud prvog stupnja je zaključio da se OŠ obratila tužitelju vezano za otkup vozila i da je tužitelj od nje tim e-mailom zatražio podatak o broju prijeđenih kilometara tog vozila, a nesporno je vozilo tom trenutku još uvijek bilo u posjedu najmoprimatelja. Spisu nije priložen dokaz da se na upit tužitelja o prijeđenim kilometrima OŠ očitovala.

12.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako se podatak o prijeđenoj kilometraži uvijek evidentira pri tehničkom pregledu vozila pa je tako prema podacima Centra za vozila Hrvatske d.d. od 21.9.2018. (list 232 spisa), razvidno da je na tehničkom pregledu 7.5.2012.g. (više od godine dana prije povrata vozila-vraćeno 6.6.2013.), dok je predmetno vozilo još u najmu utvrđeno stanje putomjera od 175.010 prijeđenih kilometara.

12.2. Sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu da se ne sjeća da bi predmetno vozilo imalo mogućnost na putomjeru prikazivati stanje prijeđenih kilometara i milja, i s obzirom na činjenicu da je upravo tuženik uglavnom koristio predmetno vozilo, kao i da je na zadnjem tehničkom pregledu 7.5.2012. konstatirano već prijeđenih 175.010 kilometara te da je isti bio i morao biti svjestan broja prijeđenih kilometara vozilom te je ocijenio da je njegov iskaz usmjeren na izbjegavanje obveze plaćanja prekomjerne kilometraže (preko ugovorene). Uostalom utvrđeno je da je Adrian interijer d.o.o u kojem društvu je on bio direktor još 9.9.2013. zaprimilo od tužitelja dokumentaciju vezano za ispravak prijeđene kilometraže nakon što je utvrđena greška i Adrian interijer d.o.o na tada zaprimljen zapisnik i kalkulaciju te račune nije izjavilo prigovor.

12.3. Stoga je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj postupio u skladu s točkom 18.2. Općih uvjeta i da je tuženik kao jamac u obvezi namiriti tužitelju troškove prekomjerne kilometraže u odnosu na ugovorene, tj. troškove za prijeđenih 99.847 km više nego što je bilo ugovoreno.

12.4. Kako je utvrđeno da je prilikom predaje vozila na zapisniku o primopredaji omaškom evidentirano stanje prijeđenih milja (124.179 milja), a što pretvorbom milja u kilometre iznosi 199.847 km, a o čemu se očitovao i prometni vještak, sud prvog stupnja je zaključio kako u razdoblju od primopredaje vozila 6.6.2013.g. do konca 8. mjeseca 2013.g. kada je uočena ta pogreška vozilo nije voženo.

12.5. Nadalje, prigovore tuženika da najmoprimatelj nije bio obaviješten da će se ponovno utvrđivati prijeđena kilometraža i da Općim uvjetima nije predviđena mogućnost naknadnog obračunavanja ili preračunavanja kilometraže sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim uz obrazloženje da je točno da je čl. 18.2. Općih uvjeta propisano da se prilikom vraćanja predmeta najma sastavlja primopredajni zapisnik u kojem se utvrđuje stanje prijeđenih kilometara u trenutku vraćanja predmeta najma, no da je ovdje utvrđeno da je očitom omaškom prilikom primopredaje vozila u zapisniku konstatirano stanje prijeđenih milja, a ne prijeđenih kilometara pa da je stoga naknadno utvrđen točan broj prijeđenih kilometara, koji jednostavnom matematičkom računicom preračunavanja stanja putomjera izraženog u miljama (124.178 milja) daje iznos od prijeđenih 199.847 km, koji broj prijeđenih kilometara je i konstatiran u ispravljenom izvidu štete izvršenom od Dekra Ekspert d.o.o. i shodno kojoj kilometraži je tužitelj i izdao račun najmoprimatelju, dakle za razliku od 99.847 km prijeđenih više od ugovorenih 100.000 km. Dakle nije ponovno utvrđivana prijeđena kilometraža, već je samo primijenjena formula izračuna milja u kilometre, a predmetno vozilo nesporno ima mogućnost prijeđene kilometre prikazati i u miljama i u kilometrima, ovisno o postavljanju tipkala na putnom računalu, o čemu se očitovao i prometni vještak, te da je tuženik još u podnesku od 9.11.2015.g. priznao da ga je tužitelj 28.8.2013. obavijestio o pogrešci da je ipak prijeđeno 199.847 km, a na koju obavijest najmoprimatelj nije reagirao prigovorom, već da tek u ovom postupku prigovara.

