Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2852/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NTJ pok. ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NT pok. Frane, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, Narodni trg broj 1, Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po gradonačelniku AT, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1863/2022-24 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1863/2022-24 od 21. veljače 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da su 1. tužiteljica i 2. tužiteljica na jednake dijelove vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene na Skici sudskog očevida pravokutnim oblikom žute boje, površine P=1075 m[2] , sve prikazano na Skici sudskog očevida od dana 15. prosinca 2022., izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl.ing.geod., te da su pravo vlasništva utužene nekretnine stekle putem svog pravnog prednika pok. oca GT a ovaj putem pravne prednice GT rođene KT Matije pok. oca KT kontinuiranim savjesnim, poštenim i mirnim posjedom kroz dugi niz godina dosjelošću, slijedom čega su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude suda, a nakon pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva utužene nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava s imena tuženika, a u odnosu na 3/16 dijela te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da su 1. tužiteljica i 2. tužiteljica na jednake dijelove vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene na Skici sudskog očevida pravokutnim oblikom žute boje, površine P=1075 m[2] , sve prikazano na Skici sudskog očevida od dana 15. prosinca 2022., izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl.ing.geod., te da su pravo vlasništva utužene nekretnine stekle putem svog pravnog prednika pok. oca GT a ovaj putem pravne prednice GT rođene KT N pok. oca KT kontinuiranim savjesnim, poštenim i mirnim posjedom kroz dugi niz godina dosjelošću, slijedom čega su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude suda, a nakon pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva utužene nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava s imena tuženika, a u odnosu na 13/16 dijela i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da su 1. tužiteljice i 2. tužiteljica na jednake dijelove vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene na Skici sudskog očevida pravokutnim oblikom žute boje, površine P=1075 m2, sve prikazano na Skici sudskog očevida od dana 15. prosinca 2022., izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl.ing.geod., te da su pravo vlasništva utužene nekretnine stekle putem svog pravnog prednika pok. oca GT a ovaj putem pravne prednice GT rođene KT Matije pok. oca KT kontinuiranim savjesnim, poštenim i mirnim posjedom kroz dugi niz godina dosjelošću, slijedom čega su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude suda, a nakon pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva utužene nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava s imena tuženika, a u odnosu na 13/16 dijela.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice ATJ, A, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene na Skici sudskog očevida pravokutnim oblikom žute boje, površine P=1075 m2, sve prikazano na Skici sudskog očevida od dana 15. prosinca 2022. godine, izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl.ing.geod., te da su pravo vlasništva utužene nekretnine stekle putem svog pravnog prednika pok. oca GT a ovaj putem pravne prednice GT rođene KT Ž pok. oca KT kontinuiranim savjesnim, poštenim i mirnim posjedom kroz dugi niz godina dosjelošću, slijedom čega su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude suda, a nakon pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva utužene nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak postupka u iznosu od 1.118,18 EUR (8.424,36 kuna), u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za utvrđenjem da su na jednake dijelove vlasnice nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1075 m[2] , kao i da su vlasništvo stekle dosjelošću, tražeći da im se nakon pravomoćnosti presude omogući uknjižba prava vlasništva iste nekretnine u zemljišnim knjigama uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava s imena tuženika.

5. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP koju također ističe žalitelj navodeći da je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno (u predmetu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3860/2010) jer u predmetu poslovni broj P-3860/2010 nisu stranke identične strankama u ovom predmetu te isto tako tužbeni zahtjevu tužiteljica u ovom predmetu u odnosu na predmet poslovni broj P-3860/2010 ne temelji se na istoj činjeničnoj osnovi jer u ovom predmetu tužiteljice tvrde da su predmetnu nekretninu stekle dosjelošću dok u predmetu poslovni broj P-3860/2010 činjenični osnov temelji se na Ugovoru o darovanju u odnosu na stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 187. st. 2. ZPP, a to stoga jer tužiteljice imaju pravni interes voditi parnicu na utvrđenje kao u konkretnom slučaju dok pitanje eventualne pasivne legitimacije Grada Zadra nema utjecaja na postojanje ili nepostojanje pravnog interesa.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je u postupku utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišne knjige u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao općenarodna imovina u 3/16 dijela (sada [adresa]) te GT za 13/16 dijela; da se čestica nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja, naselja unutar zone stambene namjene, da je Ugovorom o darovanju nekretnina od **.**.2011. GT darovao tužiteljicama kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svakoj u 1/2 dijela, da predmetna čestica ne ulazi u sastav pomorskog dobra, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3860/2010 od 17. svibnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljice u dijelu u kojem se utvrđuje da su iste na jednake dijelove vlasnice predmetne čestice koje da su stekle darovanjem od oca i darovatelja GT temeljem Ugovora o darovanju od 6. listopada 2011.; da je na predmetnoj čestici izgrađena obiteljska kuća ograđena zidom sa svih strana, da su tužiteljice i po svojim pravnim prednicima u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina.

9. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2. istog članka), a onaj kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZVDSP (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

9.1. Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2. istog članka).

9.2. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

10. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da su tužiteljice (i po pravnim prednicima) bile zakoniti, istiniti i pošteni posjednik predmetne nekretnine te su stoga stekle dosjelošću, a to stoga jer su se ostvarile sve pretpostavke propisane zakonom za stjecanje prava vlasništva te nekretnine dosjelošću.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovom su predmetu tužiteljice dokazale kvalitetu posjeda potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pravilno je utvrđeno da je posjed tužitelja kao njegovih prednika pošten te da je proteklo vrijeme koje je bilo potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom na to da se radi o nekretnini koja je bila društveno vlasništvo, u odnosu na koju je kao zemljišnoknjižni vlasnik sada upisan tuženik.

12. Naime kao što je već navedeno tužiteljicama je za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini u slučaju da su pošteni posjednik potrebno vrijeme od 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja što su u postupku i dokazale tj. dokazale da su stekle vlasništvo samostalnim posjedom jer se radilo o neprekidnom trajanju zakonom određenog vremena koje je potrebno za to te je posjed imao zakonom određenu kakvoću.

13. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

14. Također treba reći da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti računa i u vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, a posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U tom smislu treba reći da se u konkretnom slučaju ne vrijeđaju vlasnička prava trećih.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su 1. i 2. tužiteljica na jednake dijelove vlasnice predmetne nekretnine koje vlasništvo su stekle dosjelošću, a sve to u odnosu na 3/16 dijela te nekretnine (obzirom na to da je u 3/16 dijela u zemljišne knjige kao vlasnik upisan tuženik Grad Zadar).

16. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na 13/16 dijela predmetne nekretnine.

17. Naime, tuženik osnovano ističe da u tom dijelu nije pasivno legitimiran, a to stoga jer je u zemljišne knjige kao vlasnik 13/16 dijela predmetne nekretnine upisana fizička osoba – GT, a ne tuženik te stoga se u tom dijelu tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljice u odnosu na tuženika ukazuje neosnovanim.

18. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilna je odluka o parničnom trošku, a uzimajući u obzir da nisu nastali posebni troškovi u postupku u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva 13/16 dijela predmetne nekretnine te da bi drugačija odluka predstavljala prekomjeran teret za tužiteljice cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, uzimajući u obzir i to da je na drugoj strani Grad (organ vlasti).

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljice u odnosu na 3/16 dijela predmetne nekretnine i u točki II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljice u odnosu na 13/16 dijela predmetne nekretnine i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljica (čl. 373. toč. 3. ZPP).

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić