Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2469/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odlučujući o žalbama stranaka protiv dijela rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-51/2023-31 od 24. travnja 2026., dana 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-51/2023-31 od 24. travnja 2026. pod točkom I izreke a za iznos od 100,00 eura.
II Djelomično se uvažava žalba tužene kao osnovana i preinačuje se navedeno rješenje pod točkom II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 900,00 eura te u točki IV izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 375,00 eura i rješava:
Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi daljnji trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.285,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje pripadaju tuženoj kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), i to počam od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate u roku od 15 dana.
III Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje navedeno rješenje pod točkom II izreke a za iznos od 2.896,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 104,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje tuženoj pripadaju kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO počam od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tužiteljici UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženici NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana
II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.796,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. pa do isplate, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura od 17. siječnja 2025. pa do 23. travnja 2026. kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljici UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženici NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa od 303,09 eura do zatraženog iznosa od 678,09 eura ( za iznos od 375,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2025. pa do isplate, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamatama na iznos od 303,09 eura od 20. svibnja 2025. pa do 23. travnja 2026. kao neosnovan."
2. Protiv ovog rješenja pod točkom I izreke a za iznos od 100,00 eura, žali se tužiteljica iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Protiv ovog rješenja pod točkom II izreke, ali samo u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 3.796,00 eura, kao i u odnosu na točku IV izreke ali samo u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 375,00 eura, žali se tužena i to kako proizlazi iz navoda žalbe i žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Žalba tužiteljice nije osnovane dok je žalba tužene djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Naime odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Stavkom 2. istog članka propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
Tužitelj je u tužbi naznačio da je vrijednost predmeta spora 1.330,00 eura, dok se tužbeni zahtjev odnosi na ništetnost ugovora o kupoprodaji od 14. studenoga 1996. i punomoći na temelju koje je on zaključen. Tuženica je u odgovoru na tužbu (list 24 spisa) prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenoj za utvrđenje ništetnosti ugovora i punomoći navodeći da se isti mora morao iznositi 16.590,35 eura s obzirom da je tuženica upisana u ½ nekretnine. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 10. travnja 2024. (list 36 spisa) utvrdio da je vrijednost predmeta spora 1.330,00 eura. Naime, ovaj sud je utvrdio da se tužbeni zahtjev odnosi na ništetnost ugovora o prodaji od 14. studenoga 1996. i punomoći na temelju koje je on zaključen odnosno u konkretnom slučaju predmet spora je valjanost ugovora i punomoći kao takve, time nenovčana tražbina pa se vrijednost takvog spora određuje prema tome kakav učinak na prava i obveze stranaka u pogledu njihove imovine ima odluka o tom zahtjevu, a uzimajući u obzir dugogodišnju praksu da se vrijednost predmeta spora kod deklaratornih tužbi određivala u vrijednosti od 1.327,01 eura kao minimalni iznos za platni razred naknade troškova odvjetnika u rasponu od 1.327,01 do 13.272,00 eura, a vodeći se pritom činjenicom da troškovi postupka prema praksi Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim odlukama tog suda (primjerice Černius i Rinkevičius protiv Litve, Čolić protiv Hrvatske) ne smiju predstavljati prekomjeran teret za stranku i to takav da odvraćaju od pristupa sudu, pa time i krše temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, ovaj sud zaključuje da je vrijednost predmeta spora u okolnostima konkretnog slučaja od 1.330,00 eura primjerena novčanom ekvivalentu prava i obveza proizašlih za obje strane u vezi predmeta ovog spora."
6. Ustaljena je sudska praksa da vrijednost predmeta spora kod istovremenog postavljanja deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva određuje se prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, dok se deklaratorni zahtjev, koji služi samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, ne uračunava u vrijednost predmeta spora.
7. Na navode žalbe valja reći da u načelu, zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ima kondemnatorni karakter, a deklaratorni dio zahtjeva služi kao preambul ili uvod u taj kondemnatorni zahtjev.
8. Vrijednost predmeta sporna u parničnom postupku određuje se prema čl. 40. ZPP, a prema sadržaju te odredbe kondemnatorni zahtjev je zahtjev za isplatu novčanog iznosa, on predstavlja novčanu tažbinu, iz toga se vrijednost predmeta spora određuje prema visini tog novčanog iznosa.
9. Dakle, za kondemnatorni zahtjev nužno je da to bude novčana tražbina jer se vrijednost predmeta spora u tom dijelu temelji na novčanom iznosu koji se potražuje, dok nenovčani zahtjevi sami po sebi nemaju novčanu vrijednost, osim ako tužitelj ne ponudi alternativu u novčanom iznosu u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP.
10. Dakle, iako je zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u načelu kondemnatorni zahtjev, on nije izražen u novčanom iznosu po toliko se vrijednost predmeta spora ne može određivati prema njemu.
11. Ovdje je tužena prigovorila tužiteljici označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.330,00 eura.
12. Odgovara da po odredbi čl. 4o. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koji je tužitelj u tužbi naznačio, međutim, to ne znači da tužitelj može naznačiti bilo koju vrijednost predmeta spora jer tako označena vrijednost predmeta spora mora biti u koleraciji s predmetom spora.
13. U pravu je tužena kada u žalbi navodi da iz samog ugovora proizlazi da vrijednost navedene nekretnine, odnosno kupoprodajna cijena je bila 250.000,00 kn, a budući da je tužena upisana samo na 1/2 dijela nekretnine u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, onda je i po mišljenju suda bilo razumno odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 125.000,00 kn odnosno 16.590,35 eura.
14. Pri tom valja reći da obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu "gubitnik plaća" ima zakonsku osnovu u čl. 154. ZPP, a načelo "gubitnik plaća" ima legitimni cilj, a to je odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudom te se kao ključno pitanje postavlja ostvaruje li se u okolnostima konkretnog slučaja poduzetom mjerom (obvezom plaćanja troškova, legitimni cilj na razuman, odnosno razmjeran način).
15. Pri tom ovaj sud ukazuje da je u svojoj presudi od 20. svibnja 2025. jasno naveo da je tužiteljica postavila na pogrešan način tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti jer je, a obzirom na predmet spora, a obzirom i na ustaljenu sudsku praksu (ovaj sud se pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sjednicu građanskog odjela Vrhovnog suda) tužiteljica je mogla samo tražiti da ugovor nije sklopljen a ne njegovu ništetnost.
16. Dakle, tužiteljica je mogla predvidjeti takav ishod svoje tužbe, dakle, nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih nije uspjela s osnovom zahtjeva, pa je stoga opravdano i da snosi troškove koji su uzrokovani tuženoj u tijeku postupka.
17. Stoga, a obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 16.590,35 eura, trebalo je temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) priznati tuženoj za sastav jednog podneska i pristup na dva ročišta po 500,00 eura za svaku radnju a što onda čini 1.500,00 eura, a kako je tuženoj priznati trošak od 600,00 eura, onda je trebalo suditi još iznos od 900,00 eura (nije tražen PDV-e), a odbiti žalbu tužene za daljnje zatraženi iznos od 2.896,00 eura, a sve to sa zateznim zakonskim kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.
18. Obzirom na ovako utvrđenu vrijednost predmeta spora valjalo je tuženoj za sastav žalbe, a temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife priznati iznos od 625,00 eura (PDV -e nije zatražen) a kad se tome dodaju plaćene sudske pristojbe od 53,09 eura te oduzmu od iznosa od 303,09 eura koji je dosuđen tuženoj, onda je trebalo tuženoj priznati i daljnji iznos od 375,00 eura za zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 151. st. 3. ZPP.
19. Žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu obzirom da iz sadržaja zapisnika od 10. travnja 2024., premda se radi o pripremnom ročištu, je razvidno da se na tom ročištu raspravljalo pa je stoga pravilno sud priznao temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife za tu poduzetu radnju iznos od 100 bodova.
20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I do III).
21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP te Tbr. 10. toč. 4. Tarife te obzirom na uspjeh u žalbenom postupku od 31%, što onda čini 77,50 eura a kad se tome dodaju plaćene sudske pristojbe na žalbu od 26,55 eura to čini iznos pod točkom IV izreke.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Sudac:
Marijan Vugić
