Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2229/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Gabelici, odvjetniku iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P- 4806/2024 od 23. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-4806/2024 od 23. ožujka 2026.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ĆĆ, Iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik materijalno odijeljenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 21767 m2 i to baš onog dijela te nekretnine koji je označen i omeđen u skici izmjere izrađenoj od strane geodetske tvrtke Kotangens d.o.o., Podstrana, lipanj 2018. godine, te u cijelosti potvrđen i precizno identificiran u Očitovanju sudskog vještaka za geodeziju Ivice Pojatine, dipl. ing. geod., od 28. kolovoza 2025. godine, u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-4806/2024, zajedno s priloženom skicom lica mjesta s preklopom DOF snimke iz 2011. godine, izrađenom od istog sudskog vještaka, a koji dio nekretnine je na navedenim skicama označen lomnim točkama 1 - 44, obojen crvenom bojom, te predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 21.767 m², sve kako je točno i nedvojbeno prikazano u navedenim geodetskim podlogama koje čine sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj ĆĆ na provedbu parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na način da se iz navedene katastarske čestice fizički i geometrijski točno izdvoji materijalno odijeljeni dio opisan u točki I. ove presude, te da se od istog formira samostalna katastarska čestica s novim brojem, sve sukladno skici izmjere Kotangens d.o.o. iz lipnja 2018. godine, Očitovanju sudskog vještaka Ivice Pojatine od 28. 08. 2025.godine u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P -4806/2024, te skici lica mjesta s DOF snimkom iz 2011. godine priloženoj uz navedeno očitovanje sudskog vještaka.

III. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista provede parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pobliže opisanu u točki I. ove presude, u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], te da se na novoformiranoj katastarskoj čestici izvrši uknjižba prava vlasništva u cijelosti na ime tužitelja, uz istodobni bris tog prava s imena tuženika Republike Hrvatske.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe, naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.300,00 EUR -a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO -a, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine, uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

6. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Prvostupanjski sud u bitnom navodi sljedeće:

"Predmet spora je zahtjev tužitelja da se upiše kao vlasnik na realni dio k. č. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], detaljno naznačen u skici „Kotanges j.d.o.o.“ koja prileži tužbi, a sve temeljem dosjelosti.

Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama ovog suda tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak, razvidno da je tuženik upisan kao vlasnik na predmetnoj nekretnini te je pasivna legitimacija pravilno postavljena.

Uvidom u očitovanje Hrvatskih šuma od 31. siječnja 2025. godine, razvidno je da je da je predmetna nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], obuhvaćena programom gospodarenja za gospodarsku Jedinicu "Kamešnica" za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2024. g. i programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Jelinak-Tovarnica" za razdoblje od 01.01.2015 do 31.12.2024.g.

Stoga je potrebno utvrditi da li su na strani tužitelja, odnosno njihovih prednika ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina do 6. travnja 1941. godine, dakle prije no što su postale društveno vlasništvo, a temeljem pravnih pravila paragrafa 1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika, koja pravila se primjenjuju temeljem odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, prema kojem se nad državnom imovinom vlasništvo moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz period od 40 godina, ali računajući do 6. travnja 1941. godine.

Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima, kao osobama koja imaju neposredna saznanja o nekretnini te nemaju nikakav osobni interes za ishod ovog postupka, koji su iskazivali o načinu posjedovanja tužitelja, kao i o posjedu prednika tužitelja, imajući u vidu da je riječ o ljudima koji su cijeli život prisutni uz predmetnu nekretninu te imaju neposredna saznanja o istoj, kao i neposredna saznanja o posjedu tužitelja i prednika predmetne nekretnine. Iz iskaza gore navedenih svjedoka, razvidno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegove obitelji od kada svjedoci pamte, uzimajući u obzir da je svjedok ZĆ 1933. godište, razvidno je da je ista u posjedu tužiteljevih prednika sigurno od prije 40 -ih godina, prošlog stoljeća. Svjedok ZĆ, kojem sud poklanja vjeru, navodi da je djed tužitelja "Ć" koristio predmetne nekretnine, na način da je vršio posjedovne čine na njima, a što potvrđuju svojim iskazima i ostali svjedoci, ČĆ, BĆ, MĆ, kojima sud poklanja vjeru, kao relevantnim i neposrednim s obzirom da je riječ o ljudima koji imaju neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini a nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka. U svom iskazu svjedok ZĆ, navodi da je "Ć", kao najstariji poznati prednik, umro negdje 1980, godine, što je pak u suglasju s iskazom tužitelja koji navodi da je djed "Ć" bio 1900. godište.

Gore navedeno je i u skladu s ovjerenom izjavom pk. TĆ, koji navodi da je "Ć" bio 1900. godište, da je predmetna nekretnina po pričanjima njegovih prednika u posjedu tužiteljeve obitelji, barem, preko pedeset godina prije drugog svjetskog rata.

Naime iz ponašanja tužiteljevog djeda "Z" u pogledu korištenja predmetne nekretnine (držao posjed), koji opisuju svjedoci ZĆ, MĆ, BĆ i ČĆ, sud zaključuje da je predmetna nekretnina i prije "Z" bila u posjedu obitelji tužitelja, s obzirom da načina kojim isti koristi nekretninu, sud zaključuje da je "Z" predmetnu nekretninu naslijedio od svojih prednika te na temelju toga izvršavao posjed, koji je po iskazima svjedoka bio autoritativan, a što je i u skladu s iskazom tužitelja koji kaže da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji preko 200 godina kao i ovjerenom izjavom TĆ.

Iz navedenih iskaza svjedoka, razvidno je da je posjed tužitelja i njegovih prednika pošten, te da nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine te proizlazi da je tužitelj, u posjedu predmetne nekretnine, računajući i vrijeme njihovih prednika, dugi niz godina, dakle kroz vremenski period duži od 40 godina, i to prije 6. travnja 1941. godine.

Prema ocjeni suda, u ovom slučaju nedvojbeno je utvrđen pravni slijed posjedovanja tužitelja i njihovih prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme (sigurno od 1900 godine), kao načina stjecanja vlasništva dosjelošću. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno je da su prednici tužitelja posjedovali navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja1941.g., te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, koja na terenu čini jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. Siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju."

8. Makar prvostupanjski sud pogrešno navodi da za dos ijedanje prava vlasništva na nekretninama koje su bile društveno vlasništvo vrijeme potrebno za dosjelost je počelo teći od 8. listopada 1991., a kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu, a sve to jer već suprotno uvriježenoj sudskoj praksi, pa tako i u odluci VSRH poslovni broj Rev -291/2014 od 18. travnja 2018. je zauzeto stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi tog Zakona, to nije bio od utjecaja na pravilnost pobijane presude, a to već iz razloga što je prvostupanjski sud pružio tužitelju traženu pravnu zaštitu prije nego što je predmetna nekretnina postala društveno vlasništva, a temeljem odredbi Općeg građanskog zakonika (OGZ) i to prije 1940.

9. Odgovara da su se odredbe OGZ primjenjivale u Republici Hrvatskoj do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91), kao što valja reći da iz spisu priležećeg ZK izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je ista 1948. godine upisana kao općenarodna imovina kao što treba reći da je društveno vlasništvo uvedeno 1953. godine donošenjem Ustavnog zakona od 13. siječnja 1953. kojim je zamijenjena općenarodna imovina.

10. Upravo iz ZK izvatka je razvidno da je ovdje tužena kao vlasnik predmetne nekretnine postala vlasnik šuma i šumskog zemljišta koji su na dan 16. listopada 1990. bile u društvenom vlasništvu, a sve to temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 41/90) , a kojim Zakonom je izvršena vlasnička pretvorba šuma i šumskog zemljišta pa su od tog datuma šume i šumska zemljišta koja nisu bila u privatnom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Stjecanje vlasništva dosjelošću prema OGZ uređeno je pravnim pravilima iz paragrafa 1460.-1477. OGZ s time da u paragrafu 1468. OGZ sadržana su pravila o dosijedanju prava na nekretninama, pri čemu potrebno je ukazati na paragraf 326. OGZ iz kojeg proizlazi, a vezano uz poštenje posjednika, da je pošteni posjednik onaj koji iz vjerovatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova. Onaj, tko zna i/ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa, je nepošteni posjednik pri čemu se prema paragrafu 328. predmnijeva poštenje posjeda, kao što se u paragrafu 323. predmnijeva zakonitost posjeda.

12. Odgovaraju navodi žalbe da ni tužitelj, a i njegovi preci nisu bili upisani u gruntovnicu kao vlasnici kao što odgovara da nisu bili upisani niti u katastarskom operatu kao posjednici dijela nekretnine koja je predmet spora, nego iz povijesti promjena katastarskim česticama je razvidno, a u odnosu na početno stanje iz 1952. godine da su kao posjednici bili upisan tuženik odnosno njegovi prednici, međutim, sama to ne anulira zaključak suda o samostalnom posjedovanju nekretnine od tužitelja odnosno njegovih prednika.

13. Naime, upravo pravilno je prvostupanjski sud, a na temelju iskaza saslušanih svjedoka (osim NĆ koji je djelatnik Hrvatskih šuma) i čiji iskazi su u tom dijelu identični, utvrdio da su i prije 1900. godine prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu, pa među ostalima i djed tužitelja koji je rođen 1900. godine, a nakon njega otac tužitelja koji je rođen 1933. godine, a nakon njega i tužitelj, i to kako za obavljanje gospodarske djelatnosti – stočarstva, a što je ovom sudu i logično obzirom da u to vrijeme se je i stanovništvo pretežno bavilo poljoprivredom, ali i za gradnju kuće koja je sagrađena na utuženoj nekretnini oko 1960. godine.

14. Pri tome je potrebno ukazati i na iskaz svjedoka UĆ koji je djelatnik Hrvatskih šuma i koji, iako je u Hrvatskim šumama prema vlastitom kazivanju zaposlen 8 godina prije davanja iskaza, je izričito rekao da kao osoba koja poznaje taj teren može reći da nije sporno da tužitelj posjeduje dio koji se proteže od objekta koji je vidljiv na skici tvrtke Kotagens od objekta pa južnije i zapadno, a budući da je isto u suhozidu, dok se šume obilaze i gospodare područjem sjevernije od objekta.

15. Međutim, taj svjedok je nastavno naveo da na tom sjevernom dijelu postoji lokva koja služi za napajanje stoke i oko koje postoje određeni suhozidi koji su vidljivi, te da taj dio nije sporan Hrvatskim šumama, a koji suhozid je oko te lokve jasno vidljiv na skici na stranici 35 spisa i koji suhozid je u neposrednoj blizini sjeverne granice utužene nekretnine, pa onda ni ovaj sud nema razloga ne vjerovati iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja da je i taj sjeverni dio nekretnine bio gospodarski iskorištavan upravo do te sjeverne granice.

16. I u konačnici, taj svjedok je naveo da ne može reći sa sigurnošću da su "borići" koji održavaju Hrvatske šume se upravo nalaze na tom spornom dijelu čestice, te kad mu je predočena skica naveo je da se tim spornim dijelom prolazi do tih "borića" ali da nisu "borići" na njemu.

17. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka bi proizlazilo da Hrvatske šume ne gospodare u sadašnje vrijeme utuženim dijelom nekretnine, nego da ga koristi tužitelj, pa onda ovaj sud nema razloga ne vjerovati da je tako bilo i u vrijeme kada se vlasništvo stjecalo dosijedanjem.

18. Na daljnje navode žalbe treba reći da odgovara da je prvostupanjski sud dao nalog vještaku da skicu tvrtke Kotanges usporedi sa najstarijom dostupnom ortofoto snimkom sa geoportala a u pogledu korištenja i međa predmetne nekretnine, a nakon čega se sudski vještak očitovao na način da usporedbom DOF snimke iz 2011., skice izmjere izrađene od strane geodetske tvrtke, kao i na temelju pokazivanja granica od strane tužitelja na licu mjesta, je utvrdio da se prikazane i označene granice posjeda tužitelju u cijelosti podudaraju s prikazom iz predmetne skice izmjere.

19. Nakon tog očitovanja vještaka tuženik nije tvrdio da postoje i starije snimke od onih iz 2011. kao što to sada tvrdi i dokumentira u žalbi, ali to onda predstavlja iznošenje i novih činjenica i dokaza što u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno.

20. Međutim, potrebno je reći da digitalna ortofoto karta (DOF), je službena državna karta koja se izrađuje u mjerilu 1 : 500 (DOF 5) i ona se sustavno izrađuje od dvije 2000. godine za područje cijele Republike Hrvatske a izrađena je iz snimanja koja su započeta 2011. pa nadalje, pa je očito da je vještak i koristio DOF snimku koja je izrađena iz snimanja 2011.

21. Na daljnje žalbene navode valja reći da iz spisu priloženih skica, pa tako i one sa stranice 7.c, zatim sa stranice 35. i stranice 143. gdje je vještak dostavio preklopljenu skicu izmjere s DOF snimkom proizlazi da na pojedinim dijelovima utužene nekretnine se nalaze dijelovi suhozida i međašnjih znakova pri čemu je tužitelj tvrdio, ali samo u odnosu na sjeverni dio za koji šumar rekao da je sporan, da je bio cijeli ograđen suhozidom i to baš po granicama koji su navedeni u skici izmjere i koji predmetni suhozid je 60-tij godina maknut da bi se kamen koristio za izgradnju kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, a da je isti suhozid postojao, vidljivo je iz već gore navedenih skica na kojima se vide dijelovi suhozida na sjevernom dijelu utužene nekretnine.

22. Sama činjenica da je prednicima tužitelja i tužitelju u čitavom razdoblju njihovog posjedovanja bilo poznato ili moglo biti poznato da su druge osobe upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja ne savjesnim ako su prednici tužitelja za u tom razdoblju posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a što u konkretnom slučaju jesu.

23. Naime, prednici tužitelja su na utuženoj nekretnini sagradili kuću i nekretninu gospodarski iskorištavali, dakle, vršili vlasničkopravna ovlaštenja, dok upisani vlasnici su bili potpuno pasivni u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na utuženoj nekretnini i svojatanju bilo kakvog prava na njoj.

24. Stoga, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

25. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić