Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2961/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Novoseliću, odvjetniku u Đakovu, Katarine Zrinski 3, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti, stjecaja bez osnove i isplate , odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 711/2019-38 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-711/2019-38 od 1. srpnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-711/2019-38 od 1. srpnja 2022. suđeno je:

"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljen dana 23.07.2007. godine, između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 i tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen kod javnog bilježnika Nikole Brača iz [adresa] pod brojem OV-11916/2007. dana 24.07.2007. godine. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925 tužitelju NE iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od 228.052,30 kn temeljem ništetnosti Ugovora o kreditu s pripadajućom zateznom kamatom koja teče po stopi od 15 % godišnje od 17.08.2007. g. do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, i to na:

-iznos od 2.208,56 kn počev od 17.08.2007.g. pa do isplate

-iznos od 2.219,01 kn počev od 17.09.2007.g. pa do isplate

-iznos od 2.184,81 kn počev od 17.10.2007.g. pa do isplate

-iznos od 2.187,77 kn počev od 17.11.2007.g. pa do isplate

-iznos od 2.210,99 kn počev od 17.12.2007.g. pa do isplate

-iznos od 2.225,31 kn počev od 17.01.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.225,46 kn počev od 17.02.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.294,63 kn počev od 17.03.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.292,03 kn počev od 17.04.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.221,76 kn počev od 17.05.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.230,30 kn počev od 17.06.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.235,85 kn počev od 17.07.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.202,39 kn počev od 17.08.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.209,43 kn počev od 17.09.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.264,24 kn počev od 17.10.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.371,18 kn počev od 17.11.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.340,05 kn počev od 17.12.2008.g. pa do isplate

-iznos od 2.459,44 kn počev od 17.01.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.490,39 kn počev od 17.02.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.504,47 kn počev od 17.03.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.469,19 kn počev od 17.04.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.451,07 kn počev od 17.05.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.419,45 kn počev od 17.06.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.394,62 kn počev od 17.07.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.397,88 kn počev od 17.08.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.424,56 kn počev od 17.09.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.408,75 kn počev od 17.10.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.407,86 kn počev od 17.11.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.364,73 kn počev od 17.12.2009.g. pa do isplate

-iznos od 2.400,64 kn počev od 17.01.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.424,79 kn počev od 17.02.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.426,90 kn počev od 17.03.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.502,99 kn počev od 17.04.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.469,61 kn počev od 17.05.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.501,85 kn počev od 17.06.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.624,33 kn počev od 17.07.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.581,67 kn počev od 17.08.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.719,89 kn počev od 17.09.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.658,93 kn počev od 17.10.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.609,37 kn počev od 17.11.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.755,59 kn počev od 17.12.2010.g. pa do isplate

-iznos od 2.893,68 kn počev od 17.01.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.797,04 kn počev od 17.02.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.834,14 kn počev od 17.03.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.742,87 kn počev od 17.04.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.796,01 kn počev od 17.05.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.991,68 kn počev od 17.06.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.929,31 kn počev od 17.07.2011.g. pa do isplate

-iznos od 3.291,89 kn počev od 17.08.2011.g. pa do isplate

-iznos od 3.360,99 kn počev od 17.09.2011.g. pa do isplate

-iznos od 2.987,78 kn počev od 17.10.2011.g. pa do isplate

-iznos od 3.018,69 kn počev od 17.11.2011.g. pa do isplate

-iznos od 3.003,74 kn počev od 17.12.2011.g. pa do isplate

-iznos od 3.041,74 kn počev od 17.01.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.085,35 kn počev od 17.02.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.073,60 kn počev od 17.03.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.053,33 kn počev od 17.04.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.061,30 kn počev od 17.05.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.082,62 kn počev od 17.06.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.066,31 kn počev od 17.07.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.070,40 kn počev od 17.08.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.044,89 kn počev od 17.09.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.027,06 kn počev od 17.10.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.058,56 kn počev od 17.11.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.041,12 kn počev od 17.12.2012.g. pa do isplate

-iznos od 3.064,23 kn počev od 17.01.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.011,43 kn počev od 17.02.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.034,24 kn počev od 17.03.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.050,10 kn počev od 17.04.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.034,79 kn počev od 17.05.2013.g. pa do isplate

-iznos od 2.985,06 kn počev od 17.06.2013.g. pa do isplate

-iznos od 2.959,60 kn počev od 17.07.2013.g. pa do isplate

-iznos od 2.993,92 kn počev od 17.08.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.013,70 kn počev od 17.09.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.045,04 kn počev od 17.10.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.026,52 kn počev od 17.11.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.042,88 kn počev od 17.12.2013.g. pa do isplate

-iznos od 3.045,14 kn počev od 17.01.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.075,73 kn počev od 17.02.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.083,08 kn počev od 17.03.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.079,94 kn počev od 17.04.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.057,38 kn počev od 17.05.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.042,44 kn počev od 17.06.2014.g. pa do isplate

-iznos od 3.060,24 kn počev od 17.07.2014.g. pa do isplate, sve to u roku 15 dana."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sklopljenog dana 23. srpnja 2007. godine između tuženika i tužitelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Nikole Brača iz [adresa] pod brojem OV-11916/2007 dana 24. srpnja 2007. god., iz toč. II. u dijelu odredbe koja glasi: „ … prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“ i toč. 5.1. Ugovora koja glasi: „ … prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za

CHF vrijedećem na dan plaćanja.“

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od 47.873,13 kn temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli s pripadajućom zateznom kamatom koja teče po stopi od 15 % godišnje od 17. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena pa do isplate, a koje teku na:

-iznos od 31,04 kn počev od 17.08.2007.g. pa do isplate

-iznos od 41,49 kn počev od 17.09.2007.g. pa do isplate

-iznos od 7,33 kn počev od 17.10.2007.g. pa do isplate

-iznos od 10,25 kn počev od 17.11.2007.g. pa do isplate

-iznos od 33,43 kn počev od 17.12.2007.g. pa do isplate

-iznos od 47,79 kn počev od 17.01.2008.g. pa do isplate

-iznos od 47,94 kn počev od 17.02.2008.g. pa do isplate

-iznos od 117,11 kn počev od 17.03.2008.g. pa do isplate

-iznos od 114,51 kn počev od 17.04.2008.g. pa do isplate

-iznos od 44,24 kn počev od 17.05.2008.g. pa do isplate

-iznos od 52,78 kn počev od 17.06.2008.g. pa do isplate

-iznos od 58,33 kn počev od 17.07.2008.g. pa do isplate

-iznos od 24,87 kn počev od 17.08.2008.g. pa do isplate

-iznos od 31,87 kn počev od 17.09.2008.g. pa do isplate

-iznos od 86,72 kn počev od 17.10.2008.g. pa do isplate

-iznos od 193,66 kn počev od 17.11.2008.g. pa do isplate

-iznos od 162,49 kn počev od 17.12.2008.g. pa do isplate

-iznos od 281,92 kn počev od 17.01.2009.g. pa do isplate

-iznos od 312,87 kn počev od 17.02.2009.g. pa do isplate

-iznos od 326,95 kn počev od 17.03.2009.g. pa do isplate

-iznos od 291,67 kn počev od 17.04.2009.g. pa do isplate

-iznos od 273,55 kn počev od 17.05.2009.g. pa do isplate

-iznos od 241,93 kn počev od 17.06.2009.g. pa do isplate

-iznos od 217,10 kn počev od 17.07.2009.g. pa do isplate

-iznos od 217,13 kn počev od 17.08.2009.g. pa do isplate

-iznos od 243,81 kn počev od 17.09.2009.g. pa do isplate

-iznos od 228,00 kn počev od 17.10.2009.g. pa do isplate

-iznos od 227,11 kn počev od 17.11.2009.g. pa do isplate

-iznos od 235,64 kn počev od 17.12.2009.g. pa do isplate

-iznos od 272,16 kn počev od 17.01.2010.g. pa do isplate

-iznos od 296,31 kn počev od 17.02.2010.g. pa do isplate

-iznos od 298,42 kn počev od 17.03.2010.g. pa do isplate

-iznos od 374,51 kn počev od 17.04.2010.g. pa do isplate

-iznos od 341,13 kn počev od 17.05.2010.g. pa do isplate

-iznos od 373,37 kn počev od 17.06.2010.g. pa do isplate

-iznos od 495,85 kn počev od 17.07.2010.g. pa do isplate

-iznos od 453,19 kn počev od 17.08.2010.g. pa do isplate

-iznos od 591,41 kn počev od 17.09.2010.g. pa do isplate

-iznos od 530,45 kn počev od 17.10.2010.g. pa do isplate

-iznos od 480,89 kn počev od 17.11.2010.g. pa do isplate

-iznos od 627,11 kn počev od 17.12.2010.g. pa do isplate

-iznos od 765,20 kn počev od 17.01.2011.g. pa do isplate

-iznos od 668,56 kn počev od 17.02.2011.g. pa do isplate

-iznos od 705,66 kn počev od 17.03.2011.g. pa do isplate

-iznos od 614,39 kn počev od 17.04.2011.g. pa do isplate

-iznos od 667,53 kn počev od 17.05.2011.g. pa do isplate

-iznos od 863,20 kn počev od 17.06.2011.g. pa do isplate

-iznos od 800,83 kn počev od 17.07.2011.g. pa do isplate

-iznos od 1.163,41 kn počev od 17.08.2011.g. pa do isplate

-iznos od 1.232,51 kn počev od 17.09.2011.g. pa do isplate

-iznos od 859,30 kn počev od 17.10.2011.g. pa do isplate

-iznos od 890,21 kn počev od 17.11.2011.g. pa do isplate

-iznos od 875,26 kn počev od 17.12.2011.g. pa do isplate

-iznos od 913,26 kn počev od 17.01.2012.g. pa do isplate

-iznos od 956,87 kn počev od 17.02.2012.g. pa do isplate

-iznos od 945,12 kn počev od 17.03.2012.g. pa do isplate

-iznos od 924,85 kn počev od 17.04.2012.g. pa do isplate

-iznos od 932,82 kn počev od 17.05.2012.g. pa do isplate

-iznos od 954,14 kn počev od 17.06.2012.g. pa do isplate

-iznos od 937,83 kn počev od 17.07.2012.g. pa do isplate

-iznos od 941,92 kn počev od 17.08.2012.g. pa do isplate

-iznos od 916,41 kn počev od 17.09.2012.g. pa do isplate

-iznos od 898,58 kn počev od 17.10.2012.g. pa do isplate

-iznos od 930,08 kn počev od 17.11.2012.g. pa do isplate

-iznos od 912,64 kn počev od 17.12.2012.g. pa do isplate

-iznos od 935,75 kn počev od 17.01.2013.g. pa do isplate

-iznos od 882,95 kn počev od 17.02.2013.g. pa do isplate

-iznos od 905,76 kn počev od 17.03.2013.g. pa do isplate

-iznos od 921,62 kn počev od 17.04.2013.g. pa do isplate

-iznos od 906,31 kn počev od 17.05.2013.g. pa do isplate

-iznos od 856,58 kn počev od 17.06.2013.g. pa do isplate

-iznos od 831,12 kn počev od 17.07.2013.g. pa do isplate

-iznos od 865,44 kn počev od 17.08.2013.g. pa do isplate

-iznos od 885,22 kn počev od 17.09.2013.g. pa do isplate

-iznos od 916,56 kn počev od 17.10.2013.g. pa do isplate

-iznos od 898,04 kn počev od 17.11.2013.g. pa do isplate

-iznos od 914,40 kn počev od 17.12.2013.g. pa do isplate

-iznos od 916,66 kn počev od 17.01.2014.g. pa do isplate

-iznos od 947,25 kn počev od 17.02.2014.g. pa do isplate

-iznos od 954,60 kn počev od 17.03.2014.g. pa do isplate

-iznos od 951,46 kn počev od 17.04.2014.g. pa do isplate

-iznos od 928,86 kn počev od 17.05.2014.g. pa do isplate

-iznos od 913,92 kn počev od 17.06.2014.g. pa do isplate

-iznos od 931,72 kn počev od 17.07.2014.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb tužitelju NE naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.780,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom od 1. srpnja 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu."

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i V. izreke pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv dijela pod točkama II., III. i IV. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365 . st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem te za isplatom utuženih svota, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 23. srpnja 2007. ugovor o namjenskom kreditu broj br. [broj kredita] (dalje: ugovor) radi kupovine osobnog vozila marke Škoda, model i tip Octavia, Ambiente 1,9 TDI temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 33.886,50 CHF, a on se obvezao taj iznos vratiti u roku od 7 godina u 84 jednaka mjesečna anuiteta;

-radi osiguranja tuženikove tražbine stranke su ugovorile i sporazum prijenosom vlasništva na pokretnini, to jest na istom vozilu kog je tužitelj kupio od iznosa kredita;

-u točki II. i članku 5.1. ugovora ugovorena je valutna klauzula te kako se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Reiffesenbank Austria d.d. važećim na dan plaćanja;

-tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao;

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti anuiteta izraženog u CHF;

-u člancima 6.2 i 9.1. ugovora ugovorena je i jednostrano primjenjiva kamatna stopa koja je na početku iznosila 6% godišnje;

-iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, tužitelj je ugovor zaključio u prostorijama auto kuće Idol d.o.o. u Osijeku, tad je tužitelju ponuđen jedino kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, i to upravo od prodajnog predstavnika autokuće u kojoj je kupovao automobil ;

-stranke o ugovornim odredbama o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a ona je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ova odredba je bila unaprijed formulirana od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njen sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, ali ne i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako su utužene banke, ali ne i tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-tuženik je također povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita kad je u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštenu ugovornu odredbu te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-vještačenjem je utvrđeno kako je zbog te nepoštene ugovorne odredbe tužitelj kao potrošač kroz otplatu kredita platio tuženiku 47.873,13 kuna više no da nije ugovorene valutna klauzula u CHF.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., 87. i čl. i čl. 90. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03) , čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U obrazloženju odluke sud prvog stupnja navodi: „ … nije opravdano direktno primijeniti pravna utvrđenja iznesena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17. Naime, tuženik nije bio stranka kolektivnog spora, te se na njega ne primjenjuju pravna utvrđenja iz navedenih presuda. No, bez obzira na prethodno sud je stava da je odredba Ugovora o kreditu broj 775 od 23. srpnja 2007. godine, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, toč. II. i 5.1. kojom je ugovoreno da se kredit isplaćuje prema prodajnom tečaju Reiffeisenbank Austia d.d. važećem na dan plaćanja, nepoštena ugovorna odredba. Odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03 i 46/07; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu (23. srpnja 2007.), propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (1), mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama (2), i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja (3). Prema stavu suda, u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati, niti utjecati na njegov sadržaj. Iskazom tužitelja utvrđeno je da mu je kredit vezan za valutu CHF jedini ponuđen, pa je radi kupnje osobnog automobila, pristao na sklapanje takvog ugovora. Pri tome, nužno je naglasiti da je dio Ugovora u kojem stoji da će se otplata kredita ispunjavati plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. po tečaju na dan plaćanja, odnosno toč. 5.1. Uvjeta Ugovora pisana sitnijim slovima, a što prema mišljenju suda utječe na razumljivost samog Ugovora.“

11. Ova pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pravilna, a stranke svojim žalbenim razlozima ne dovode njihovu pravilnost u pitanje. Pravna shvaćanja tužitelja i tuženika izražena u njihovim žalbama, ukoliko su suprotna gore citiranim shvaćanja suda prvog stupnja, pogrešna su.

12. Utvrđeno je kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je o njima valjalo odlučiti primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO. Ta znatna neravnoteža je vidljiva iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojem je zbog odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tužitelj kao potrošač platio tuženiku 47.873,13 kuna više no što bi mu platio da se tečaj nije mijenjao. I to preko ugovorenih kamata , koje je tužitelj također platio tuženiku kroz anuitete, zajedno s dijelovima glavnice.

13. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama viših sudova donesenim u spomenutom postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se, doduše, ne primjenjuje izravno na predmetnu parnicu, ali je prava situacija srodna. Tako se u njima navodi kako su ugovorne odredbe kojima je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", ocijenjene nepoštenim i ništetnim. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

16. Ali samim time što je utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu, nije ništetan i čitav ugovor. O tome je pravorijek dao Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u odluci poslovni broj Rev 820/2023 od 23. ožujka 2024. donesenoj u istovrsnoj parnici kad je na revizijsko pitanje odgovoreno ovako: "Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge."

17. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati.

18. Uz primjenu Direktive 93/13/EEZ valja istači da je Sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive 93/13 u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od **.**.2014., N, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25. i od 3. srpnja 2014., Z, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C-567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

19. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. Zato je sud prvog stupnja pravi lno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

20. Žalbeni razlog tuženika kako nije dokazano da je tužitelj imao status potrošača, nije osnovan. Iz teksta samog ugovora vidljivo je kako se radi o namjenskom krediti. Namjena mu je bila kupovina osobnog automobila Škoda Octavia. Definicija potrošača prema čl. 3. ZZP/03 jest: »potrošač« je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti . Pa kako je tužitelj sklopio predmetni pravni posao za kupnju osobnog automobila, koji nema privrednu funkciju, on u ovoj pravnoj stvari ima status potrošača. Stoga žalbeni razlog tuženika kako tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača nije osnovan.

21. I kod pitanju zastare sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo. Pravilno se sud prvog stupnja poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prvostupanjski sud pravilno dodaje. „Naknadnim tumačenjem Vrhovnog suda broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, prethodno je tumačenje dopunjeno uz obrazloženje da se isto odnosi samo na one Ugovore o kreditu koji su sklopljeni s pravnim osobama koje nisu bile stranke kolektivnog spora. Kako tuženik nije bio stranka kolektivnog spora, radi čega se na istog ne mogu primijeniti pravna shvaćanja izražena u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, to je sud stava da tek od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti odredbe toč. II. i 5.1. Ugovora o kreditu broj 00775 (a koja je utvrđena toč. II. izreke ove presude) počinje teći rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva. Stoga, kako nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, odnosno opći zastarni rok od 5 godina (jer je riječ o stjecanju bez osnove), nije nastupila niti zastara tražbine. Slijedom navedenog, sud je stava da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.“

22. Suprotno shvaćanje tuženika nije pravilno.

23. Što se tiče žalbe protiv odluke kojom je dopuštena preinaka tužbe, ni ona nije osnovana. Jer prema čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud ovlašten dopustiti preinaku tužbe koja je predložena podneskom od 22. rujna 2020. jer je tužitelj konačan zahtjev mogao postaviti tek nakon adekvatnog vještačenja, kao i zato jer je to očito svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga nije počinio povredu procesnih odredbi.

24. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je po čl. 154. st. 1. i 155. ZPP odlučio da tuženik naknadi tužitelju sav njegov potreban trošak postupka. Na tuženikovu žalbu valja odgovoriti kako se potpunim uspjehom u parnici smatra i kad sud prihvati eventualno kumulirani zahtjev, a odbije tužitelja s prvim zahtjevom. To je smisao eventualne kumulacije jer kod nje oba zahtjeva ne egzistiraju istodobno. Eventualno kumulirani egzistira tek kad sud odbije prvi.

25. Na tužiteljeve žalbene navode valja kazati kako je sud pravilno uzeo kao VPS za izračun visine troškova zastupanja onaj iz eventualno kumuliranog zahtjeva jer je tužitelj samo s njim uspio i koji je u tom trenutku bio egzistentni zahtjev.

26. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 368. presudom odbiti žalbe tužitelja i tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Kako žalitelji nisu uspjeli sa svojim žalbama, po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo je odbiti i njihove zahtjeve za naknadom troškova žalbi.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević