Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2049/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Preložnjak-Bedić, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-166/2026-21 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-166/2026-21 od 27. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetan Ugovor o [broj kredita] zaključen između tužitelja i tuženika 16. svibnja 2007., koji je ovjeren 22. svibnja 2007. kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka ulica 2, pod brojem OV-11104/2007 i da ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, niti fiducijarnog dužnika (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, koji zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci ugovora, bez kojih ugovor ne može opstati.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje tužitelj, jer je izreka presude razumljiva i jasna i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu teškom povredom parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Sud prvog stupnja odgovorio je na sve odlučne navode i prigovore tužitelja, te je prvostupanjska presuda dovoljno obrazložena, zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom, ili očito nerazumljivom. Iz stanja predmeta ništa ne upućuje da tužitelj u postupku ne bi imao pošteno i pravično suđenje, ili da bi mu bio onemogućen pristup sudu. Okolnost da tužitelj nije uspio u ovom sudskom sporu sama po sebi ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije, jer time što je sud prvog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje, i što različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

9. Između stranka nije sporno da je tužitelj zaključio s prednikom tuženika Hyp-Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb Ugovor o [broj kredita] od 16. svibnja 2007. kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 69.895,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za kupovinu poljoprivrede mehanizacije, da je početna kamatna stopa iznosila 6,50%, da je čl. 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke i da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 793,65 EUR obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja.

10. Također nije sporno da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-1056/2019-81 od 23. ožujka 2023., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2248/2023-6 od 7. siječnja 2025., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i za isplatu, uz obrazloženje da tužitelj kao vlasnik OPG-a nema status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 93/03 – dalje: ZZP/03) i da se zbog toga na njega ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4.7.2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne prema odredbama čl. 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO/05) i dovodi li ništetnost tih odredbi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

11. Polazeći od utvrđenja da je odredba Ugovora o kreditu od 16.5.2007. o promjenjivoj o kamatnoj stopi prema kojoj tuženik jednostrano može mijenjati u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama banke neodređena, ali da početna kamatna stopa od 6,50% nije ništetna, jer je jasno određena, te da odredba o valutnoj klauzuli u CHF, obzirom da ugovor nije potrošački, nije ništetna, jer je sukladno odredbi čl. 22. st.1. ZOO dopušteno sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF; prvostupanjski sud je ocijenio da ne postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 322. ZOO, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Tužitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude navodeći da je obijana presuda proizvoljna i nezakonita i da je prvostupanjski sud prilikom njezina donošenja donio proizvoljne zaključke i pravne konstrukcije koje u nacionalnom pravu nisu dopuštene.

13. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

15. Prema odredbi čl. 1021. ZOO ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Tužitelj je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P-1056/19-81 od 23.3.2023. odbijen sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 16.5.2007. ništetne, jer je utvrđeno da nema mjesta primjeni utvrđenja iz pravomoćnih presuda koje su donesene u kolektivnom sporu potrošača iz razloga što tužitelj kao vlasnik OPG-a nije potrošač u smislu čl. 3. ZZP/03.

17. U ovoj parnici tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu u CHF iz spornog Ugovora o kreditu ništetne u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO, jer su neodređene i neodredive, te da je riječ o bitnim sastojcima ugovora, bez kojih ugovor ne može opstati.

18. Ugovorna odredba prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može nakon plasiranja kredita jednostrano mijenjati kamatnu stopu u suprotnosti je s čl. 10. st. 3. ZOO i predstavlja nedopušteno ponašanje suprotno navedenoj odredbi ZOO, jer se na taj način otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita i takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa, a niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, kao i čl. 272. ZOO kojom je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Stoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora o kreditu protivna odredbama čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO kao prisilnim propisima, te je ništetna.

19. Međutim, predmetnim Ugovorom o kreditu bila je ugovorena početna kamatna stopa, koja se, kao bitan element ugovora o kreditu primjenjuje i kao takva i dalje egzistira.

20. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 22. st. 1. i 2. ZOO istu ocijenio dopuštenom, zbog čega se ta ugovorna odredba Ugovora o kreditu ne može smatrati ništetnom.

21. Naime, kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom obveza dužnika povećava se ako se poveća vrijednost valute u odnosu na domaću valutu, a ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, tada se obveza dužnika smanjuje. Valutnu klauzulu mogu pod jednakim uvjetima ugovoriti svi subjekti ugovornog prava (fizičke i pravne osobe), jer ona ovisi o slobodnoj volji ugovornih strana. Ugovor s valutnom klauzulom koja je vezana za srednji tečaj CHF po svojoj je naravi aleatoran ugovor, obzirom da sadrži u sebi rizik promjene tečaja, kako za korisnika kredita, tako i za davatelja kredita, te je njezino ugovaranje dopušteno sukladno odredbi čl. 22. ZOO, i predstavlja uobičajenu praksu u sklapanju pravnih poslova.

22. Tužitelj je kao vlasnik obrta sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZOO u ispunjavanju svojih obveza bio dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, a takva razina pažnje bila je potrebna i prilikom sklapanja svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi tužitelja i trećih osoba. Stoga je tužitelj kao vlasnik OPG-a koji je predmetni ugovor o kreditu sklopio u svrhu kupnje poljoprivredne mehanizacije radi obavljanja svoje poslovne djelatnosti morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule, odnosno morao je biti svjestan prednosti i nedostataka vezanja kredita uz drugu valutu, jer je to uobičajeni rizik kod ugovaranja takvog pravnog posla. Imajući u vidu da je tužitelj kredit podigao na rok od deset godina, isti je morao imati u vidu mogućnost promjene tečaja CHF i valutni rizik u koji se upušta kod tako dugog roka otplate kredita. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetna.

23. Ništetnost pojedine ugovorne odredbe (u konkretnom slučaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) iz predmetnog Ugovora o kreditu nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, jer se ništetnost te odredbe Ugovora o kreditu ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, te uvjeti davanja, korištenje i vraćanje kredita. Doduše, činjenica jest da je odredba kojom je ugovorena kamatna stopa vezana uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, no ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, kao što je valjana i odredba o kunskoj protuvrijednosti isplaćenog iznosa kredita.

24. Konačno, valja navesti da je zaključenje Ugovora o kreditu s valjanim odredbama u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, te bi utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno i općem pravnom načelu da sklopljeni sporazumi obvezuju ugovorne strane, te bi dovelo do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja i narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, te do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. Stoga je, u odnosu na obje stranke, predmetni ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti.

25. Pravilno je stoga primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 324. st. 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora odbijen kao neosnovan.

26. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

27. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tužitelja temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš