Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3329/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, posl.br. P-204/2020-28 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, posl.br. P-204/2020-28 od 1. lipnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „[adresa] ukupne površine 558 m2 (dvorište površine 340 m2, Stambena zgrada, [adresa], površine 138 m2 i Pomoćna zgrada, [adresa] površine 80 m2), pa je slijedom toga ovlašten temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u odnosu na navedenu k.č. na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena: „Republika Hrvatska”.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.234,32 € / 9.300,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudu pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže, prihvatiti navode žalbe te preinačiti presudu na način da se tužba odbaci odnosno odbije tužba i tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. [adresa], ukupne površine 558 m2.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja tužiteljevu starinu na kojoj je dosjedanje započeo tužiteljev djed ES, koji je 30.-ih godina 20.-og stoljeća izgradio obiteljsku kuću s pomoćnim objektima, a što proizlazi iz iskaza svjedoka RS; da je tužiteljev djed imao dva sina KS i OS, među kojima je 1967. usmenom diobom podijelio naveden nekretnine, pa je tužiteljevom stricu pripala istočna strana polovice kuće i sve ispred na toj strani kući, a njegovu ocu KS, je pripala zapadna strana polovice kuće i sve što se nalazilo na toj strani, ispred kuće; da je tužiteljev otac KS 1980. dovršio dosjedanje na predmetnoj nekretnini; da je tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju posl.br. O - 1368/18 od 31. listopada 2018. iza smrti oca između ostalog naslijedio i ½ kuće s okućnicom i pomoćnim objektima, te ½ dijela nekretnina koje su upisane u posjedovni list br 55 k. o. [katastarska općina]; da je kč. br. [katastarska čestica] nastala cijepanjem kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju geodetskog elaborata kojim je utvrđena građevna čestica za postojeću građevinu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji je Ministarstvo državne imovine podneskom od 13. rujna 2019. izdalo suglasnost; da je kč. br. [katastarska čestica] formalno upisana kao vlasništvo tužene, a da je u posjedovnom listu kao posjednik upisan tužitelj s udjelom 1/4 , njego brat O s udjelom ¼ i njegova strina CS s udjelom 2/4 dijela.

6. Temeljem tako, utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da predmetna nekretnina od 1. siječnja 1997. nije bila vlasništvo Republike Hrvatske već je postala vlasništvo tužiteljevog oca KS koji je istu stekao dosjelošću, a tužitelj je istu stekao nasljeđivanjem od svog oca i diobom sa svojim bratom.

7. Tuženica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, a svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka. Navodi da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora, te tužbeni zahtjev podnio temeljem osnova građenja na tuđem zemljištu, a sud je presudu donio temeljem bitno drugačijeg činjeničnog stanja od onoga iz podnijetog zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe. Tužena smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te da je onemogućena u raspravljanju obzirom nije znala u kojem pravcu može usmjeriti prigovore i dokazne prijedloge. S tim u vezi tužena smatra da je prvostupanjski sud počini i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP.

8. Sporno u ovom žalbenom postupku je, je li sud prekoračio tužbeni zahtjev ukoliko je svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj, te je li na taj način tuženoj uskraćeno pravo na raspravljanje u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer joj je onemogućeno da se izjasni o takvoj sasvim novoj činjeničnoj osnovi o kojoj se u postupku nije raspravljalo, te da iznese činjenice na kojima temelji svoje protivljenje i predloži dokaze na okolnost svojih iznesenih navoda .

9. Osnovano u žalbi ističe tuženik da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. sv. 2. toč. 12. ZPP, koja se sastoji u prekoračenju tužbenog zahtjeva na način da je prvostupanjski sud donio odluku na drugačijoj činjeničnoj osnovi od činjenične osnove na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev i o kojem se tijekom postupka raspravljalo.

10. Predmet spora po tužbi, je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. [adresa], ukupne površine 558 m2 koju je stekao građenjem na tuđem zemljištu, dok je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva sporne nekretnine.

11. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud svoju odluku ne može utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Do prekoračenja tužbenog zahtjeva može doći na dva načina i to na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 1. alineja 3. ZPP).

12. Odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća upravo na onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje.

13. U konkretnom slučaju ne radi se samo o izmjeni pravne osnove zahtjeva, za koju sud nije vezan, već o izmjeni činjenične osnove, za koju je sud vezan, jer je ta osnova (stjecanje vlasništva dosjelošću) bitno drukčija od one na koju se tužitelj poziva u tužbi (stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini građenjem, na koju okolnost je podnesen i zahtjev tuženoj za mirno rješenje spora, saslušavani su svjedoci u postupku, dostavljena dokumentacija-Rješenje o izvedenom stanju, Rješenje o utvrđivanju građevne čestice, a proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodeta, radi identifikacije predmetne nekretnine te prikaz položaja predmetne nekretnine).

14. Odluka o tužbenom zahtjevu ne smije predstavljati iznenađenje strankama na način da je spor pravno riješen drugačije od onoga što su stranke raspravljale tijekom postupka. Naime, ovakvim načinom i pristupom rješavanju spora, tuženoj se uskraćuje raspravljanje o činjenicama o kojima ovisi primjena određene pravne norme, a to se je i dogodilo u konkretnom slučaju. S tim u vezi, tuženoj je povrijeđeno i pravo na pristup sudu, jer ga je imala samo formalno, a ne i stvarno, budući da nije raspravljeno o činjenicama koje su prvostupanjskom sudu bile ključne za primjenu određene pravne norme i donošenja odluke.

15. S tim u vezi osnovan je žalbeni navod tužene da je odluka utemeljena na novoj činjeničnoj i pravnoj osnovi o kojoj nije imala mogućnost raspravljanja. Jednako tako i Europski sud za ljudska prava u okviru moguće povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj:18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija), u svojim je odlukama istaknuo da u pravilu, zahtjev za kontradiktornošću, kao sastavni elementa pravičnog postupka, nalaže da sudovi svoje odluke ne temelje na činjeničnim i pravnim elementima o kojima se nije raspravljalo tijekom postupka, (Čepek protiv Češke Republike, zahtjev br. 9815/10, presuda od 5. rujna 2013.), a ako pak sudovi postupaju protivno takvom zahtjevu, može doći do povrede konvencijskog prava.

16. S obzirom da svoj zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva tužitelj temelji na načinu stjecanja prava vlasništva građenjem, kojeg prvostupanjski sud ne prihvaća, te odluku zasnivaju na stjecanju prava vlasništva dosjelošću, (što nema uporište ni u činjeničnim navodima tužbe, ni u ispravama u spisu), dakle na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se pozivaju tužitelji, radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

17. Zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano te će potom donijeti novu i zakonitu odluku.

19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis