Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-439/2023-32

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, uz sudjelovanje Marine Benjak kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĐL, zbog kaznenih djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-449/2023 od 30. listopada 2023., nakon javne rasprave održane 25. lipnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ML okrivljenog osobno, zamjenice branitelja Lidije Hrg, odvjetnice u Varaždinu, zamjenice opunomoćenika oštećenika Ljiljane Smiljanić, odvjetnice u Zagrebu, dana 30. lipnja 2026. objavio je i 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju člana 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24, 136/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se van snage kazneni nalog ovog suda pod brojem K-439/2023-3 od 11. siječnja 2024.

II. Okrivljeni ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i HL, rođene M, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, automehaničar, zaposlen u trgovačkom društvu „Auto Dabo“ d.o.o., sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

1) u razdoblju od 14. kolovoza 2018. do 17. kolovoza 2018., na neutvrđenom mjestu, u nakani da neistinito prikaže da vozilo marke Mercedes B 180 CDI, broja šasije [broj šasije] ima manji broj prijeđenih kilometara od stvarno prijeđenih, na Ugovoru o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. kojeg je sklopio sa društvom Christian Automobile, prepravio upisane podatke na način da je u Ugovoru naveo da vozilo ima stvarno prijeđenih 126.000 kilometara, iako je znao da vozilo ima stvarno prijeđenih 186.000 kilometara, da bi potom prije uvoza vozila iz Savezne Republike Njemačke u Republiku Hrvatsku, na neutvrđeni način na upravljačkoj ploči - brojaču vozila promijenio broj stvarno prijeđenih kilometara, a sve kako bi se broj kilometara na upravljačkoj ploči - brojaču vozila podudarao sa brojem kilometara na prepravljenom Ugovoru, te je tako vozilo uvezeno u Republiku Hrvatsku sa prijeđenih 126.110 kilometara,

dakle, izradio lažnu ispravu s ciljem da se uporabi kao prava te ju uporabio kao pravu,

2) dana 18. svibnja 2019., u mjestu [adresa], kbr. 21/B, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi prodajom vozila marke Mercedes B 180 CDI, broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2013., na kojem je prethodno umanjio broj prijeđenih kilometara kako je to opisano pod točkom 1) optužnice, a sve kako bi prodao vozilo po cijeni iznad njegove vrijednosti, nakon čega je s kupcem ČL sklopio Ugovor o kupoprodaji osobnog vozila za iznos od 88.000,00 kuna (11.679,61 eura), neistinito joj predočivši da je vozilo do tada prešlo 126.080 kilometara, iako je znao da je broj stvarno prijeđenih kilometara vozila 186.000 kilometara, te da je realna vrijednost tog vozila znatno manja od traženog iznosa, pa kada mu je ČL povjerovala u broj prijeđenih kilometara i vrijednost vozila, te mu isplatila cjelokupni traženi iznos od 88.000,00 kuna (11.679,61 eura), na štetu ČL okoristio se za razliku između kupoprodajne cijene i realne vrijednosti koju bi vozilo imalo u odnosu na stvarno prijeđenih 186.000 kilometara, a koja razlika iznosi 1.747,69 eura (13.160,10 kuna)

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio pod točkom 1) kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, te pod točkom 2) kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11 okrivljenom ĐL se utvrđuju sljedeće pojedinačne kazne i to:

- za kazneno djelo pod točkom 1) optužnice temeljem članka 278. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,

- za kazneno djelo pod točkom 2) optužnice temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Za počinjena kaznena djela okrivljeni ĐL se, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

te mu se na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljeni ĐL u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11. okrivljenom ĐL određuje se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 i to da u roku od 2 (dva) mjeseca od dana pravomoćnosti presude oštećenoj ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu od 1.747,69 (tisuću sedamsto četrdeset sedam eura i šezdeset devet centi) EUR.

V. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

VI. Na temelju članka 158. stavka 2. u vezi sa člankom 540. stavkom 4. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenoj ČL na način da se okrivljenom ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], nalaže da oštećenoj ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi štetu u iznosu od 1.747,69 (tisuću sedamsto četrdeset sedam eura i šezdeset devet centi) EUR, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni ĐL je dužan naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, u iznosu od 1.293,99 eura (tisućudvjestodevedesttri eura i devedesetdevet centi), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude i troškove oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni ĐL optužen je za počinjenje kaznenog djela pod točki 1) kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, te pod točkom 2) kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, sve u vezi sa članka 51. KZ/11.

2. Okrivljenik ĐL upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su sljedeći dokazi, pročitan je Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 18. svibnja 2019., Ugovor o darovanju motornog vozila od 20. svibnja 2019., Preslika prometne dozvole za vozilo marke Mercedes B 180 CDI, stanje kilometra za vozilo marke Mercedes u DPF filteru ispušnih plinova, na b ravi vozila i na satu vozila, Potvrda Stanice za tehnički pregled, Centra za vozila Hrvatske

– [adresa] o stanju brojača kilometara utvrđenih prilikom redovnog tehničkog pregleda od 9. svibnja 2022., Ugovor o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. kojeg je dostavilo društvo Christian Automobile, Dokumentacija Centra za vozila Hrvatske o redovnim tehničkim pregledima za vozilo marke Mercedes, Zapisnik o očevidu na vozilu marke Mercedes od 31. kolovoza 2022., Dokumentacija Centra za vozila Hrvatske o kataloškoj vrijednosti vozila marke Mercedes, Ugovor o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. kojeg je dostavio okrivljenik u prilog svoje obrane, Fotodokumentacija očevida od 1. rujna 2022., Dokumentacija Carinske uprave, Carinskog ureda Varaždin od 19. siječnja 2023. vezana za vozilo marke Mercedes, Preslika elektronske digitalne knjižice ovlaštenog Mercedes servisa za vozilo marke Mercedes, Nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještačenja po dipl. ing prometa Stivenu Šijaku od 26. lipnja 2023., ispitani su kao svjedoci stalni sudski vještak Stiven Šijak, stalni sudski vještak ĆL r, svjedokinja ČL, svjedok ŠL, na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je okrivljenik ĐL, te je pročitana prekršajna i kaznena evidencija za okrivljenika i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĐL sa DVD snimkom ispitivanja od 27. siječnja 2023.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni ĐL počinio kazneno djelo pod točki 1) kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, te pod točki 2) kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, sve u vezi sa članku 51. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Iz provedenih dokaza, kao i iz izjava stranaka, proizlazi da u ovom predmetu nije sporno da je okrivljeni ĐL u razdoblju od 14. do 17. kolovoza 2018. u Saveznoj Republici Njemačkoj kupio vozilo marke Mercedes B 180 CDI, broja šasije [broj šasije], koje je potom dopremljeno u Republiku Hrvatsku i prijavljeno nadležnim tijelima, kao ni da je dana 18. svibnja 2019. u [adresa] sklopio ugovor o kupoprodaji tog vozila s kupcem ČL za iznos od 88.000,00 kuna (11.679,61 eura). Također nije sporno da je vozilo uvezeno u Republiku Hrvatsku te da je okrivljeni sudjelovao u njegovoj kupnji, uvozu i kasnijoj prodaji, kao i da je između njega i kupca prethodno postojao poslovni odnos vezan uz drugo vozilo.

5.1. Sporno je, međutim, je li okrivljeni u navedenom razdoblju prepravio podatke u ugovoru o kupoprodaji vozila na način da je neistinito prikazao manji broj prijeđenih kilometara te potom na vozilu promijenio stanje brojača kilometara kako bi ga uskladio s tako prepravljenim ugovorom, odnosno je li time izradio i uporabio lažnu ispravu. Nadalje je sporno je li prilikom prodaje vozila oštećenoj ČL svjesno doveo istu u zabludu prikazujući neistinit broj prijeđenih kilometara i veću vrijednost vozila s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, odnosno je li na taj način počinio kazneno djelo prijevare. Okrivljeni osporava počinjenje djela, navodeći da nije mijenjao kilometražu, da nema potrebna znanja ni opremu za takvu radnju, da je vozilo prijavio s podacima iz izvornog ugovora te da ne zna zbog čega postoje razlike u evidentiranoj kilometraži.

6. Okrivljeni ĐL u svojoj obrani navodi da u cijelosti ostaje pri ranijim iskazima te negira počinjenje kaznenih djela. Ističe da je predmetno vozilo kupio u Njemačkoj za sebe, odnosno za sina, no kako se vozilo sinu nije svidjelo, ostavio ga je neiskorištenog. Do prodaje je došlo nakon što je s kupcem ČL prethodno imao problema s drugim vozilom, zbog čega mu je vratio novac, pa je kupac potom izrazio interes za predmetno vozilo te su dogovorili novu kupoprodaju po cijeni navedenoj u ugovoru. Okrivljeni tvrdi da nije mijenjao kilometražu niti je za to imao znanja ili opremu, već da je vozilo prijavljeno i evidentirano s istim podacima s kojima je kupljeno, uključujući prijavu na Carini i tehnički pregled, uz uredno plaćen porez. Navodi da ne zna zbog čega postoje razlike u evidentiranoj kilometraži u pojedinim dokumentima te da je prilikom prijave vozila dostavio isti ugovor koji je zaprimio u Njemačkoj. Također pojašnjava da je vozilo kupljeno 14. kolovoza 2018., a prijavljeno 17. kolovoza 2018. u zakonskom roku, te da je vozilo u Hrvatsku dopremljeno putem vučne službe, odnosno njegove tvrtke.

6.1. ĐL, ispitan u svojstvu osumnjičenika na temelju članku 208.a ZKP/08 iznosio je obranu i odgovarao na pitanja policijskog službenika. Navodi da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Ističe da je predmetno vozilo kupio u Saveznoj Republici Njemačkoj te ga potom uz pomoć vučne službe dopremio u Republiku Hrvatsku, pri čemu se vozilom nije koristio. Nadalje navodi da se, zbog proteka vremena, ne sjeća koliko je vozilo imalo kilometara u trenutku kupnje niti za koji iznos ga je prodao oštećenoj. Potvrđuje da bi vozilo s većim brojem prijeđenih kilometara imalo manju vrijednost, ali ne može procijeniti u kojem iznosu bi ta razlika bila.

7. U svom iskazu danom na raspravi 11. veljače 2026., svjedok ŠL iskazuje da se u automobile razumije na razini prosječne osobe te mu je u trenutku kupnje kilometraža vozila djelovala realno s obzirom na godište. Vozilo je kupio po preporuci i u dobroj vjeri, imajući povjerenja u prodavatelja. Navodi da se prvi put susreo s problemom vraćanja kilometraže, iako je tijekom života kupio veći broj vozila, te da je nakon saznanja o tome pokušao spor riješiti mirnim putem, no okrivljenik na to nije pristao. Također ističe da vozilo još uvijek posjeduje i da ga je teško prodati. Nadalje opisuje da je neposredno prije predmetne kupnje od okrivljenika kupio drugo vozilo koje se ubrzo pokvarilo, zbog čega ga je vratio i dobio povrat novca. Nakon što to vozilo nije bilo moguće popraviti, odlučio je kupiti predmetni Mercedes. Navodi da je o kupnji pregovarao s okrivljenikom, iako nije siguran tko je formalno naveden kao prodavatelj u ugovoru, te da su cijenu spustili s oko 13.000 eura na 88.000,00 kuna.

7.1. Na ispitivanju kod PU virovitičko-podravske dana 10. lipnja 2023. svjedok navodi da je vozilo kupio u dobroj vjeri, smatrajući da je kilometraža realna s obzirom na starost automobila, te da je vjerovao prodavatelju i nije imao razloga sumnjati u prikazano stanje vozila. Nakon kupnje vozilo je koristila obitelj, a tijekom vremena su se na njemu pojavljivali brojni kvarovi i troškovi popravaka. Kasnije je u ovlaštenom servisu utvrđeno da je na vozilu evidentirana kilometraža od 186.000 km, dok je pri kupnji bilo prikazano oko 127.000 km, odnosno da je umanjeno oko 60.000 km. Zbog toga je zaključio da je prevaren te je pokušao mirno riješiti spor s prodavateljem, a kada to nije uspjelo, postavio je imovinsko-pravni zahtjev i smatra da je prodavatelj krivotvorio podatke o kilometraži i počinio prijevaru.

8. U svom iskazu danom na raspravi 11. veljače 2026. svjedokinja ČL navela je da ona i suprug ranije nisu kupovali automobil od okrivljenika. Do kontakta s njim došli su preko njezine sestre i šogora iz Lepoglave, koji su ih povezali s okrivljenikom jer su znali da traže automobil za kupnju. Nadalje iskazuje da je vozilo bilo izloženo u auto kući te da je o kupnji više razgovarao njezin suprug, dok je ona oko automobila imala manje uloge i uglavnom ga samo koristi za vožnju.

8.1. U iskazu danom kod PU virovitičko-podravske dana 10. lipnja 2023. Svjedokinja navodi da je u svibnju 2019. zajedno sa suprugom ŠL u auto-kući „Auto Dabo” kod Ivanca kupila Mercedes B klase, bijele boje, proizveden 2013., koji je uvezen iz Njemačke. Ističe da je vozilo bilo plaćeno 88.000,00 kuna i da je na satu imalo oko 127.000 km, a nakon kupnje je darovnim ugovorom prenijela vlasništvo na supruga ŠL. Nadalje navodi da su vozilo zajedno koristili, da je bilo više kvarova te da je suprug na popravke potrošio oko 30.000,00 kuna. Po njegovu odvoženju u Mercedes servis utvrđeno je da je kilometraža umanjena za oko 60.000 km, odnosno da je u njemačkom kupoprodajnom ugovoru bila navedena kilometraža od 186.000 km, pa je njezin suprug protiv ĐL pokrenuo tužbu zbog prijevare i krivotvorenja isprave.

9. U svom iskazu danom na raspravi 11. veljače 2026. prometno -tehnički vještak Stiven Šijak, utvrdio je da je razlika od 60.000 km dovela do umanjenja tržišne vrijednosti vozila za 1.747,69 eura, pri čemu je izračun temeljio na tablicama Prometnog fakulteta. Naglasio je da je prodajna cijena stvar dogovora između prodavatelja i kupca, ali da je on izračunavao stvarnu tržišnu vrijednost vozila. Posebno je istaknuo da postoje tri različita zapisa kilometraže, što upućuje na to da je kilometraža bila mijenjana najmanje dva puta. Naveo je i da je zadnja zabilježena kilometraža u ovlaštenom Mercedesovu sustavu bila 161.716 km na dan 2. lipnja 2017., dok je stanje od 126.080 km pri registraciji u [adresa] tehnički nemoguće, pa zaključuje da je kilometraža mijenjananakon prodaje vozila u Njemačkoj.

9.1. Iz nalaza i mišljena prometno-tehničkog vještaka proizlazi da rast stanja zabilježenih kilometara koje su upisivali ovlašteni serviseri na digitalnoj servisnoj knjižici vozila odgovora normalnom eksploatacijskom rastu koje je vozilo prolazilo od 2014. do 2017., pa sve do stanja prilikom prodaje vozila u Saveznoj Republici Njemačkoj od 186.000 km u kolovozu 2018. Stoga, stanje od 126.080 km kod registracije vozila u Republici Hrvatskoj je tehnički nemoguće, te je „skidanje“ kilometara izvršeno nakon trenutka prodaje vozila u Saveznoj Republici Njemačkoj, pošto je na Ugovoru iz Republike Njemačke stvarno iskazan slijed kilometara. Uslijed navedenog, razlika u cijeni realne vrijednosti koju bi isto vozilo imalo uzevši u obzir stvarno prijeđenih 186.000 kilometara, iznosila bi 1.747,69 eura.

10. Na raspravi dana 16. travnja 2026. u svom iskazu stalni sudski vještak Mario Klačmer, naveo je da u konkretnom slučaju nije moguće točno odrediti datum i vrijeme kada je kilometraža mijenjana, jer u vozilu zbog starosti nisu postojale log datoteke koje bi to omogućile. Zato može potvrditi da je do promjene kilometara došlo, ali samo okvirno zaključiti u kojem je razdoblju do toga moglo doći na temelju podataka iz spisa i referentnih datuma koje je naveo u nalazu i mišljenju. Također je pojasnio da se broj kilometara na različitim dijelovima sustava vozila ne sinkronizira jednako, osobito kod brojača na DPF filteru. Izjavio je i da je upoznat s nalazom ovlaštenog servisa Kosec te sa sadržajem cjelokupnog spisa.

10.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Maria Klačmera proizlazi da što se tiče utvrđivanja stvarnog broja kilometara, s obzirom da u sve tri memorijske komponente u koje predmetno vozilo zapisuje kilometražu nije zapisana ista kilometraža, s velikom vjerojatnošću se može tvrditi da je izvršena manipulacija podacima, odnosno promjena broja kilometara. Točnije, svi podaci ukazuju kako je stvaran broj kilometara za oko 60 000 km veći od vrijednosti zapisane na digitalnom brojaču kilometara instrument ploče (tzv. Kilometar sat, putomjer, odometar), odnosno da je u jednom trenutku izvršeno smanjivanje broja kilometara. To se vidi iz ispisa kilometraže zapisane na DPF filteru vozila koje je za oko 60 000 km viša od ostalih zapisa a koje prema djelatnicima ovlaštenog Mercedesovog servisa predstavlja najtočniji podatak o stvarnoj kilometraži vozila. Ta ista razlika od 60 000 km vidljiva je i iz podataka prikazanim na kupoprodajnom ugovoru vozila u Njemačkoj od 14.8.2018. dostavljenom od punomoćnika oštećene (186 000 km, spis str. 53.) i ugovoru dostavljenom od ĐL (126 000 km, spis str. 84., str. 108), razlika 60 000 km. Stanje prilikom prodaje vozila u Njemačkoj od 186 000 km je tehnički moguće i prati rast kilometara, dok je stanje od 126 000 km tehnički nemoguće. Ta je razlika potvrđena i linearnom regresijskom analizom koji također upućuje da je u trenutku kupoprodaje vozila u Njemačkoj vozilo trebalo imati oko 190 00 km, odnosno 60 000 km više nego što je prezentirano oštećenoj prilikom kupnje vozila. Još jedan podatak ukazuje na vjerojatnu manipulaciju podacima o kilometraži predmetnog vozila. Tehnički je nemoguć broj kilometara na Poreznoj prijavi za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila. Naime, na dan porezne prijave 17. kolovoza 2018. (tri dana nakon uvoza iz Njemačke) prema bazi podataka Carinskog ureda Varaždin prijavljeno je predmetno vozilo s 126 110 km (spis str. 107.) koje je zatim 9 mjeseci kasnije 18. svibnja 2019. (spis str. 18.) prodano s manje kilometara (na prvom tehničkom pregledu odmah na dan kupnje prema bazi podataka Centra za vozila Hrvatske vozilo je imalo 126 080 km na digitalnom brojaču kilometara, spis str. 37.). Na osnovu svega navedenog mišljenja je kako je stvarna kilometraža vozila za otprilike 60 000 km viša od one koju prikazuje digitalni brojač kilometara na instrument ploči. Što se tiče identificiranja promjena, odnosno postojanja posebnih datoteka koje bilježe vremena događaja, aktivnosti i grešaka (tzv. log datoteke), vozilo ove starosti (u trenutku dijagnostike vozilo je bilo staro 13 godina) ne zapisuje vremena odnosno datume pristupanja različitim memorijskim komponentama računala pa tako i eventualnim promjenama vrijednosti zapisanim u tim memorijskim komponentama u log datoteke.

11. Na raspravi 25. lipnja 2026. svjedok JL, navodi da se na programu može vidjeti da je kilometraža na automobilu skidana, ali se ne može utvrditi kada. Pojašnjava da je bio pozvan zbog problema s injektorom i kodiranjem kuke, a nakon pregleda je na traženje vlasnika provjeravao i kilometražu. Ističe da je usporedbom kilometraže s instrument ploče i one očitane preko DPF filtera utvrđena razlika u kilometrima, pri čemu se ne sjeća točne razlike. Objašnjava i da promjena DPF filtera ne utječe na očitanje kilometraže jer taj sustav bilježi prijeđene kilometre neovisno o tome je li filter nov ili star, a brava i instrument ploča daju iste vrijednosti.

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. koje je dostavio prodavatelj društvo Christian Automobile razvidno je da je predmetno vozilo imalo stvarno prijeđenih 186.000 km, dok iz Ugovora o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. kojeg je dostavio sam okrivljenik koji je bio kupac, proizlazi da vozilo ima 126.000 km te je jasno vidljivo daje broj 8 prepravljen u broj 2.

13. Okrivljeni poriče da je mijenjao kilometražu ili prepravljao ugovor, navodeći da nije imao potrebno znanje ni opremu te da je vozilo prijavio s dokumentacijom koju je dobio u Njemačkoj. Međutim, njegova obrana nije u cijelosti uvjerljiva jer je naveo da se ne sjeća stvarne kilometraže pri kupnji ni iznosa za koji je vozilo kasnije prodano, iako je riječ o okolnostima neposredno povezanim s djelima koja mu se stavljaju na teret. S druge strane, u kasnijoj obrani tvrdi da je upravo ugovor koji je dobio u Njemačkoj predao prilikom prijave vozila, što je u suprotnosti s dokumentom koji je dostavilo društvo Christian Automobile, a u kojem je za isto vozilo, isti broj ugovora i isti datum navedena kilometraža od 186.000 km, dok je u primjerku koji je dostavio okrivljeni navedena kilometraža od 126.000 km, pri čemu je brojka 8 vidljivo prepravljena u brojku 2. Isto tako navodi kako je on osobno otišao po vozilu u Njemačku , sam ga doveo i obavio sve potrebne prijave i administrativne obveze vezano za predmetni automobil

13.1. Iskazi svjedoka ŠL i ČL međusobno su suglasni u bitnim okolnostima kupnje vozila. Svjedoci su naveli da je vozilo kupljeno u auto-kući, da je na brojaču prilikom kupnje bilo prikazano približno 127.000 km, da su za vozilo platili 88.000,00 kuna te da su vjerovali kako je prikazana kilometraža stvarna. ŠL, koji je u većoj mjeri pregovarao o kupnji i brinuo o vozilu, izričito je naveo da mu se kilometraža činila realnom te da nije imao razloga sumnjati u podatke koje je prezentirao prodavatelj. Nakon kupnje vozilo je koristio, ulagao u njegove popravke, a tek je naknadnom provjerom u ovlaštenom Mercedesovu servisu saznao za razliku u kilometraži. Njegov iskaz potvrđuje da je zbog prikazane kilometraže i stanja vozila bio u zabludi te da bi, da je znao za stvarnih približno 186.000 km, odluka o kupnji i plaćanju ugovorene cijene bila drugačija. Okolnost da je ČL bila formalno navedena kao kupac ne umanjuje dokaznu važnost iskaza njezina supruga, budući da je on sudjelovao u pregovorima, preuzeo vozilo, koristio ga i neposredno se brinuo o njegovu održavanju, dok je ČL potvrdila okolnosti sklapanja ugovora, plaćanja cijene i prijenosa vozila na supruga.

13.2. Nalazi i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka i stalnog sudskog vještaka Maria Klačmera, kao i iskaz svjedoka JL, u bitnim se dijelovima podudaraju. Iz njihovih nalaza proizlazi da su u različitim memorijskim komponentama vozila zabilježene međusobno različite kilometraže, pri čemu je podatak pohranjen u DPF sustavu za približno 60.000 km veći od podatka prikazanog na instrument ploči. Vještaci su ocijenili da stanje od 186.000 km prati normalan slijed povećanja kilometraže evidentiran u digitalnoj servisnoj knjižici, dok je stanje od približno 126.000 km tehnički nemoguće, osobito zato što je vozilo u Republici Hrvatskoj najprije evidentirano s 126.110 km, a potom na tehničkom pregledu s 126.080 km. Iskaz JL dodatno potvrđuje da je usporedbom podataka s instrument ploče i podataka očitanih iz DPF sustava utvrđena razlika u kilometraži te da promjena DPF filtera ne bi utjecala na podatak o prijeđenim kilometrima.

13.3. Sud je, ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da je okrivljenik u relevantnom razdoblju imao stvarnu i neposrednu vlast nad predmetnim vozilom. Okrivljenik je vozilo kupio u Saveznoj Republici Njemačkoj, kupoprodaja je glasila na njegovo ime, vozilo je dopremljeno u Republiku Hrvatsku po nalogu, odnosno putem njegove tvrtke, a upravo je on raspolagao dokumentacijom koja se odnosila na vozilo i potom ga prodao oštećenoj. Riječ je, dakle, o osobi koja je kao kupac, vlasnik i kasniji prodavatelj imala faktičnu mogućnost raspolagati vozilom, njegovom dokumentacijom i podacima koji su bili prikazani na njegovu brojaču. U smislu stvarnog prava, vlasništvo na pokretnoj stvari obuhvaća ovlasti posjedovanja, uporabe i raspolaganja stvari, a vlasništvo na pokretnini stječe se predajom stvari stjecatelju u samostalan posjed. U konkretnom slučaju nije riječ samo o formalnom upisu okrivljenika kao kupca vozila, već o tome da je on vozilo preuzeo, organizirao njegov prijevoz u Republiku Hrvatsku, raspolagao njime i nakon toga ga prodao. Stoga je upravo okrivljenik bio osoba koja je u odlučnom razdoblju imala stvarnu vlast nad automobilom i mogućnost pristupa njegovu brojaču, elektroničkim sustavima i pripadajućoj dokumentaciji.

13.4. Provedenim vještačenjima i iskazima svjedoka dokazano je da je na vozilu izvršena manipulacija kilometražom. U memorijskim komponentama vozila utvrđene su različite kilometraže, pri čemu je stvarna kilometraža bila za približno 60.000 kilometara veća od one prikazane na instrument ploči. Vještaci su utvrdili da je stanje od približno 186.000 kilometara tehnički moguće i da prati normalan slijed povećanja kilometraže, dok je stanje od približno 126.000 kilometara tehnički nemoguće. Istodobno su u opticaju bila dva primjerka ugovora istog broja i datuma, od kojih je u primjerku koji je dostavio okrivljenik kilometraža od 186.000 kilometara prepravljena na 126.000 kilometara.

13.5. Sud pritom ne temelji zaključak o krivnji samo na činjenici da je okrivljenik bio vlasnik vozila, nego na povezanosti više okolnosti: on je bio kupac vozila u Njemačkoj, raspolagao je izvornom dokumentacijom, imao je automobil u svojoj faktičnoj vlasti nakon kupnje, vozilo je u Hrvatsku uvezeno s umanjenom kilometražom, a potom ga je prodao uz prikazivanje upravo tako umanjenog broja prijeđenih kilometara. Manipulacija je, prema nalazu vještaka, izvršena nakon prodaje vozila u Njemačkoj, dakle u vremenskom razdoblju kada je vozilo već prešlo u vlast okrivljenika, a prije njegova uvoza i prijave u Republici Hrvatskoj. Činjenica da vještaci nisu mogli utvrditi točan datum, vrijeme ni osobu koja je tehnički izvršila promjenu kilometraže ne dovodi sama po sebi u pitanje zaključak o krivnji, jer se odlučne činjenice mogu dokazivati i posrednim dokazima. U ovom slučaju tehnička vještačenja ne dokazuju samo postojanje promjene, nego i njezino vremensko smještanje u razdoblje nakon kupnje u Njemačkoj, kada je vozilom faktično raspolagao okrivljenik. K tomu, razlika u kilometraži na vozilu podudara se s razlikom između izvornog njemačkog ugovora i primjerka ugovora koji je dostavljen u ime okrivljenika.

13.6. Stoga sud zaključuje da promjena kilometraže i prepravak ugovora nisu bili slučajne ili neovisne okolnosti, nego međusobno povezane radnje usmjerene na prikazivanje da vozilo ima približno 126.000, a ne stvarno prijeđenih 186.000 kilometara. Okrivljenik je takvu dokumentaciju uporabio pri uvozu i prijavi vozila, a potom je oštećenoj prodao vozilo prikazujući joj umanjenu kilometražu. Time je ostvario objektivne pretpostavke za dovođenje oštećene u zabludu i njezino navođenje na isplatu cijene veće od stvarne tržišne vrijednosti vozila.

13.7. U odnosu na točku 1. optužnice, sud smatra dokazanim da je okrivljenik, dok je imao stvarnu vlast nad vozilom i pripadajućom dokumentacijom, prepravio podatak o kilometraži u ugovoru te takvu ispravu uporabio kao pravu prilikom uvoza i prijave vozila. U odnosu na točku 2. optužnice, dokazano je da je istu umanjenu kilometražu prikazao oštećenoj prilikom prodaje, da je ona u taj podatak povjerovala i isplatila 88.000,00 kuna, dok je stvarna tržišna vrijednost vozila zbog stvarno prijeđenih 186.000 kilometara bila manja za 1.747,69 eura.

14. Sukladno iznesenom, zaključuje se da je okrivljenik u razdoblju od 14. kolovoza 2018. do 17. kolovoza 2018., na neutvrđenom mjestu, u nakani da neistinito prikaže da vozilo marke Mercedes B 180 CDI, broja šasije [broj šasije] ima manji broj prijeđenih kilometara od stvarno prijeđenih, na Ugovoru o kupoprodaji vozila RECHNUNG - Nr. 832 od 14. kolovoza 2018. kojeg je sklopio sa društvom Christian Automobile, prepravio upisane podatke na način da je u Ugovoru naveo da vozilo ima stvarno prijeđenih 126.000 kilometara, iako je znao da vozilo ima stvarno prijeđenih 186.000 kilometara, da bi potom prije uvoza vozila iz Savezne Republike Njemačke u Republiku Hrvatsku, na neutvrđeni način na upravljačkoj ploči - brojaču vozila promijenio broj stvarno prijeđenih kilometara, a sve kako bi se broj kilometara na upravljačkoj ploči - brojaču vozila podudarao sa brojem kilometara na prepravljenom Ugovoru, te je tako vozilo uvezeno u Republiku Hrvatsku sa prijeđenih 126.110 kilometara, a dana 18. svibnja 2019., u mjestu [adresa], kbr. 21/B, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi prodajom vozila marke Mercedes B 180 CDI, broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2013., na kojem je prethodno umanjio broj prijeđenih kilometara kako je to opisano pod točkom 1) optužnice, a sve kako bi prodao vozilo po cijeni iznad njegove vrijednosti, nakon čega je s kupcem ČL sklopio Ugovor o kupoprodaji osobnog vozila za iznos od 88.000,00 kuna (11.679,61 eura), neistinito joj predočivši da je vozilo do tada prešlo 126.080 kilometara, iako je znao da je broj stvarno prijeđenih kilometara vozila 186.000 kilometara, te da je realna vrijednost tog vozila znatno manja od traženog iznosa, pa kada mu je ČL povjerovala u broj prijeđenih kilometara i vrijednost vozila, te mu isplatila cjelokupni traženi iznos od 88.000,00 kuna (11.679,61 eura), na štetu ČL okoristio se za razliku između kupoprodajne cijene i realne vrijednosti koju bi vozilo imalo u odnosu na stvarno prijeđenih 186.000 kilometara, a koja razlika iznosi 13.160,10 kuna (1.747,69 eura), pa je time okrivljenik svojim protupravnim radnjama ispunio objektivna obilježja kaznenih djela prijevare iz članku 236. stavku 1. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz članku 278. stavku 1. KZ/11, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htjeo je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

15. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni ĐL počinio inkriminirano mu kaznena djela djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, te pod točki 2) kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, sve u vezi sa članku 51. KZ/11, na način kako mu je to činjeničnim i pravnim opisom stavljeno na teret optužnicom.

16. U konkretnom slučaju predmet kaznenog djela je Ugovor o kupoprodaji vozila RECHNUNG – Nr. 832 od 14. kolovoza 2018., koji predstavlja ispravu jer je namijenjen dokazivanju pravno relevantnih činjenica – identiteta vozila, njegova vlasništva, kupoprodajnog odnosa i, osobito, broja prijeđenih kilometara. Kazneno djelo krivotvorenja isprave ostvaruje se kada počinitelj izradi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu s ciljem da se uporabi kao prava, odnosno kada takvu ispravu uporabi kao pravu.

16.1. Iz provedenih dokaza proizlazi da je društvo Christian Automobile za isto vozilo, isti broj ugovora i isti datum izdalo ugovor u kojem je navedeno da je vozilo imalo 186.000 kilometara. Međutim, u primjerku ugovora koji je dostavio okrivljenik navedeno je da je vozilo imalo 126.000 kilometara, pri čemu je brojka 8 u podatku „186.000” prepravljena u brojku 2. Time nije izvršena nebitna izmjena, nego je promijenjen upravo podatak koji bitno utječe na vrijednost vozila i odluku potencijalnog kupca o njegovoj kupnji i cijeni. Preinakom podatka o kilometraži iz stvarnih 186.000 u neistinitih 126.000 kilometara ugovor je dobio sadržaj koji ne odgovara stvarnom stanju u trenutku kupnje vozila u Njemačkoj. Stoga se radi o preinačenoj pravoj ispravi, odnosno o ispravi koja u izmijenjenom dijelu više ne odražava stvarne činjenice. Takva je preinaka bila podobna stvoriti dojam da je vozilo znatno manje korišteno i vrjednije nego što je stvarno bilo.

16.2. Dokazano je i da preinaka ugovora nije ostala samo na razini izrade, nego je takav ugovor i uporabljen kao pravi. Okrivljenik je upravo primjerak ugovora s podatkom od 126.000 kilometara dostavio prilikom prijave vozila u Republici Hrvatskoj, nakon čega je vozilo evidentirano s približno 126.110 kilometara, a na prvom tehničkom pregledu s približno 126.080 kilometara. Time je preinačeni podatak iz ugovora poslužio kao podloga za stvaranje privida da je to stvarna kilometraža vozila. Okrivljenikova obrana da je Carini dostavio ugovor koji je dobio u Njemačkoj nije prihvatljiva jer je u suprotnosti s izvornim ugovorom koji je dostavilo društvo Christian Automobile. Iz izvornog ugovora proizlazi da je vozilo u trenutku prodaje u Njemačko j imalo 186.000 kilometara, dok je u primjerku kojim je okrivljenik raspolagao i koji je potom uporabljen navedeno 126.000 kilometara. Osim toga, tehnički vještaci su utvrdili da podatak od 126.000 kilometara ne odgovara stvarnom slijedu kilometraže vozila , dok podaci iz digitalne servisne povijesti i DPF sustava potvrđuju stvarnu kilometražu od približno 186.000 kilometara.

16.3. Subjektivni element kaznenog djela proizlazi iz povezanosti više okolnosti. Okrivljenik je kao kupac vozila raspolagao ugovorom iz Njemačke, imao je vozilo u svojoj faktičnoj vlasti nakon kupnje, organizirao je njegov dopremu u Republiku Hrvatsku te je raspolagao dokumentacijom potrebnom za njegov uvoz i prijavu. U tom je razdoblju u ugovoru preinačen upravo podatak o kilometraži, a istodobno je i na vozilu prikazana kilometraža usklađena s neistinitim podatkom iz preinačenog ugovora.

16.4. Sud zaključuje da takva podudarnost nije slučajna. Promjena kilometraže na vozilu i preinaka podatka u ugovoru predstavljaju međusobno povezane radnje, usmjerene na to da se vozilo u Republici Hrvatskoj prikaže kao ono koje je prešlo približno 126.000, umjesto stvarnih 186.000 kilometara. Okrivljenik je potom takav ugovor uporabio kao vjerodostojan dokument prilikom prijave vozila, čime je ostvario i drugi mogući oblik radnje izvršenja ovog kaznenog djela – uporabu preinačene isprave kao prave.

16.5. Za postojanje kaznenog djela krivotvorenja isprave nije potrebno da je uporabom isprave već nastupila imovinska šteta, jer se vjerodostojnost isprave štiti neovisno o tome. Imovinska korist i šteta ostvarene prodajom vozila predstavljaju odlučne okolnosti za kazneno djelo prijevare. U odnosu na krivotvorenje isprave dovoljno je da je okrivljenik preinačio pravu ispravu s namjerom da se uporabi kao prava, odnosno da je takvu ispravu stvarno uporabio kao vjerodostojnu.

16.6. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik u razdoblju od 14. do 17. kolovoza 2018. preinačio pravi ugovor o kupoprodaji vozila tako da je stvarnu kilometražu od 186.000 kilometara prikazao kao 126.000 kilometara, s ciljem da se tako preinačeni ugovor uporabi kao pravi, te ga je potom uporabio prilikom uvoza i prijave vozila u Republici Hrvatskoj. Time su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave.

17. Kazneno djelo prijevare ostvaruje onaj tko, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, drugoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede u zabludu ili ga u zabludi održava te ga time navede da na štetu svoje imovine nešto učini. U konkretnom slučaju navedena su zakonska obilježja ostvarena prikazivanjem neistinitog broja prijeđenih kilometara, dovođenjem kupca u zabludu, sklapanjem kupoprodajnog ugovora i isplatom cijene veće od stvarne tržišne vrijednosti vozila.

17.1. Okrivljenik je prilikom prodaje vozila prikazao da je Mercedes B 180 CDI prešao približno 126.080 kilometara, iako je prema izvornom ugovoru o kupoprodaji iz Njemačke, podacima iz memorijskih komponenti vozila, digitalnoj servisnoj povijesti i nalazima vještaka stvarna kilometraža iznosila približno 186.000 kilometara. Lažan prikaz nije se sastojao samo u usmenoj izjavi, nego je bio potvrđen i podacima na instrument ploči te sadržajem ugovora koji je korišten pri uvozu i prijavi vozila. Provedenim vještačenjima utvrđeno je da je razlika između prikazane i stvarne kilometraže iznosila približno 60.000 kilometara. Vještaci su naveli da stanje od 126.000 kilometara nije tehnički moguće jer ne prati normalan slijed rasta kilometraže evidentiran u servisnim podacima, dok stanje od 186.000 kilometara odgovara stvarnom razvoju kilometraže vozila. Svjedok JL također je potvrdio da je usporedbom podatka s instrument ploče i podatka očitanog iz DPF sustava utvrđena razlika, pri čemu promjena DPF filtera nije mogla utjecati na zapis stvarno prijeđenih kilometara.

17.2. Svjedoci ŠL i ČL naveli su da su vozilo kupili u dobroj vjeri, vjerujući da je prikazana kilometraža stvarna. ŠL iskazao je da mu se kilometraža činila realnom s obzirom na godište vozila, da nije stručnjak za automobile i da nije imao razloga sumnjati u podatke koje mu je prikazao prodavatelj. ČL potvrdila je da je kupoprodajni ugovor glasio na njezino ime, da je za vozilo plaćeno 88.000,00 kuna te da je na brojaču bilo prikazano približno 127.000 kilometara. Okolnost da je o kupnji u većoj mjeri pregovarao ŠL ne isključuje postojanje zablude na strani ČL. Ona je bila formalna kupac, potpisala je ugovor i sudjelovala u kupnji vozila, dok su supružnici vozilo kupovali kao zajedničko dobro i koristili ga u obitelji. Prikazani broj kilometara bio je vidljiv na samom vozilu i sadržan u dokumentaciji koja je pratila vozilo, pa je takav podatak bio odlučan za stvaranje pogrešne predodžbe o stanju, korištenosti i vrijednosti automobila.

17.3. Upravo zbog takve pogrešne predodžbe oštećena je pristala sklopiti ugovor i isplatiti ugovorenu cijenu od 88.000,00 kuna. Da je znala da je vozilo prešlo približno 186.000 kilometara, a ne približno 126.000 kilometara, imala bi drugačiju predodžbu o njegovoj vrijednosti i ne bi ga kupila pod istim uvjetima. Time je ostvarena uzročna veza između neistinitog prikaza kilometraže, zablude oštećene i njezina raspolaganja vlastitom imovinom.

17.4. Prema nalazu prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka, razlika od približno 60.000 kilometara umanjila je stvarnu tržišnu vrijednost vozila za 1.747,69 eura, odnosno 13.160,10 kuna. Vještak je vrijednost izračunao primjenom tablica Prometnog fakulteta, uspoređujući vrijednost istog vozila s prikazanom manjom kilometražom i njegovu vrijednost sa stvarno prijeđenih 186.000 kilometara. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa koji je oštećena platila i vrijednosti koju bi vozilo realno imalo da joj je bila poznata njegova stvarna kilometraža. Stoga je oštećena pretrpjela imovinsku štetu, dok se okrivljenik pribavljanjem kupoprodajne cijene za vozilo čija je stvarna vrijednost bila manja okoristio za najmanje navedenu razliku od 1.747,69 eura. Pri tome nije odlučno što je prodajna cijena bila rezultat pregovora, jer je vještak razlikovao ugovorenu cijenu od stvarne tržišne vrijednosti vozila.

17.5. Sud zaključuje da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi. U prilog tome posebno govore činjenice da je kao kupac vozila u Njemačkoj raspolagao ugovorom iz kojeg je proizlazila kilometraža od 186.000 kilometara, da je u drugom primjerku istog ugovora taj podatak preinačen na 126.000 kilometara, da je vozilo u Hrvatsku uvezeno s približno tako umanjenom kilometražom te da je potom prodano uz prikazivanje upravo tog neistinitog podatka. Okrivljenik je nakon kupnje imao stvarnu vlast nad vozilom i dokumentacijom koja ga je pratila, organizirao je njegov dopremu u Hrvatsku i potom ga prodao oštećenoj. Činjenica da nije moguće utvrditi točan datum ili osobu koja je tehnički izvršila promjenu podataka ne isključuje njegovu kaznenu odgovornost jer ostali dokazi tvore pouzdan zaključak da je znao za neistinitu kilometražu i da ju je svjesno koristio pri prodaji. U ovom slučaju razlika u njemačkim ugovorima, podaci iz vozila, prijava vozila u Hrvatskoj i kasnija prodaja čine međusobno povezanu cjelinu. Okrivljenikova obrana da nije znao za razliku u kilometraži i da nije imao znanja ni opremu za njezinu promjenu nije prihvatljiva. Za ostvarenje prijevare nije nužno da je upravo on osobno tehnički izvršio promjenu kilometraže, on je znao za neistiniti podatak i uporabio ga je pri prodaji radi ostvarivanja veće cijene. Odlučno je da je kupcu prikazao neistinitu činjenicu, održavao ga u uvjerenju da vozilo ima manju kilometražu i time ga naveo na plaćanje iznosa koji ne bi platio da je znao stvarno stanje vozila.

17.6. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, oštećenoj ČL neistinito prikazao da je vozilo prešlo približno 126.000 kilometara, iako je znao da je stvarna kilometraža približno 186.000 kilometara. Oštećena je tom prikazu povjerovala, sklopila ugovor i isplatila 88.000,00 kuna, čime je na štetu svoje imovine postupila na način na koji bez obmane ne bi postupila. Budući da je takvim postupanjem oštećena dovedena u zabludu, da je upravo zbog te zablude izvršila imovinsko raspolaganje, da je nastala šteta u iznosu od 1.747,69 eura te da je okrivljenik ostvario odgovarajuću imovinsku korist, ostvarena su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare.

18. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirana kaznena djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

19. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljeni oženjen, otac dvoje punoljetne djece, zaposlen, s redovim mjesečnim primanima i srednjeg imovinskog statusa, da se protiv njega ne vodi se drugi kazneni postupak te da je kazneno i prekršajno ne osuđivan, a koje iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenom ocijenio olakotnim.

19.1. Otegotne okolnosti sud je vidio u tome što je djelo počinjeno s ciljem stjecanja imovinske koristi, radnja je bila unaprijed planirana i uključivala je više koraka kao promjenu kilometraže, izrade lažne isprave, korišten je lažna isprave kako bi se kupca dovelo u zabludu, te je kupcu nastala materijalna šteta zbog prikazivanja manjeg broja kilometara nego što je vozilo stvarno imalo.

20. Sud je za kazneno djelo pod točkom 1) optužnice temeljem članka 278. stavka 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, za kazneno djelo temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Za počinjena kaznena djela okrivljeni ĐL je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te mu je na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljeni ĐL u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11. okrivljenom ĐL određena je posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11, i to da u roku od 2 mjeseca od dana pravomoćnosti presude oštećenoj ČL, naknadi štetu u iznosu od 1.747,69 eura. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu. Na temelju članka 158. stavka 2. u vezi sa člankom 540. stavkom 4. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenoj ČL na način da se okrivljenom ĐL, nalaže da oštećenoj ČL, naknadi štetu u iznosu od 1.747,69 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

21. Odlučujući o trošku postupka, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni ĐL je dužan naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, u iznosu od 1.293,99 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Nvedeni trošak sastoji se od paušalnog troška kaznenog postupka i iznosu od 300,00 eura, troška prometnog vještaka od 10. srpnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, troška dolaska svjedoka ČL na raspravu 11. veljače 2026. u iznosu od 36,16 eura, troška dolaska svjedoka ŠL na raspravu 11. veljače 2026u iznosu od 36,16 eura, troška informatičkog vještaka od 21. travnja 2026. u iznosu od 721,67 eura. Okrivljeni je dužan platiti i troškove oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem.

22. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj Ko-DO-449/2023

2. okrivljeni ĐL, [adresa]

3. branitelj okrivljenika Miljenko Korušić iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.točkid. iz Varaždina

4. punomoćnik oštećenika Matija Smiljanić, odvjetnik iz Zagreba