13. Nadalje, s obzirom na sadržaj Općih uvjeta proizlazi da se sve obavijesti koje su pravovaljane za najmoprimatelja dostavljaju isključivo najmoprimatelju, pri čemu valja istaknuti da je ovdje tuženik kao solidarni jamac istovremeno bio i potpisnik Ugovora o poslovnom najmu, kao zakonski zastupnik najmoprimatelja Adrian Interijeri d.o.o., a što je sasvim jasno iz samog sadržaja Ugovora o poslovnom najmu pa je po shvaćanju suda prvog stupnja sasvim sigurno bio upoznat sa sadržajem upućenih opomena, računa, kalkulacija, izvida štete i dr., a i dokumentacije koju je najmoprimatelju uputio tužitelj 4.9.2013. i koju je najmoprimatelj zaprimio 909.2013.

14. Sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da bi odredba čl. 22.2. Općih uvjeta bila ništetna. Istaknuo je kako je tu odredbu potrebno sagledati u svjetlu svih ostalih odredbi predmetnog Ugovora i Općih uvjeta koji čine sastavni dio Ugovora, kao i odredbi Ugovora o jamstvu i u tom smislu takva Ugovorna odredba da je solidarni jamac koji je istovremeno zakonski zastupnik najmoprimatelja suglasan da se sve obavijesti koje su pravovaljane za najmoprimatelja i jamca dostavljaju isključivo najmoprimatelju, po shvaćanju suda prvog stupnja nije odredba koja bi prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja.

15. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako tuženik odgovara tužitelju za obveze proizašle iz odredbi predmetnih Ugovora, Općih uvjeta tužitelja te Cjenika troškova usluga i naknada tužitelja, koji čine sastavni dio Ugovora o poslovnom najmu. U odnosu na osporene troškove prekomjerne kilometraže za prijeđenih 99.847 km više od ugovorenih 100.000 km i prekomjernih oštećenja vozila u iznosu od 1.647,25 kn sud smatra da su isti pravilno obračunati sukladno čl. 19. Općih uvjeta te spomenutom Cjeniku troškova, odredbama Ugovora o poslovnom najmu i sukladno odredbi čl. 18. Općih uvjeta.

16. Uzimajući u obzir utvrđenja financijskog vještaka sa danom 11.10.2013.g. potraživanje tužitelja iznosilo je 168.661,67 kn, a odnosilo se na 418,84 kn dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 3.530,44 kn dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata i 164.712,39 kn dospjelog nenaplaćenog glavnog duga.

16.1. Kako sud smatra da s osnova neprihvatljivih oštećenja na vozilu tužitelj opravdano zahtijeva iznos od 1.647,25 kn (od ukupno zahtijevanih 8.185,50 kn po toj osnovi), stoga na dan 11.10.2013.g. osnovano potraživanje tužitelja s naslova dospjelog nenaplaćenog glavnog duga po predmetnom Ugovoru o poslovnom najmu iznosi 158.174,14 kn (164.712,39 - 6.538,25 = 158.174,14).

16.2. Od dospjelog nenaplaćenog glavnog duga tužitelj je tijekom trajanja ovog postupka (nakon provedenog financijskog vještačenja) ovrhom tijekom 2018.g. naplatio iznos glavnice od 3.726,17 kn (za koji iznos je tužitelj umanjio zahtjev, o čemu se tužitelj očitovao u podnesku od 25.10.2019.g.) pa je stoga sud prvog stupnja obvezao tuženika s naslova dospjelog neplaćenog glavnog duga platiti tužitelju iznos od 154.447,97 kn (158.174,14 - 3.726,17 = 154.447,97).

16.3. Iz izračuna financijskog vještaka proizlazi da na dan 11.10.2013.g. dospjele nenaplaćene zatezne kamate iznose 3.530,44 kn, a koje su izračunate uzimajući u obzir ukupni dospjeli nenaplaćeni glavni dug od 164.712,39 kn (kod izračuna je vještak u iznos glavnog duga obračunao trošak prekomjernih oštećenja u iznosu od 8.185,50 kn, dok sud smatra opravdanim da je trošak u iznosu od 1.647,25 kn).

16.4. Kako sud smatra opravdanim zahtjev tužitelja s osnova neprihvatljivih oštećenja u iznosu od 1.647,25 kn, i nema dovoljno stručnih znanja da bi razlučio iz nalaza vještaka, odnosno sam utvrdio koliko iznose dospjele nenaplaćene zatezne kamate na iznos glavnog duga koji sud smatra osnovanim (iznos od 158.174,14 kn), odbio je zahtjev tužitelja u iznosu od 3.530,44 kn sa zahtijevanim kamatama na taj iznos.

16.5. Nadalje, sud prvog stupnja smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim zahtijeva plaćanje iznosa od 418,84 kn na ime obračunatih redovnih kamata, koje su obračunate zbog kašnjenja u plaćanju dospjelog obroka najamnine, no odbio je zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na taj iznos, a to pozivom na odredbu članka 31. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO), slijedom čega je odlučio kao pod točkama II. i IV. izreke.

16.6. Na dosuđeni iznos nepodmirenog glavnog duga od 154.447,97 kn tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 12.10.2013.g. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.ZOO-a, te po istoj kamatnoj stopi plaćanje kamata na, u ovršnom postupku naplaćenu glavnicu od 3.726,17 kn ,na način kako je to tužitelj i zahtijevao, slijedom čega je odlučeno u dijelu pod točkom II. izreke presude, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 14.344,35 kn, a do ukupno zahtijevanih 169.211,16 kn, sa zateznim kamatama od 12.10.2013.g., kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na troškove ovršnog postupka je odbijen (točka V. izreke presude).

17. Stoga kako ovdje tuženik prema mišljenju suda prvog stupnja odgovora za ispunjenje mjenične obveze jednako kao onaj za kojeg je preuzeo jamstvo, tuženik je obvezan platiti tužitelju navedeno, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. Kako je sud smatrao činjenično stanje dovoljno utvrđenim za donošenje odluke, odbio je provoditi daljnje po strankama predložene dokaze (saslušanje svjedoka, novo vještačenje).

19. Sud prvog stupnja je, naposljetku, istaknuo kako je propustio na ročištu 15.9.2015. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika zaključiti prethodni postupak, a odredio je provođenje dokaza financijskim vještačenjem , Stoga je sud prvog stupnja, ovom odlukom cijenio i prigovore tuženika iz podneska od 9.11.2015.g., koje, da nije došlo do propusta suda na ročištu 15.09.2015., ovom odlukom ne bi ocjenjivao, jer bi bili izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka.

20. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

21. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio kada je ocijenio sve izvedene dokaze i iscrpno ih analizirao, te ih valjano i argumentirao obrazložio.

22. Okolnost što je sud prvog stupnja propustio zaključiti prethodni postupak na ročištu koje je održao u odsutnosti tuženika na kojem je odlučeno da će izvesti dokaz financijskim vještačenjem, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, sud prvog stupnja je obrazložio kako je zbog tog propusta cijenio sve prigovore tuženika iz podneska od 9.11.2015., a koje, da je zaključio prethodni postupak, ne bi cijenio jer je riječ o prigovorima tuženika koji bi u tom slučaju bili izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, a čime je sud prvog stupnja sanirao prethodno navedeni propust, a na koji tuženik neosnovano upire u žalbi.

22.1. Neosnovano je pozivanje tuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2689/2018- 2 od 19. studenoga 2019., jer nije riječ o istoj činjeničnoj situaciji kao u ovom slučaju iz kojeg se razloga pravno shvaćanje izneseno u navedenoj odluci ne može primijeniti na konkretan slučaj.

22.2. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbom članka 292. stavka 7. ZPP, koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude , a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi.

23. Nastavno na navedeno, a suprotno žalbenim navodima, tuženik je u podnesku predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje OŠ, čiji je iskaz, sud prvog stupnja ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP, i na kojem je dokazu , između ostalih izvedenih dokaza, također, utemeljio pobijanu odluku. Svjedokinja OŠ (tuženikova supruga) je 6. lipnja 2013., u ime Adrian Interijeri d.o.o. predala predmetno vozilo Auto Gašpariću d.o.o. o čemu je sastavljen zapisnik o preuzimanju vozila i kojim je utvrđeno stanje kilometara te u napomenama tom zapisniku konstatirana tri oštećenja na vozilu (list 107 spisa predmeta). Stoga su neosnovani žalbeni navodi da u podnesku od 9. studenoga 2015. tuženik nije predlagao dokaze, kao i navodi da na iskazu svjedokinje OŠ, sud prvog stupnja nije utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu.

24. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 299 stavka 2. ZPP, kada je izveo dokaz prometnim vještačenjem, budući da sud (i nakon zaključenja prethodnog postupka) ne može odbiti izvođenje dokaza kojima se može utvrditi relevantna činjenica odnosno kojim se može provjeriti vjerodostojnost drugih dokaza koji su na iste sporne okolnosti predložene, a što je ovdje slučaj jer se izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem potvrdila vjerodostojnost isprava koje je na iste okolnosti (osnova i visina tužbenog zahtjeva s osnove oštećenja predmetnog vozila - predmeta poslovnog najma) dostavio tužitelj u podnesku od 2. rujna 2015.

25. Na daljnje žalbene navode valja reći kako je sud prvog stupnja svoju odluku o osnovi i visini tužbenog zahtjeva prekomjerna kilometraža u bitnom utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, a financijsko vještačenje je, kako je prethodno navedeno određeno na pripremnom ročištu, na koje tuženik uredno pozvan nije pristupio. Stoga se ne mogu kao osnovani prihvatiti navodi tuženika da se odluka o tužbenom zahtjevu temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka prometne struke i dopisu Centra za vozila Hrvatske.

26. Nadalje, pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/1990., 135/1997, 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) te člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine“, – Međunarodni ugovori, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a što ovdje, kako je prethodno navedeno nije slučaj, jer presuda sadrži ozbiljne, relevantne i iscrpne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava koja je rezultirala donošenjem pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, a što žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje.

27. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe žalitelj u žalbi.

28. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba Općih uvjeta o poslovnom najmu br.7/07, kada je donio pobijanu presudu.

29. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako odredba članka 22.2. Općih uvjeta nije ništetna i za svoj je zaključak dao jasne, logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji žalbenim navodima ničim nije doveden u pitanje. Navedena odredba, koju, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, treba promatrati u suglasju s ostalim odredbama Općih uvjeta, a koji čine sastavni dio ugovora o poslovnom najmu - da je solidarni jamac, u ovom je to slučaju, tuženik, ujedno i zakonski zastupnik najmoprimatelja Adrian Interijeri d.o.o. suglasan da se sve obavijesti koje su pravovaljane za najmoprimatelja i jamca dostavljaju isključivo najmoprimatelju - nije odredba koja bi prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, zbog čega nije nepoštena pa time niti ništetna. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.

30. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na prijeđenu kilometražu valja reći kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako je u konkretnom slučaju očitom omaškom prilikom primopredaje vozila u zapisniku konstatirano stanje prijeđenih milja, a ne prijeđenih kilometara, a s obzirom na to da se u predmetu poslovnog najma na putnom računalu iskazuju i prijeđeni kilometri i milje, pa je stoga, a nakon utvrđene greške, odnosno činjenice da su prilikom primopredaje na putnom računalu bile iskazane i konstatirane milje umjesto prijeđeni kilometri, to naknadno utvrđen točan broj prijeđenih kilometara, a koji jednostavnom matematičkom računicom preračunavanja stanja putomjera izraženog u miljama (124.178 milja) daje iznos od prijeđenih 199.847 km, koji broj prijeđenih kilometara je i konstatiran u ispravljenom izvidu štete izvršenom od Dekra Ekspert d.o.o. i prema kojoj utvrđenoj kilometraži je tužitelj i izdao račun najmoprimatelju, dakle za razliku od 99.847 km prijeđenih više od ugovorenih 100.000 km, a koji su pravilno obračunati u skladu s člankom 19.

Općih uvjeta i Cjenikom troškova.

31. Slijedom navedenog, a budući da je nakon utvrđene greške samo primijenjena formula izračuna milja u kilometre, a predmetno vozilo nesporno ima mogućnost prijeđene kilometre prikazati i u miljama i u kilometrima, ovisno o postavljanju tipkala na putnom računalu, o čemu se očitovao i prometni vještak , kao i okolnost da je tuženik bio obaviješten o navedenoj grešci, odnosno da je ipak prijeđeno 199.847 km, a na koju obavijest najmoprimatelj nije reagirao prigovorom, već je prigovorio tek tijekom ovog postupka, to su žalbeni navodi i u tom dijelu, neosnovani.

32. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se sve obavijesti koje su pravovaljane za najmoprimatelja dostavljaju isključivo najmoprimatelju, pri čemu je u ovom slučaju, tuženik kao solidarni jamac istovremeno bio i potpisnik ugovora o poslovnom najmu, kao zakonski zastupnik najmoprimatelja Adrian Interijeri d.o.o., a što je sasvim jasno iz samog sadržaja ugovora o poslovnom najmu, slijedom čega je pravilan i zaključak suda prvog stupnja da je tuženik sasvim sigurno bio upoznat sa sadržajem upućenih opomena, računa, kalkulacija, izvida štete i dr., a i dokumentacije koju je najmoprimatelju uputio tužitelj dana 4.9.2013. i koju je najmoprimatelj zaprimio 9.9.2013. (dostavnica o urednoj dostavi najmoprimatelju je priložena u sudskom spisu na listu 94).

33. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba Općih uvjeta o poslovnom najmu kada je zaključio da tuženik kao solidarni jamac odgovara tužitelju za obveze proizašle iz odredbi predmetnih Ugovora, Općih uvjeta tužitelja te Cjenika troškova usluga i naknada tužitelja, koji čine sastavni dio ugovora o poslovnom najmu, slijedom čega je pravilno usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 20.498,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 55,59 eura i zatezne kamate na iznos od 494,55 eura za razdoblje od 12.10.2013.g. pa do 26.03.2018., a uzimajući u obzir i iznose koji je tužitelj nesporno naplatio.

34. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

34. 1. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je pravilno priznat trošak zastupanja na pripremnom ročištu u visini od 250 bodova prema Tbr. 8/1Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da se na tom ročištu, raspravljalo o glavnoj stvari što je utvrđeno uvidom u zapisnik sastavljen na tom ročištu. Nadalje podnesci od 23. rujna 2015. i 17. ožujka 2020. pravilno su priznati prema Tbr.8/3 Tarife, jer je tim podnescima tužitelj dostavio potvrde o plaćenim predujmovima za izvođenje dokaza financijskim i prometnim vještačenjem a kako mu je to sud prvog stupnja naložio kada je odredio izvođenje tih dokaza, a navedene podneske koji su dokaz sudu prvog stupnja da je plaćen predujam, kako bi se pristupilo izvođenju dokaza koji su određeni, a koje podneske zbog toga nije bilo potrebno dostavljati tuženiku. Suprotno žalbenim navodima, podnesak od 25. listopada 2020. je obrazložen je i potreban za vođenje ove parnice, pa je pravilno priznat u visini od 250 bodova prema Tbr.8/1 Tarife..

35. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor