REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-997/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐKS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivona Šimić Martinjaš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Vugrin Posavec, odvjetnica u Čakovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Pn-10/21-52 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Pn-10/21-52 od 21. svibnja 2024. u točki I. izreke.

II. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Pn-10/21-52 od 21. svibnja 2024. tako da preinačena glasi: „Nalaže se tuženomu ĐK naknaditi tužiteljici ĐKS troškove postupka u iznosu od 4.568,35 eura (četiritisućepetstošezdesetosam eura i tridesetpet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 2.183,15 eura odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.“

III. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

- djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da joj na ime naknade štete isplati iznos od 9.908,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude 21. svibnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- djelomično je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati zatezne kamate na iznos od 9.908,31 eura od 1. veljače 2021. do 20. svibnja 2024. (točka II. izreke),

- naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 6.751,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke) i

- odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 749,33 eura kao neosnovan (točka IV. izreke).

1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj odluci, koje nije pobijano žalbom, utvrđeno je da je djelomično povučen „tužbeni zahtjev“ za isplatu iznosa od 16.636,25 eura.

2. Tuženik pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija dosuđujući dio presude sadržan u točki I. izreke i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke (kako to proizlazi iz sadržaja žalbe iako žalitelj navodi da pobija točku IV. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je sud odluku utemeljio na troškovniku Moderne investa, koja tvrtka nije sudjelovala u davanju nalaza i mišljenja u ovom postupku niti je vještaku iz te tvrtke dipl.ing.građ. Ratku Matoteku bilo moguće postavljati pitanja ili se očitovati na njegov nalaz ili mišljenje tijekom postupka. Ustraje na osporavanju nalaza i mišljenja vještaka ZK, primjera radi izdvajajući da je tužiteljici dosuđena stavka radova - izvedba podgleda ugradnjom kamene vune i heraklit ploča koja uopće nije ugovorena među parničnim strankama, da vještak nije analizirao je li progib stropne ploče uzrokovan radom tuženika te je ostavio mogućnost da ga je uzrokovala sama tužiteljica ako je stropnu ploču nepropisno opteretila prilikom saniranja krovišta na dijelu svoje kuće, a ističe i da među strankama nije ugovorena ugradnja mrežaste armature. Osporava i odluku o parničnim troškovima, jer je sud tužiteljici dosudio parnične troškove kao da je uspjela s prvotno postavljenim zahtjevom u iznosu od 200.000,00 kuna, iako ga je tijekom postupka smanjila na 9.908,31 eura. Žalbeni je prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011.

– pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava sve navode tuženika kao netočne i neosnovane. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a osnovana je protiv odluke o parničnim troškovima.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu prouzročenu izvođenjem građevinskih radova na temelju usmenog ugovora o izvođenju građevinskih radova – rekonstrukcije građevine stambene namjene i prenamjene u poslovnu zgradu, protivno pravilima struke, u visini cijene potrebne za sanaciju u odnosu na poslovni dio objekta te u visini troškova provedene sanacije stambenog dijela objekta.

7. Sud prvog stupnja je odluku prvenstveno utemeljio na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ZK, na temelju čijeg je nalaza i mišljenja utvrdio da troškovi sanacije nedostataka iznose utuženi novčani iznos od 9.908,31 eura.

8. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda u svemu razumljiva i može se ispitati, a žalitelj određeno ni ne navodi u čemu se sastoji nerazumljivost presude.

10. Prigovorom da je sud prvog stupnja odluku utemeljio na t roškovniku društva Moderna invest odnosno vještaka Ratka Matoteka, kojemu nije mogao postavljati pitanja, žalitelj sadržajno upućuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 250. i člankom 259. stavkom 1. i 2. ZPP-a. Međutim, navedeni dokaz nije cijenjen kao nalaz i mišljenje vještaka već kao isprava koja je u ovom postupku poslužila sudskom vještaku Draženu Kozjak da izradi nalaz i mišljenje na okolnost troškova sanacije stambenog objekta budući da su na dan uviđaja nedostaci bili sanirani i nisu se mogli provjeriti nerazornim metodama. Osim toga, iz toga troškovnika proizlazi da je izrađen na temelju nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Renata Slavičeka iz studenoga 2019. iz postupka osiguranja dokaza pri Općinskom sudu u Čakovcu poslovni broj R1-66/2019, a sudski vještak ZK je u ovom postupku iste nedostatke koji se odnose na oslanjanja stepenica utvrdio i na temelju nalaza i mišljenja vještaka Monike Lesar u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-17/2020. Stoga time što je sud izveo dokaz čitanjem toga troškovnika kao isprave, dakle ne kao nalaza i mišljenja vještaka, koja k tome niti nije od odlučnog značaja jer su iste činjenice utvrđene vještačenjem u sklopu sudskog postupka, nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

11. Budući da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, proizlazi da nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

12. I činjenično stanje je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno.

13. S time u vezi sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, prije svega nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ZK, utvrdio: da nije ugrađena mrežasta armatura Q-188 u stropnu, betonsku, tlačnu ploču čime je u bitnom narušena nosivost odnosno statička stabilnost izvedene stropne konstrukcije; da je progib stropne ploče veći od propisom dozvoljenog čime je ugrožena statička stabi lnost stropne konstrukcije; da je u ab rebrima ukrute izvedenih u trećinama raspona ugrađen materijal mješavine betona i ostataka lomljene glinene opeke čime je u bitnom oslabljena statička nosivost tog elementa i umanjena statička stabilnost stropne konstrukcije (sidrenje istih nije moguće utvrditi nerazornom metodom); da na objektu nisu izvedeni ab vertikalni serklaži po broju i položaju u konstrukciji te po vrsti (profilu) ugrađene armature kako je to prikazano u glavnom projektu građevinske konstrukcije te da su dijelovi građe zidova opisani u nalazu izvedeni protivno pravilima struke, ali isti ne utječu na stabilnost građevine. Prema mišljenju vještaka, troškovi sanacije ovih nedostataka iznose 7.763,98 eura.

13.1. Nedostaci stambenog dijela zgrade su na dan uviđaja bili sanirani i nisu se mogli provjeriti nerazornim metodama pa je za izračun troškova sanacije vještak uzeo u obzir činjenice u spisu osiguranja dokaza poslovni broj R1-17/20 iz svibnja 2020. odnosno nalaz stalnog sudskog vještaka Monike Lesar u kojem je navedeno da su betonske stepenice oslonjene na postojeće slojeve poda, što nije u skladu s pravilima struke. Prema mišljenju vještaka, trošak sanacije betonskih stepenica iznosi 912,00 eura, dok trošak sanacije uklonjenog nosivog zida boravka, što je u postupku osiguranja dokaza utvrdila vještak Monika Lesar, iznosi 1.231,83 eura, čime ukupni trošak sanacije radova u stambenom objektu iznosi 2.144,33 eura.

13.2. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice te svjedoka PK i UK, dok nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi kako u dogovoru sa suprugom tužiteljice nije stavljao mrežastu armaturu, s obzirom na to da je tuženik tijekom postupka isticao kako stavljanje mrežaste armature nije ni bilo prethodno ugovoreno, iako je ista previđena građevinskim projektom. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da je do progiba stropa došlo zbog odlaganja drvne građe prilikom sanacije stambenog objekta jer je iz iskaza svjedoka PK utvrdio da je uočio progib stropne ploče kada je stigao na postavljanje grede na krovište poslovnog objekta i tada je o istom obavijestio tužiteljicu, dok je u odnosu na drvnu građu vidljivu na fotografijama svjedok iskazao da su fotografije nastale četiri mjeseca nakon postavljanja grede na poslovnom objektu, kada su krenuli sa sanacijom krovišta stambenog dijela.

14. Ovaj drugostupanjski sud u svemu prihvaća takva utvrđenja suda prvog stupnja, kojima je u osnovi odgovoreno na sve žalbene navode kojima se osporava činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka, a budući da žalbom nisu dovedena u pitanje. U odnosu na prigovor tuženika da među strankama nije ugovorena izvedba podgleda ugradnjom kamene vune i heraklit ploča ističe se da i iz iskaza projektanta svjedoka KK proizlazi da na objektu mora postojati toplinska izolacija neovisno o tome da li u vidu heraklit ploče ili kamene vune i neovisno o tome je li među strankama ugovorena pa je i sudski vještak ZK pravilno ovu stavku obuhvatio troškovima sanacije. Osim toga, iz iskaza istog svjedoka proizlazi da izrada stropa po pravilima struke podrazumijeva i ugradnju mrežaste armature, koja je predviđena i projektom, slijedom čega je također pravilno obuhvaćena nalazom i mišljenjem vještaka.

15. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva stoga pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, konkretno članka 620. stavka 1. i 2., članka 623. stavka 1., članka 608. stavka 3., članka 631. te članka 610. stavka 1. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.), a koja primjena materijalnog prava se žalbom ni ne osporava.

15.1. S obzirom na to da žalitelj osporava da su pojedine stavke obuhvaćene nalazom i mišljenjem vještaka bile ugovorene premda iz izvedenih dokaza proizlazi da su po pravilima struke trebale biti izvedene, ovdje još valja dodati da je prema članku 597. stavku 1. ZOO-a izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, dok je prema članku 596. stavku 3. ZOO-a izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dosuđujećem dijelu točke I. izreke, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. Međutim, osnovana je tuženikova žalba protiv dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), jer je sud prvog stupnja neosnovano priznao tužiteljici troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje s obzirom na to da je ona izvorno utužila 200.000,00 kuna koja vrijednost predmeta spora ulazi u viši tarifni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.) u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 9.908,31 eura s kojim je u konačnici uspjela.

17.1. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP-a te tužiteljica za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenoga zahtjeva, a kako to pravilno ukazuje tuženik u žalbi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-934/2023 od 28. studenoga 2023., Rev-405/2024-2 od 19. veljače 2025.).

17.2. Tako obračunati troškovi zastupanja za radnje poduzete dok je vrijednost predmeta spora iznosila 200.000,00 kuna, umjesto priznati 3.650,00 eura iznose 1.550,00 eura, od čega: za sastav tužbe 200,00 eura umjesto priznatih 500,00 eura, za sastav podneska od 30. ožujka 2021. i očitovanja na nalaz i mišljenje u iznosu od po 200,00 eura umjesto 500,00 eura, za zastupanja na očevidu 2. lipnja 2022. i na ročištima 19. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 17. travnja 2023. u iznosu od po 200,00 eura umjesto 500,00 eura te za sastav podnesaka od 19. rujna 2022., 27. travnja 2022. i 8. veljače 2023. u iznosu od po 50,00 eura.

17.3. Ovome valja dodati troškove postupka osiguran ja dokaza kako su priznati pobijanom odlukom u ukupnom iznosu od 2.076,24 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu prema smanjenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 72,80 eura, troškove vještačenja kako su priznati pobijanom odlukom u iznosu od 469,31 eura i troškove podneska od 3. travnja 2024. i ročišta od 8. travnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura kako su priznati pobijanom odlukom. Iz navedenoga proizlazi da ukupni parnični troškovi iznose 4.568,35 eura, dok je za razliku do pobijanom odlukom priznatih 6.751,50 eura (koja iznosi 2.183,15 eura) zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Stoga je u odnosu na troškove postupka žalba uvažena i preinačena pobijana odluka na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.

19. Tuženik je uspio sa žalbom samo protiv odluke o parničnim troškovima, što predstavlja sporedni zahtjev, a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban pa su odbijeni zahtjevi obiju parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (članak 166. stavak 1., arg. iz članka 35. te članak 155. stavak 1. ZPP -a).

U Puli 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus