Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3779/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-121/2025-9 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-121/2025-9 od 13. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da ovrha u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o. određena rješenjem na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ane Kalšan Mališ donesena pod brojem Ovrv-897/2019. od 31. listopada 2019. nije dopuštena. Također, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži provedba rješenja u poslovnim knjigama, kao i brisanje svih ovršnih radnj i, te da se naloži Financijskoj agenciji provedba rješenja i brisanje iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Na kraju, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti izvansudske ovrhe koja se provodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv-897/2019 od 31. listopada 2019.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je rješenjem o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl broj Ovrv - 897/2019 od 31. listopada 2019. tužiteljici kao ovršenici naloženo da tuženiku kao ovrhovoditelju isplati iznos od 4.371,94 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, te je da radi naplate navedene tražbine određena ovrha općenito na imovini tužiteljice kao ovršenice,

- da je rješenje o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv - 897/2019 od 31. listopada 2019. postalo pravomoćno i ovršno dana 4. veljače 2020.,

- da je rješenje o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv- 897/2019 od 31. listopada 2019. dostavljeno dana 28. veljače 2020. na provedbu Financijskoj agenciji,

- da se rješenje o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv- 897/2019 od 31. listopada 2019. prestalo izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20) i to iz razloga što se tražbina iz predmetne osnove za plaćanje nije naplatila od tužiteljice u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijskoj agenciji,

- da je tužiteljica kao ovršenica dana 2. prosinca 2024. podnijela protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv-897/2019 od 31. listopada 2019. žalbu nakon proteka roka u kojoj ističe prigovor zastare,

- da je tužiteljica kao ovršenica zaključkom Općinskog suda u Varaždinu posl. broj Ovr-1905/2024-4 od 3. veljače 2025. upućena da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nastupa zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela i, posljedično tome, postoji li razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ).

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju utvrđenja da tražbina tuženika utvrđena pravomoćnom odlukom javne bilježnice te da stoga ista, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), zastarijeva u roku od 10 godina. S obzirom da je rješenje o ovrsi javne bilježnice Ane Kalšan Mališ posl. broj Ovrv- 897/2019 od 31. listopada 2019. postalo pravomoćno i ovršno 4. veljače 2020., te da je postupak izvansudske ovrhe pokrenut 28. veljače 2020. čime je, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, zastara prekinuta, sud prvog stupnja je smatrao da tražbina tuženika nije zastarjela uslijed čega je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

8. Tužiteljica žalbom osporava pobijanu presudi ističući u istoj da tražbina tuženika predstavlja povremenu tražbinu, te da je stoga ista sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO zastarjela. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani. Naime, tražbina tuženika nakon što je ista utvrđena pravomoćnom odlukom javnog bilježnika ne predstavlja povremenu tražbinu, već tražbinu koja, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO, zastarijeva u roku od 10 godine. Dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 233. st. 2. ZOO kako to pogrešno smatra tužiteljica. Osim toga, da bi se primijenila odredba čl. 233. st. 2. ZOO potrebno je ne samo da se radi o povremenoj tražbini, već da se i radi i o tražbini koja dospijeva ubuduće što ovdje nije slučaj.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na prekid zastare. Naime, podnošenjem pokretanjem postupka izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika pred Financijskom agencijom zastara se, sukladno čl. 241. ZOO, prekida. U slučaju ako na računu ovršenika nije bilo sredstva te se naplata tražbine zbog tog razloga nije mogla provesti, zastarni rok ne teče sve dok izvansudska ovrha ne bude provedena.

10. Dakle, sve dok se javnobilježničko rješenje o ovrsi nalazi u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i dok se provodi postupak izvansudske ovrhe, zastara ne teče. Međutim, potrebno je navesti i da, čak i kada bi se prihvatilo pravno shvaćanje tužiteljice da zastara nije bila u prekidu dok se rješenje o ovrsi nalazilo u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, tražbina tuženika ne bi bila zastarjela s obzirom da je javnobilježničko rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 4. veljače 2020. tako da ni u kom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO koji je mjerodavan.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 233. st. 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.

12. Tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj