Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Valpovu, M. Gupca 8, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-966/2025-6 od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P -966/2025-6 od 27. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 446,98 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.802,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 2.316,29 eura također sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.464,95 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2025. do isplate (točka III. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 1.464,95 eura do iznosa od 1.850,62 eura odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je, povodom tužbenog zahtjeva o kojem nije pravomoćno odlučeno, restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem nepoštenih i ništetnih odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. U postupku nije sporno da su da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. sklopili Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 7. srpnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF uz rok otplate od 30 godina. Također, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena početna kamatna stopa od 4,90 % koja je promjenjiva, te da se tužitelj obvezao vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu švicarski franak.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je da nakon što je pravomoćno utvrđeno da su ugovorne odredbe je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene i posljedično tome ništetne, postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 8.802,82 eura s osnove povrata iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Također, sud prvog stupnja je utvrdio da je dio tražbine tužitelja u iznosu od 2.316,29 eura koji se odnosi na povrat iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastario, te je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbio.

7. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu te u žalbi ističe da nije bilo osnove za primjenu presude iz kolektivnog spora, te da sud u postupku nije proveo test transparentnosti i test poštenosti. Također, tuženik u žalbi ističe i da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno, te da tužitelj nije bio ni na koji način prisiljen sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

8. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, presudom suda prvog stupnja posl. broj P-94/2022-26 od 15. studenog 2024. koja je donijeta u ranijem prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule ništetne. Navedena prvostupanjska presuda je u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda posl. broj Gž-5682/2024-2 od 1. lipnja 2025. tako da je u postupku pravomoćno utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli ništetne. S obzirom da je pravomoćno utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe ništetne, što predstavlja prethodno pitanje u postupku za odlučivanje o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva, to tuženik ne može s uspjehom osporavati pobijanu presudu kojom je djelomično prihvaćen restitucijski zahtjev tužitelja ističući da prvostupanjski sud nije bio vezan presudom u kolektivnom sporu, da nije proveo test transparentnosti i test poštenosti, te da ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno.

9. Tuženik neosnovano u žalbi osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda o visini tužiteljeve tražbine koje utemeljeno na nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke Darija Dumančića. Naime, nalaz i mišljenje izrađeno je sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja, te je u potpunosti podobno da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo potrebe izvoditi dokaz novim financijskim vještačenjem tako da su žalbeni navodi tuženika koje ističe neosnovani.

10. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužitelju posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

11. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina i u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018. kada je u tom dijelu predmetna presuda postala pravomoćna. S obzirom da je tužba podnijeta 4. veljače 2022. ista je u odnosu na dio restitucijskog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka, tako da tražbina tužitelja u tom dijelu nije zastarjela kako to pravilo utvrđuje sud prvog stupnja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022., kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, ista je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tako da tuženik neosnovano žalbom osporava i taj dio pobijane presude. Pravilno je tako sud prvog stupnja postupio kada je troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje tijekom postupka. Naime, odredbom Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23, 107/25 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S obzirom da je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila nova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, sud prvog stupnja je, sukladno Tbr. 52.3. OT i Tbr. 54 OT, naknadu troškova postupka pravilno dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja tužitelju neosnovano dosudio troškove sudskih pristojbi. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Navedena odredba koja je u Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) unijeta Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 51/23 – dalje: ZID ZSP) stupila je na snagu 20. svibnja 2023. Tužba tužitelja međutim, podnijeta je 4. veljače 2022. dakle, prije stupanja na snagu ZID ZSP tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu.

14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11) kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio za iznos od 8.802,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

15. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je tužitelju povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku kako to tuženik tvrdi u žalbi. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj