Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-443/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, protiv prvo tuženika AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stojić, odvjetnica u Slatini, drugo tužene ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja vlasništva i ispravka zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-249/2020-46 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-249/2020-46 od 2. prosinca 2022. u odnosu na prvo tuženika.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-249/2020-46 od 2. prosinca 2022. u odnosu na drugo tuženu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se da je tužitelj JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma [adresa], površine 1 jutra, 1480 čhv, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu istog prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti, u roku od 15 dana.“

Točkom II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženima trošak postupka i to tuženiku HL u iznosu od 8.750,00 kn (1.161,32 eur) a drugo tuženici ŠL u iznosu od 200,00 kn (26,54 eur), u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine , br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženicima plaćanje parničnih troškova tužitelju.

3. Žalba je neosnovana u odnosu na pravo tuženika, a osnovana u odnosu na drugo tuženicu.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma [adresa], površine 1 jutra, 1480 čhv, te uknjižba njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je na kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], do 28. prosinca 2017., bilo upisano vlasništvo KL i ĐL, svakog u 1/2 dijela;

- da BL i TL, te njihove kćerke OL i GL, nikada nisu bili zemljišnoknjižni vlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no bili su upisani posjednici i to BL od 1968., do 1999., kada je, provedbom rješenja o nasljeđivanju broj O-223/98, posjed prenesen na BL TL i GL;

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-1249/17 od 13. prosinca 2017., ostavinska imovina pok. ĐL r. J, umrle **.**.2017., koju čini i 1/2 dijela kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, uručena na ravne dijelove njezinoj djeci SL, VL i ŠL;

- da je 2017., provedbom rješenja broj Z-9070/17, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-1249/17 od 13. prosinca 2017., u zemljišnoj knjizi 28. prosinca 2017., u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na suvlasničkom dijelu ĐL, izvršena uknjižba suvlasnika ĐL IL, ĐL VL i ŠL, svakog u 1/6 dijela, a provedbom rješenja broj Z-9070/17, u katastarskom operatu je posjed kč. br. [katastarska čestica] s Graonja TL i GL prenesen na RL, ĐL IL, ĐL VL i ŠL;

- da je upisani zemljišnoknjižni suvlasnik i upisani suposjednik, VL Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10. srpnja 2019., ovjerenom po javnom bilježniku Ljerki Mandić iz Našica pod brojem OV-3463/2019, svoj suvlasnički dio 1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodao tuženiku HL ;

- da je tuženik AL predao na provedbu Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. srpnja 2019., broj OV-3463/2019, te je u zemljišnoj knjizi, rješenjem broj Z- 5639/2019 od 8. kolovoza 2019., umjesto VL, suvlasnikom 1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan AL;

- da je u katastarskom operatu, također na temelju rješenja broj Z -5639/2019, kč. br. [katastarska čestica] upisan posjed RL, IL, PL i ŠL;

- da se pravo vlasništva nekretnine stječe dosjelošću, poštenim neprekinutim posjedom tijekom 20 godina, a pravni učinci takvog posjeda nastupaju ex lege, a da je eventualni faktički posjed obitelji BL prestao 1991., kada su zauvijek napustili [adresa];

- da je tuženik AL provjerom podataka u zemljišnoj knjizi prije kupnje, utvrdio da je VL upisani suvlasnik 1/6 djela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa s obzirom na takav zemljišnoknjižni upis, kao i na činjenicu da nijedan član obitel ji BL od 1991., nije vršio posjedovne čini na toj nekretnini, tuženik AL nije imao dovoljno razloga posumnjati da taj suvlasnički dio pripada VL ;

- da je drugo tužena kao nasljednica pokojne UL sporni dio nekretnine stekla nasljeđivanjem.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, temeljem odredbe čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) prvostupanjski sud zaključuje, da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da sve i da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, to stečeno pravo on nije upisao u zemljišne knjige, te se, u konkretnom slučaju, vlasništvo stečeno ex lege ne može suprotstaviti pravu prvo tuženika, koji je pri zaključenju ugovora o kupoprodaji postupao u dobroj vjeri i s potrebnom pažnjom, koja se očekuje u takvim okolnostima, pa je i utemeljeno pozivanje tuženika na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvo i drugo tužene.

8. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje: da prvostupanjski sud nije dao niti jedan valjan i konkretan razlog o odlučnoj činjenici koja se tiče zk upisa za korist pravnog prednika tuženika, pokojne UL, te da su drugo tužena ŠL i prednik tuženika VL, neistinito prikazali u ostavinskom postupku da je njihova majka UL, vlasnica predmetne nekretnine; da nije jasno iz kojih razloga je sud odbio provođenje geodetskog vještačenja; da iskaz tužitelja nije neuvjerljiv te da tuženici nisu s uspjehom pobili činjenice da su pravni prednici tužitelja, stekli vlasništvo na temelju zakona kao i nasljeđivanjem; da iskaz prvo tuženika nije bio uvjerljiv i isitnit, a da se iz iskaza svjedoka A, vidi da se radi o svjedoku „profesionalcu“; da prvo tuženik nije bio savjestan prilikom kupoprodaje, kao i u vrijeme uknjižbe prava vlasništva; da je drugo tužena morala znati da njezina majka nikad nije bila niti posjednica niti vlasnica predmetne nekretnine.

9. Prvostupanjska presuda, u dijelu koji se odnosi na prvo tuženika je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije , u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

10. Prvostupanjski sud je, u odnosu na prvo tuženika, potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika .

11. Vezano uz žalbeni navod tužitelja, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, u odnosu na prvo tuženika, odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 130. i čl. 123. ZV.

12. Odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenim činjenicama da je prvo tuženik, nakon zaključenog kupoprodajnog ugovora sa CL, stupio u posjed predmetne nekretnine, te je prvo tuženik upisan kao vlasnik i evidentirani posjednik predmetne nekretnine.

Prethodno kao vlasnik nekretnine nije bio upisan prednik tužitelja BL i TL, a niti njihove kćerke OL i GL. Dakle, prednici tužitelja nikad nisu bili nositelji knjižnog prava predmetne nekretnine, niti im je upisom prvo tuženika kao vlasnika to pravo povrijeđeno.

13. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je u postupku dokazao da je tuženik u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora sa VL i u vrijeme kad je temeljem istog zatražio upis vlasništva u zemljišnoj knjizi znao da prodavatelj, kao njegov zemljišnoknjižni prednik, nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine te se zbog navedenog razloga ne može opravdano pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, te da nije pošteni stjecatelj.

14. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani prvo i drugo tuženi, prvo tuženi temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s nasljednikom UL, a drugo tužena temeljem rješenja o nasljeđivanju, dok u zemljišnim knjigama nikad nisu bile upisane osobe za koje tužitelj tvrdi da su vlasnici sporne nekretnine i da je od njih kupio spornu nekretninu.

15. Tvrdnja tužitelja da je pravna prednica tuženika upisana u zemljišne knjige temeljem zamjene identiteta ima pravni značaj u kontekstu ocjene valjanosti i istinitosti zemljišnoknjižnog upisa te stjecanja prava vlasništva. Prema članku 8. Zakona o zemljišnim knjigama novine (Narodne novine, br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK) zemljišna knjiga se smatra istinitim i potpunim odrazom činjeničnog i pravnog stanja, a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige uživa pravnu zaštitu.

Međutim, ako je upis prednika tuženika neistinita ili nevaljana pravna činjenica (zamjene identiteta, kako tvrdi žalitelj), to može dovesti u pitanje valjanost daljnjih upisa i prava stečenih na temelju takvog upisa.

16. Odredbom čl. 123. ZV, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. (st. 1.).

Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu (st. 2.).

17. U ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prvo tuženik znao ili morao znati da njegov zemljišnoknjižni prednik ne bi bio stvarni vlasnik sporne nekretnine, te njega načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti kao poštenog stjecatelja, pa njegov upis ima stvarnopravni učinak. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik provjerom podataka u zemljišnoj knjizi, utvrdio da je VL, suvlasnik u 1/6 dijela predmetne nekretnine, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka nije dokazano, a niti to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, da bi prvo tuženiku bilo poznato da prednica VL i drugo tužene, ŠL, UL, nije bila vlasnica sporne nekretnine.

18. Sama činjenica da je tuženik SL, priznao tužbeni zahtjev, te naveo kako ne zna tko je vlasnik predmetne nekretnine, u suprotnosti je s činjenicom da je na ostavinskoj raspravi iza pokojne majke, UL, dao nasljedničku izjavu te se prihvatio nasljedstva, ne osporavajući sastav ostavine u koju je ušla i sporna čestica.

19. Na žalbene navode posebno valja istaknuti i to da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Žalitelj u žalbi samo procjenjuje izvedene dokaze, pa stoga njegova žalba predstavlja samo drugačiju, i to pogrešnu, ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud.

20. Jednako tako, prvostupanjskom presudom nisu povrijeđene ustavne odredbe iz čl. 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske, kako to tvrdi žalitelj. Naime, tužitelj u žalbi navodi da su on i njegovi pravni prednici BL i TL, te njihove kćerke OL i GL, jedni od rijetkih stanovnika [adresa] srpske nacionalnosti, da su općepoznati razlozi njihovog napuštanja [adresa], te da sud baš te razloge koristi u ocjeni pravno relevantnih činjenica.

Naime, činjenica da su tužitelj i njegovi prednici srpske nacionalnosti, nije ni u kakvoj vezi s činjenicom, utvrđenom tijekom postupka, da tužitelj nije dokazao da prvo tuženika ne bi kao poštenog stjecatelja štitilo načelo povjerenja u zemljišne knjige.

21. Naime, sud prvog stupnja je jasno obrazložio iz kojeg razloga prvo tuženika načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti kao poštenog stjecatelja, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka DL, koji je iskazao da je UL, žena Š, bila u posjedu predmetnih nekretnina do Domovinskog rata, a to mu je poznato jer samo „put ukoso“ dijelu spornu nekretninu od njegovog Djetelišta. Dakle, i UL, je spornu nekretninu koristila do Domovinskog rata, dok iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi predmetnu nekretninu do Domovinskog rata koristio bilo tko iz obitelji TL. Iz iskaza svjedoka ŽL, na koji se poziva žalitelj, proizlazi da na spornoj nekretnini prije Domovinskog rata nije viđao BL, ali je na području cijele [adresa], viđao sve H, navodi i to da je sporna čestica prije Domovinskog rata bila livada „i vjerojatno ju je kosio vlasnik“, ne navodeći pritom, da bi vlasnik bio BL.

22. Kako žalbenim navodima, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tužitelja, u odnosu na prvo tuženika, odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci ove presude.

23. Međutim, u odnosu na drugo tuženu, osnovan je žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, odredbom čl. 128. st. 1. ZV, propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno, a st. 3. istog članka je propisano da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanje, ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

Prvostupanjski sud je kao osnov stjecanja vlasništva drugo tužene, naveo nasljeđivanje, međutim, Rješenje o nasljeđivanju ne veže tužitelja, obzirom on nije sudjelovao u ostavinskom postupku kao stranka, te isto ne predstavlja zapreku da tužitelj, zahtjeva utvrđenje vlasništva na temelju dosjelosti, protiv drugo tužene, koja je upisana kao vlasnik nekretnine na temelju Rješenja o nasljeđivanju.

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije utvrđivao, je li prednicima tužitelja protekao zakonski rok dosjelosti i ako je, kada je protekao, te jesu li stekli vlasništvo utuženih nekretnina, kako to tvrdi tužitelj, bez obzira što nisu bili upisani u zemljišnim knjigama, jer se za stjecanje vlasništva na temelju zakona ne traži se upis u zemljišne knjige.

24. Odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na drugo tuženu prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pa je temeljem odredbe čl. 370. ZPP, valjalo ukinuti presudu u odnosu na drugo tuženu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

25. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će utvrdili postoji li kontinuirani posjed prednika tužitelja na spornom dijelu nekretnina, te je li tužitelj dosjelošću stekao sporni dio nekretnine, u suvlasništvu drugo tužene, odnosno je li proteklo vrijeme potrebno za dosjelost, u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV.

26. Odluka o troškovima postupka, u odnosu na prvo tuženika, je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis