Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1758/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dražanu Crnkoviću odvjetniku iz ZOU Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, protiv tuženika ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nedi Brčić odvjetnici iz Vinkovaca, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Brčić odvjetnici iz Vinkovaca, radi osnivanja prava služnosti prolaza odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-198/2021-76 od 27. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika ŽĐ i umješača na strani tuženika FĐ kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-198/2021-76 od 27. veljače 2026. godine, u dijelu pod točkom I., II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 332, 50 eura.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.658,57 eura, sa zakonskim zateznim kamatama ( točka III. izreke) i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice JĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.658,57 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika ŽĐ za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da na nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica], dvorište u [adresa], površine 255 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj nekretnini, postoji pravo služnosti prolaza u korist povlasne nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], površine 152 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo služnosti prolaza ovlašćuje svagdašnje vlasnike povlasne nekretnine koristiti poslužnu nekretninu kao kolnik za motorna vozila, zapregu, bicikl i druga prijevozna sredstva, te za prolaz pješice, na dijelu zk.č.br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] površine 255 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od postojeće kapije do ulaza u kuću na nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a na skici izvedenog stanja omeđenog točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, u površini 62 m2 (priloženoj uz tužbu), te se tužiteljica ovlašćuje u zemljišnim knjigama na temelju prvostupanjske presude ishoditi pravo stvarne služnosti prolaza opisanog u točki I izreke prvostupanjske presude, kao teret na nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa], površine 255 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženiku tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.991,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žale se tuženik i umješač na strani tuženika, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.

3. Žalbe tuženikadjelomično je osnovana

4. Žalba umješača na strani tuženika nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi samoj sebi i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije postupio sukladno odredbi čl. 338. st. 1. do 3. ZPP, budući da je sud prvog stupnja postupao upravo suprotno žalbenim navodima i proveo postupak na temelju dokaza predloženih od stranaka, te u svojoj odluci dao jasno obrazložene razloge koje dokaze je proveo i koje činjenice je na temelju tih provedenih dokaza utvrdio.

9. Odlučna činjenica u ovom postupku je da je pravni prednik tužiteljice ĐĐ kupio predmetnu nekretninu, koja je sada u vlasništvu tužiteljice, Kupoprodajnim ugovorom od 23. veljače 1998. godine, a u toč. 1. tog ugovora navedeno je stečeno pravo korištenja prolaza na kč. br. [katastarska čestica] i to od postojeće kapije do ulaza u kuću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica].

10. Točkom 5. Ugovora prednik tužiteljice obvezuje se tuženiku kao vlasniku kč. br. [katastarska čestica], dati suglasnost za gradnju kojom će zatvoriti postojeći prolaz na kč. br. [katastarska čestica], pod uvjetom da se predniku tužiteljice otvori novi prolaz iz [adresa] uz njegovu kuću u širini od 2 metra, te tu obvezu preuzima i prodavatelj,

11. Iz iskaza svjedoka ĐĐ proizlazi da je on kao pravni prednik tužiteljice u svojstvu kupca sklopio Kupoprodajni ugovor i kupio predmetnu nekretninu, te je na temelju tog ugovora imao pravo korištenja prolaza preko nekretnine tuženika od postojeće kapije do ulaza u njegovu kuću jer mu je to bio jedini mogući ulaz u kuću kroz kapiju iz [adresa] i od sklapanja tog kupoprodajnog ugovora isključivo koriste taj prolaz kroz kapiju jer drugačije nisu mogli ni prevesti određene stvari koje su mogli dovesti do ulaza kuće, a kroz cijelo to vrijeme nitko ih nije ometao u korištenju tog prolaza.

12. Iskaz tog svjedoka potvrđuju i svjedoci TĐ, UĐ, NĐ i ČĐ, koji svjedoci jednako navode da se iz [adresa] do kuće tužiteljice moglo doći jedino tim prolazom kroz predmetnu kapiju koja je bila stalno otvorena i moglo se nesmetano ući u dvorište do ulaza u kuću tužiteljice, a po potrebi se moglo doći i vozilom ukoliko je trebalo utovariti ili nešto istovariti, a pri tom ih nitko nije sprečavao da neometano prolaze kroz taj prolaz. Svjedoci navode da prolaz preko nekretnine [katastarska čestica] iz [adresa] do ulaza u kuću tužiteljice nije bio moguć jer se tamo nalazila stara kuća potpuno naslonjena o zid kuće tužiteljice i nije se moglo prolaziti.

13. I svjedokinja BĐ, na čiji iskaz se pozivaju žalitelji, navela je da je njen otac kao prodavatelj povlasnu nekretninu prodao pravnom predniku tužiteljice, a na tu nekretninu tužiteljice moglo se doći isključivo iz [adresa] sve dok nije srušena ruševna kuća na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, a zatim i umješača na strani tuženika. Svi su tuda prolazili i ta kapija je bila stalno otvorena i nikad zaključavana, a tužiteljici i njenom suprugu nije priječen prolaz kroz tu kapiju jer je to bio jedini prolaz do ulaza u kuću tužiteljice, ali svjedokinja naglašava da se radilo samo o pješačkom prolazu. To pravo prolaza iz [adresa] je trebalo biti davno ugašeno, ali to nije bilo moguće jer je na nekretnini tuženika kč. br. [katastarska čestica] bila ruševna kuća, pa do kuće tužiteljice nije bilo pristupa. Tuženik ni na koji način nije sprečavao tužiteljicu i njenog prednika da koriste prolaz kroz dvorište iz [adresa] , kroz tu limenu kapiju koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], a kojim se moglo doći do kuće tužiteljice isključivo pješice, a svjedokinja je samo jednom vidjela da se vozilom ušlo u dvorište.

14. I sam tuženik je naveo u svom iskazu da se do kuće tužiteljice moglo doći samo iz [adresa] kroz postojeću željeznu kapiju koja je i danas iste širine kao nekada. Na nagovor prednika tužiteljice ĐĐ kupio je nekretnine kč. br. [katastarska čestica] jer su njih dvojica zajedno trebali sagraditi zgradu na svim nekretninama, te je prednik tužitelja tražio da mu tuženik omogući pravo služnosti i prolaza iz [adresa] preko kč. br. [katastarska čestica], budući da se do kuće prednika tužiteljice moglo doći samo iz [adresa] kroz postojeću željeznu kapiju. Međutim, njihov dogovor je propao, te je tuženik cijelo to vrijeme tu staru ruševnu kuću držao na svojoj čestici kč. br. [katastarska čestica], a koja se naslanjala zidom na kuću tužiteljice i njenog supruga, pa se tuda nije moglo prolaziti, a on nikad nije njima branio prolaz kroz kapiju iz [adresa], pa niti u slučaju da je vidio neko zaustavljeno vozilo, time da ne bi dozvolio parkiranje, ali kratko zaustavljanje bi dozvolio da unesu nešto ukoliko trebaju, međutim nikad nije uočio da bi bilo kakvo vozilo bilo na tom prolazu duže zaustavljeno, niti je ikad vidio da bi tužiteljica ili njezin suprug uvezli automobil na njegovu česticu. Predmetnu nekretninu [katastarska čestica] je prodao, a dok je on bio vlasnik te nekretnine preko nje se nije moglo ostvariti pravo služnosti prolaza iz [adresa] jer nije htio srušiti svoju staru kuću.

15. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da kuća broj 11 u [adresa] koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] graniči sa kč. br. [katastarska čestica] koja je javno dobro u općoj uporabi, pa je pristup postojećem ulazu u kuću kao i na preostali dio kč. br. [katastarska čestica] moguće isključivo sa kč. br. [katastarska čestica].

16. Očitujući se na prigovore tuženika vještak je u svom dopunskom nalazu naveo da njegov navod iz nalaza i mišljenja da postoji beskonačni broj kombinacija, odnosno mogućih prijedloga prava služnosti, znači mogućnost prolaska i iz [adresa] do nekretnine tužiteljice s obzirom da je srušena ruševna kuća na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], a isto tako s obzirom na zatečeno stanje na terenu i kolni prolaz sa [adresa] moguće je taj kolni prolaz pomaknuti za nekih 2 – 3 metra lijevo odnosno desno na nekretninu tužiteljice. Međutim, tužiteljica ne može s te nekretnine kč. br. [katastarska čestica] izravno doći na svoju česticu i do svojih ulaznih vrata, jer se ne može slobodno koristiti površina kč. br. [katastarska čestica], koja se nalazi ispred i koja je javno dobro i predviđena za javno parkiranje, s obzirom na to da se tamo prvo nalazi staza a onda parkirališni prostor, te ukoliko bi se na toj sada neizgrađenoj kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je ranije bila stara ruševna kuća i koja je srušena, ponovno izgradila kuća, u tom slučaju tužiteljica ne bi uopće mogla imati pristup sa te nekretnine na svoju nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. Stoga vještak ostaje kod svog nalaza i mišljenja navodeći da je jedini moguć pristup na nekretninu tužiteljice s nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika, a značenje "kapija" predstavlja kolni ulaz, koji se nalazi iz [adresa], te upravo ta "kapija" zatečena je na terenu u [adresa] i predstavlja to pravo služnosti koje se podrazumijevalo u kupoprodajnom ugovoru, pa vještak ponavlja da nije bilo moguće pristupiti sa čestice [katastarska čestica] na česticu kč. br. [katastarska čestica], u vrijeme dok je na čestici [katastarska čestica] bila stara ruševna kuća. S obzirom da je sada građevinski objekt srušen na kč. br. [katastarska čestica], moguće je imati pristup preko te nekretnine na kč. br. [katastarska čestica], ali ne do ulaza u samu kuću tužiteljice, jer se u kuću tužiteljice može ući isključivo sa kč. br. [katastarska čestica], pri čemu tužiteljica nema slobodnog zemljišta za parkiranje na svojoj kč. br. [katastarska čestica].

17. Stoga, iz svih tih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da tužiteljica i preko svog prednika od dana kupnje predmetne nekretnine 2637/2 do svoje kuće prolazi isključivo preko nekretnine tuženika kč. br. [katastarska čestica], a što jasno proizlazi i iz iskaza samog tuženika koji navodi da se kroz cijelo to vrijeme tom prolazu nije protivio.

18. Prema odredbi čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) stvarana služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

19. Da bi se pravo stvarne služnosti, pravo prolaza, kao u predmetnom slučaju, steklo dosjelošću moraju kumulativno biti ispunjene zakonske pretpostavke koje se odnose na kvalitetu posjeda i protek vremena, što znači da posjednik povlasne nekretnine mora stvarno i neprekidno izvršavati ovlasti koje čine sadržaj te služnosti na tuđoj, poslužnoj, nekretnini.

20. Pri tome posjed mora biti pošten što znači da posjednik opravdano vjeruje da ima pravo izvršavati tu služnost, i istinit jer nije pribavljen silom, potajnom ili zlouporabom povjerenja, sukladno čl. 229. st. 2. ZVDSP, te da posjednik tu služnost izvršava 20 godina.

21. Kako je nedvojbeno utvrđeno da posjed tužiteljice i preko prednika traje od 1998. godine, dakle, preko 20 godina, i da je njezin posjed pošten s obzirom da iz kupoprodajnog ugovora kojim je njezin prednik kupio kuću jasno proizlazi da postoji pravo korištenja prolaza preko kč. br. [katastarska čestica] i to od postojeće kapije do ulaza u kuću tužiteljice.

22. Pri tome sama činjenica na koju ukazuju žalitelji da tužiteljica u zemljišnim knjigama već ima upisano pravo služnosti preko nekretnine [katastarska čestica] na temelju čl. 5. predmetnog kupoprodajnog ugovora od 23. veljače 1998. godine, nije odlučna, budući da je sam tuženik naveo da se to pravo služnosti prolaza iz [adresa] preko njegove nekretnine kč. br. [katastarska čestica], nije moglo ostvariti, jer on nije htio srušiti svoju kuću, a ta služnost preko njegove nekretnine upisana je u zemljišne knjige samo zato jer je njemu i predniku tužiteljice u to vrijeme to odgovaralo.

23. Osim toga, iz nalaza geodetskog vještaka jasno proizlazi da nekretnina tužiteljice graniči s nekretninom koja je u općoj uporabi kao javno dobro, a koja se nalazi ispred nekretnine kč. br. [katastarska čestica], pa tužiteljica tuda ne bi mogla ništa dovesti do svoje nekretnine, niti istovariti robu, zbog čega je jedini mogući put dolaska do nekretnine tužiteljice preko nekretnine tuženika broj kč. br. [katastarska čestica].

24. Međutim to i nije odlučno, s obzirom na to da se kod dosjelosti isključivo utvrđuje jesu li se kroz zakonski rok od 20 godina kumulativno ispunile pretpostavke – faktično izvršavanje, poštenje i istinitost posjeda, te da se tome tuženik u tih 20 godina nije protivio, što je sve pravilno utvrdio sud prvog stupnja i samo potvrdio pravo tužiteljice koja je ona već stekla dugotrajnim vršenjem.

25. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da ne postoji mogućnost pristupa vozilima na predmetnu nekretninu tužiteljice i parkiranje, budući da tužiteljica to ni ne traži, nego samo traži prilaz vozilom svojoj kući kako bi po potrebi mogla dostaviti određene stvari u kuću ili istovariti građevinski materijal, tim više što i iz nalaza vještaka jasno proizlazi da tužiteljica nema slobodnog zemljišta za parkiranje.

26. Žalbeni navodi o nekom otvaranju nužnog prolaza nisu osnovani, jer se ovdje ne radi o otvaranju nužnog prolaza nego o tome da se potvrdi dosadašnje pravo služnosti koje je tužiteljica stekla dugotrajnim vršenjem.

27. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbama tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovani.

28. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika glede odluke o trošku, jer iako je sud prvog stupnja pravilno dosudio trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, nije pravilno primijenio materijalno pravo glede dosuđenje visine tog troška.

29. Naime, prema Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa) za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, a u vrijeme pokretanja ovog postupka bila je na snazi Tarifa – Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.

30. Prema toj Tarifi u Tbr. 7. toč. 2. navedeno je da odvjetniku pripada jednokratna naknada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u, između ostalih, postupcima radi služnosti, a prema Tbr. 50. te Tarife vrijednost boda iznosi 10,00 tadašnjih kn, odnosno 1,33 eura.

31. Sukladno tome, primjenom Tbr. 7. toč. 2., Tbr. 50. i Tbr. 42. navedene Tarife ukupan trošak tužiteljice iznosi 332,50 eura, koji trošak joj je valjalo i dosuditi.

32. Stoga je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 2.658,57 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

33. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

34. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer je sa žalbom uspio samo glede odluke o trošku kao sporednom potraživanju.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb