Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2244/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, iz Zagreba, Heinzelova 70, ko jeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3274/2022-31 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3274/2022-31 od 30. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom IV. te u dijelu pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 2.352,37 eur-a.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 51,95 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljem iznosu od 51,95 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.980,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbijaj zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.720,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila na ročištu 17. prosinca 2025."

2. Protiv navedene presude pod točkom IV. izreke te u dijelu pod t. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti.

3. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 21. siječnja 2022.

5. Tužiteljica u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete, ističući kako je prvostupanjski sud nije primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prigovara visini sata tuđe pomoći i njege, zastari neprave preinake tužbe te prigovara odluci o troškovima postupka.

6. Neosnovano tužiteljica navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP - a, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako nema niti proturječja između razloga te presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Imajući u vidu činjenično stanje koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11– u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5.980,25 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate po stopi određenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da je tuženik tužiteljici već u mirnom postupku isplatio iznos od 7.299,75 eur-a.

10. Radi vrste i naravi povrede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju (otvorenog loma lijeve potkoljenice i loma obje kosti lijeve podlaktice) trajanja i jačine fizičkih bolova i straha opisanih u nalazu i mišljenju vještaka koje je uslijed toga trpjela, stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 15%, zbog čega će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu, činjenice da joj je zbog svakodnevnih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka i da je kod tužiteljice nastupilo naruženje srednjeg stupnja, dosuđeni iznosi predstavljaju primjerenu i pravičnu naknadu za utužene vidove neimovinske i imovinske štete.

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužiteljice po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.

12. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada prigovara visini dosuđene naknade, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 15% i naruženje srednjeg stupnja.

13. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a.

14. Ujedno valja navesti da tužiteljica osnovano prigovara utvrđenju suda prvog stupnja da je za dio potraživanja tužiteljice nastupila zastara potraživanja. Naime, tužiteljica je već u tužbi zatražila naknadu štete po svim navedenim osnovama pa time nema promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a time niti preinake tužbe u navedenom dijelu i odbijanja dijela tužbenog zahtjeva s osnove zastare potraživanja tužiteljice. Iako je odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva zbog zastare potraživanja tužiteljice sud prvog stupnja na navedeni način pogrešno postupio, iznos koji je dosuđen tužiteljici je primjeren pa joj stoga ne pripada pravo na naknadu štete u više zatraženom iznosu od dosuđenog pobijanom odlukom.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 354. st. 2.

ZPP-a, vezano uz čl. 155. ZPP-a.

16. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno obračunao omjer uspjeha stranaka u sporu. Obzirom da nije bila sporna odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, već samo visina naknade štete, to nije bilo mjesta uzimanju u obzir uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Međutim, navedenim postupanjem prvostupanjskog suda nije odlučeno na štetu tužiteljice.

17. Ujedno je sud prvog stupnja pravilno priznao tužiteljici naknadu troškova postupka plateža sudske pristojbe u određenom omjeru uspjeha u sporu.

18. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na presudu Evropskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske u kojem predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu privatnih stranaka već se radi o predmetu naknade nematerijalne štete koja je nastala kao rezultat kaznenog djela zlostavljanja koje je počinio policijski djelatnik, a kako je Evropski sud za ljudska prava istaknuo u svojoj presudi.

19. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da joj je trebalo biti priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Pri tome je za istaknuti da to pravo nije ograničeno mogućnošću stranaka da presudu u pojedinom predmetu preuzmu s e–oglasne ploče suda ili putem e–komunikacije, budući da to ne proizlazi iz odredaba Tarife, niti iz odredaba ZPP–a kojima se regulira naknada troškova parničnog postupka.

20. Kako je odvjetnička vježbenica punomoćnika tužiteljice pristupila na ročište za objavu presude, tako tužiteljici na ime tog troška pripada naknada u iznosu od 50 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eur-a te uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, ukupno iznosi 125,00 eur-a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. st. 3 Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, a razmjerno uspjehu u sporu 51,95 eur-a.

21. Time tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 51,95 eur-a, razmjerno uspjehu u sporu sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske odluke (sukladno čl. 22. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.) koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a također pripadaju.

23. Stoga je valjalo odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP-a.

24. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje, odluku o troškovima parničnog postupka, to joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević