REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-248/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB 02371889218, kojeg zastupa punomoćnik AF iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d. Varaždin, protiv ovršenice TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-527/2026-2 od 25. veljače 2026., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-527/2026-2 od 25. veljače 2026. u pobijanom dijelu - točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom rješenja suda prvoga stupnja (točka III. izreke) odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 71,79 eura.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv tog dijela odluke podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava . Navodi da odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Smatra pogrešnim i neosnovanim stav prvostupanjskog suda o tome da nije dokazao nastanak troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Poziva se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023-2 od 19. prosinca 2023. te shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. iz kojih je vidljivo kako ovrhovoditelju pripada pravo na takve troškove. Osporava i dio odluke kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova koji se odnose na naknadu za provedbu osnove za plaćanje Financijskoj agenciji u iznosu od 9,29 eura, jer je plaćanje te naknade propisano člankom 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.; dalje: ZPONS) pa se kao zakonska kategorija ne mora dokazivati. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška izvansudske ovrhe koji se odnosi na pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura budući da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, prema članku 283. stavcima 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: OZ).

4.1. Osim toga, odbijen je i zahtjev za naknadu troška naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 eura, jer se ta naknada ili naplaćuje od samog ovršenika prilikom provedbe osnove za plaćanje ili se na temelju članka 14. stavka 4. Pravilnika o načinu i postupku ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018., 46/2022. i 155/2022.) vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev ako Financijska agencija utvrdi nemogućnost izvršenja.

5. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

6. Protivno žalbenim navodima, rješenje je razumljivo i valjano obrazloženo te se može ispitati pa nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

7. Nije utvrđeno niti postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U konkretnom slučaju riječ je o troškovima izvansudske ovrhe iz članka 284. stavka 1. OZ-a, jer je ovrhovoditelj izravno od Financijske agencije zatražio naplatu na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

9. Kako je člankom 283. stavkom 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka ne zaprimi prigovor, dok je stavkom 4. toga članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, proizlazi da je to dužnost javnog bilježnika.

9.1. Navedene izmjene članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a izvršene su člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2020. („Narodne novine“ broj 131/2020.) upravo zbog pojeftinjenja i pojednostavljenja postupka, jer prema tim izmjenama javni bilježnik po službenoj dužnosti izdaje potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do tada tek na prijedlog ovrhovoditelja pa se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak, kako je izričito navedeno u obrazloženju uz članak 16. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona Ministarstva pravosuđa i uprave iz studenog 2020.

9.2. Ovrhovoditelj stoga nema potrebu izviđati pravomoćnost ili pribavljati potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojega je izdao javni bilježnik pa nema pravo ni na naknadu troškova ovršnog postupka u pogledu nagrade odvjetniku iz Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

9.3. Pravna shvaćanja iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023-2 od 19. prosinca 2023., kao ni ono zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023., na koje se žalitelj poziva u žalbi, nisu primjenjivi u ovom predmetu, jer se ne odnose na pribavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (dakle, ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) već u postupku izravne naplate.

10. Naknada za provedbu osnove za plaćanje propisana je člankom 3. stavkom 1. točkom 1. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018., 155/2022. i 54/2024.; dalje: Pravilnik o vrstama naknada). Tu je naknadu ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji prema članku 22. stavku 1. ZPONS-a, a Agencija je upisuje u Očevidnik na teret sredstava ovršenika zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje, kao trošak provedbe ovrhe prema članku 8. stavku 7. Pravilnika o vrstama naknada, te radi naplate i te naknade provodi ovrhu u korist ovrhovoditelja.

10.1. Prema odredbi članka 14. stavka 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, naknadu predujmljenu za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratit će se ovrhovoditelju na njegov zahtjev. Međutim, kada postupak naplate nije proveden ali je osnova za plaćanje zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, ovrhovoditelj ima pravo ostvariti ovu naknadu od ovršenika kroz zahtjev za naknadu ovršnog troška.

10.2. Iz činjeničnih navoda ovrhovoditeljevog zahtjeva za naknadu troškova proizlazi da naplata navedenog rješenja o ovrsi nije provedena putem Agencije pa je ovrhovoditelj 31. svibnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi dostavio isplatitelju plaće radi provedbe ovrhe na plaći ovršenika, koji je ovrhu proveo. Međutim, ovrhovoditelj nije dokazao da je osnova bila zavedena u Očevidniku, u kojem bi slučaju jedino imao pravo ostvariti tu naknadu od ovršenika, a niti je dokazao da je predmetnu naknadu platio i u kojem iznosu.

10.3. Stoga ovrhovoditelj nema pravo na naknadu ovoga troška, jer nije dokazao da mu je trošak nastao i da ga ne može ostvariti podnošenjem zahtjeva Agenciji odnosno da je osnova za plaćanje bila zavedena u Očevidnik, ali da postupak naplate nije proveden.

10.4. Imajući u vidu izloženo pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška naknade za provedbu osnove, ali je tu odluku trebalo utemeljiti na drugim materijalnopravnim razlozima.

11. Ovrhovoditeljevu je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. ZPP-a u odnosu na trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti odnosno u vezi s člankom 368. stavkom 2. ZPP -a u odnosu na trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje, a sve u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

12. Budući da sa žalbom nije uspio, odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

U Puli 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić