Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-915/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari prvotužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužiteljice mlt. MB TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po roditeljima zakonskim zastupnicima ŠB i AB, svi na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnik odvjetnik Domagoj Rešetar, Osijek, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tužene Općine Punat, OIB: 59398328383, Novi Put 2, Punat, koju zastupa punomoćnik odvjetnik Damir Kralj Anzel, Rijeka, Supilova 6/III, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn- 13/2022-25 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se međupresuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-13/2022-25 od 23. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac pojedinac .
II. O zahtjevima tuženika za naknadu troška sastava žalbe i tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske međupresude glasi:
"Tužena Općina Punat OIB: 59398328383, Novi Put 2, Punat, dužna je tužiteljima ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], MB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa], naknaditi štetu.
O visini štete odlučivat će se nakon pravomoćnosti međupresude."
2. Protiv ove međupresude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i traže naknadu troška sastava žalbe.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio pogrešno primijenio čl. 330. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) te da nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.
6.1. Prvo i drugo tužitelji su roditelji pokojnog ŽB, dok su treće i četvrto tužiteljice sestre pokojnog ŽB.
6.2. U tužbi tužitelji navode da se dana 6. travnja 2021. na nerazvrstanoj cesti ŽC 5125
- [adresa] na 0 km + 400 m ispred ulaza u [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao ŽB.
Nesreća se dogodila na način da vozilo kojim je upravljao pokojni ŽB VW Polo registarske oznake [registarska oznaka] u zavoju koji je imao negativan poprečni nagib ceste i relativno mali radijus zakrivljenosti ceste, izgubio nadzor nad vozilom budući je udario u kamen koji se nalazio na cesti pa je potom udario u kamenje i zemlju na lijevoj strani kolnika, nakon čega je otklizao i sletio sa kolnika u provaliju s desne strane dubine oko 60-70 m, a na tom dijelu kolnika nije bila postavljena zaštitna ograda.
Cesta na kojoj je došlo do prometne nezgode prema čl. 101. Zakona o cestama nalazi se u vlasništvu tj. u nadležnosti jedinice lokalne samouprave ovdje tuženika Općine [obrt] pa tužitelji tvrde da je tuženik nadležan za zaštitu, građenje, rekonstruiranje i održavanje te ceste, zbog čega smatraju da je tuženik i pasivno legitimiran. Pravilnikom o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa, kao i dodatkom o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja moraju udovoljavati, regulirano je kada se radi o uvjetima i elementima koje javne ceste izvan naselja moraju imati.
Provedenim vještačenjem je utvrđeno da na cesti na području neposredno ispred mjesta nesreće cca 20 m je bila postavljena zaštitna ograda s desne strane u smjeru kretanja vozila te je s obzirom na konfiguraciju terena s desne strane ceste bilo nužno postaviti također zaštitnu ogradu te da zbog relativno malog radijusa zakrivljenosti ceste i negativnog pobočnog nagiba iste, bilo je potrebno postaviti zaštitnu ogradu. Da je zaštitna ograda bila postavljena ne bi došlo do slijetanja automobila s kolnika u provaliju.
Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su ozljede na tijelu pokojnog SB nastale slijetanjem osobnog automobila u provaliju. Prvotužitelj je imao i materijalne troškove na ime plaćenih pogrebnih usluga te dodjele grobnog mjesta. Zbog slijetanja samog vozila nastala je i totalna materijalna šteta na vozilu.
Osim toga, tužitelji su pretrpjeli i neimovinsku štetu zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe.
Iz navedenih razloga tužitelji traže naknadu štete, kako nematerijalne tako i materijalne.
7. Tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i tvrdi da je doista došlo do prometne nezgode međutim, da tužitelji ničim ne dokazuju da bi postojala obveza tuženika na naknadu štete koja je nastala.
Do same nesreće je došlo temeljem odgovornosti osobe koja je upravljala vozilom, jer da se isto kretalo preko ograničenja određenog prometnim znakovima.
Do nesreće je došlo zbog neprilagođene brzine koja je bila znatno veća od dopuštene ili umora, dekoncentracije ili neprimjerene reakcije vozača.
Također sam vozač nije bio vezan u trenutku nastanka prometne nesreće. Sama brzina kretanja na tom dijelu ceste je ograničena na 40 km/h.
Također nema niti jednog dokaza o postojanju kamenja na cesti na mjestu nesreće. Tuženik kao jedinica lokalne samouprave ima obvezu gradnje i održavanja nerazvrstane ceste međutim, predmetna ceste ne spada pod nerazvrstane ceste već pod Županijske ceste koje spadaju u nadležnost i održavanje Županijske uprave na ceste.
Kada se radi o zaštitnoj ogradi je do stupanja na snagu Zakona o javnim cestama mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.
To znači da bi obveza postavljanja ograde postojala samo u slučaju da je prije na istom mjestu postojala ograda, što ovdje nije slučaj. Također se osim osnove osporava i visina postavljenog zahtjeva.
8. Osporenom međupresudom primjenom čl. 330. ZPP-a sud prvog stupnja odlučio je da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi štetu.
Prema čl. 330. ZPP-a, ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnove stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva, a to je međupresuda pri čemu se zastaje sa raspravljanjem do pravomoćnosti međupresude o iznosu tužbenog zahtjeva.
9. Iz zapisnika o vještačenju proizlazi da je isti sačinjen od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić na traženje Općinskog državnog odvjetništva te je utvrđeno da je analizom alkohola u krvi, mokraće i staklovini za JB utvrđeno kako je kod njega u krvi 1,18 g/kg, u mokraći 1,93 g/kg i u staklovini 1,60 g/kg. Također je i dano mišljenje da je isti neposredno prije smrti u svojstvu vozača bio pod utjecajem alkohola.
Isto tako, tuženik u žalbi ističe da iz nalaza i mišljenja koje je izradio Vještak d .o.o. proizlazi da je pokojni ŽB vozio takvom brzinom da nije mogao proći kroz predmetni zavoj.
10. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju u pogledu osnove pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da je stvar sazrela za donošenje odluke.
Naime, iz do sada provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pokojni ŽB bio pod utjecajem alkohola u trenutku nastanka prometne nesreće, zatim da je vozio brzinom većom od dopuštene. Navedeno, neovisno o ostalim spornim činjenicama i pravnim pitanjima, samo po sebi zasigurno predstavlja barem njegov doprinos nastanku štete, pa se ne može zaključiti da je stvar u pogledu osnove sazrela za donošenje odluke kako je to učinio sud prvog stupnja na način da je presudio da je tužena dužna tužiteljima naknaditi štetu. Doprinos ili isključiva odgovornost za nastanak štete utječe na obvezu tuženika da naknadi štetu pa je u takvim okolnostima u međupresudi trebao biti određen omjer doprinosa, a za to, kako je to prethodno već i navedeno, stvar još uvijek nije sazrela za donošenje odluke.
11. Kako je, dakle, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio osporavanu međupresudu, a nije niti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu svih prethodno navedenih spornih pitanja, primjenom čl. 370. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
12. Primjenom čl. 371. ZPP-a odlučeno je da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac pojedinac.
13. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je o zahtjevima tuženika i tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
