Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4270/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2334/2020-38 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2334/2020-38 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2334/2020-38 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 265,45 eur-a/2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod t. I. izreke u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 841,83 eur-a/6.342,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 265,45 eur-a/2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2023. pa do isplate te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 841,83 eur-a/6.342,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,12 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. platiti tužitelju AE 398,17 eur/3.000,00 kn1 s zateznim kamatama od 15. veljače 2020. godine do isplate, zatezne kamate na 796,34 eur/6.000,00 kn od 15. veljače 2020. godine do 14. studenoga 2022. godine te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.341,83 eur/10.110,00 kn s zateznim kamatama od 31. ožujka 2023. godine do isplate , sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenoga zahtjeva tužitelja AE u svoti od 256,45 eur/2.000,00 kn.''

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 265,44 eur-a/2.000,00 kn i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 841,83 eur-a/6.342,75 kn žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Protiv dijela navedene presude pod t. II. izreke te dijela pod t. I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen žali se i tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika i predložila da se ista odbije kao neosnovana.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

6. Neosnovano tuženik navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer nema proturječja između razloga presude i stanja spisa pa ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a pa tuženik se neosnovano poziva na taj žalbeni razlog.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP - a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao oštećenice, prema tuženiku, kao osiguravatelju štetnika, radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 25. kolovoza 2019.

10. U žalbenom stadiju postupka sporna je odluka o visini dosuđene neimovinske naknade štete, odluka o visini tuđe pomoći i njege, tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice te odluka o troškovima postupka.

11. Pošavši od utvrđenja:

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica u štetnom događaju zadobila sterum prsnog koša, da tužiteljica opisuje tijek liječenja klinički subjektivno povremeni bolovi u križima, desnom kuku i ramenu objektivno napeta i na opip bolna parvetrebalna muskulatura te trapezijusi, kretnje vratne kralješnice bolne i ograničene, napeta i bolna lijeva strana paravetrebalnog mišićja, kretnje bolne i ograničene u slabijem stupnju i bolna ne može čučnuti, a otežano staje na prste i pete te su zaostale trajne posljedice od 1% zbog ozljede desne šake, a ozljede vratne kralješnice nisu uzrokovale smanjenje ili ih nije moguće od prijašnjih tegoba razgraničiti pa prvostupanjski sud zaključuje da su navedene ozljede zadobivene u štetnom događaju i u uzročno posljedničnoj vezi s istim,

- da je tužiteljica trpila fizičke bolove i strah čija je visina opisna u nalazu i mišljenju vještaka i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega,

to sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za 398,17 eur-a/3.000,00 kn, a odbija za iznos od 265,44 eur-a/2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO), dosuđuje tužiteljici iznos od 398,17 eur- a/3.000,00 kn, imajući pri tome u vidu činjenicu da je tuženik tijekom postupka tužiteljici isplatio iznos od 1.858,12 eur-a/14.000,00 kn.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se u cijelosti prihvatiti.

13. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade valja imati na umu činjenicu da su pretrpljeni fizički bolovi i strah i stupanj smanjenja životne aktivnosti, izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, uz druge relevantne okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Po mišljenju ovog suda težina povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, opravdava dosudu pravične novčane naknade upravo u iznosu koji je plaćen prije pokretanja sudskog postupka u iznosu od 8.000,00 kn i tijekom postupka daljnjih 6.000,00 kn, dakle ukupno 14.000,00 kn, što uključuje i iznos s osnova tuđe pomoći i njege, time da tuženik u žalbi ne osporava mogućnost daljnje naplate iznosa od 132,72 eur-a/1.000,00 kn, imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), time da se isto odnosi i na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja u buduće, a primjenjuje se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima.

14. Stoga, osnovano tuženik prigovara visini dosuđene naknade, jer treba voditi računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 1%.

15. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

16. Stoga po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužiteljici pripada pravo na naknadu štete upravo u iznosu koji je tuženik tužiteljici platio već u mirnom postupku i tijekom prvostupanjskog postupka. Međutim, kako tuženik žalbom pobija dusuđeni iznos naknade preko iznosa od 132,72 eur-a/1.000,00 kn, to je u preostalom dijelu i to za iznos od 265,44 eur-a/2.000,00 kn tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužiteljici je naknada za tuđu pomoć i njegu dosuđena pravilno u iznosu od 3,32 eur-a/25,00 kn po satu pružanja iste, a prihvaćanjem iskaza tužiteljice kao životnog i uvjerljivog o načinu pružanja te pomoći, a taj vid štete tuženik je već podmirio kako to proizlazi iz očitovanja i plaćanja tuženika tijekom postupka.

18. Primjenom odredbe čl. 12. st. 1., 2. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 155/23) zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

19. Time se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice koji se u bitnom svode na tvrdnju da joj je naknadu predmetne štete trebalo priznati u višem iznosu.

20. Kako su stranke u postupku uspjele u razmjerno jednakim dijelovima, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka (čl. 154. st. 4. ZPP -a).

21. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Tuženik je sa žalbom uspio u cijelosti pa mu sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP- a pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 78,12 eur-a pa je stoga odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević