Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2312/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZLĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, protiv tuženika ZL, iz [adresa], Z [adresa], kao nasljednika iza pok. RLĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-557/2025-4 od 18. ožujka 2026., dana 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-557/2025-4 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, proglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo je provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da rješenje preinači u skladu s navodima žalbe i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nepostojeći i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o darovanju od 19. rujna 2013., sklopljen između darovateljice RL i prednice tuženika RLĐ, kao daroprimateljice, kojom je daroprimki darovana nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor fiktivan i bez pravnog učinka.
5. Temeljem utvrđenja da je riječ o sporu u kojemu stranke nemaju domicilno prebivalište ili boravište u [adresa], već u [adresa], članici Europske unije, da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da je nepostojeći i da nema pravni učinak Ugovor o darovanju i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da nije riječ o sporu o nekretninama u smislu odrede čl. 56. ZPP i u smislu čl. 24. Uredbe (EU) BR. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima („Službeni list Europske unije L 351/1 – dalje: Uredba br.1215/2012) i da ne postoji isključiva nadležnost suda na čijem području se nalazi nekretnina, već da je riječ o obvezno pravnom tužbenom zahtjevu, obzirom da pitanje prividnih ugovora regulirano odredbom čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), te da niti u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije riječ o isključivoj nadležnosti toga suda u smislu odredbe čl. 56. ZPP, jer ukoliko se utvrdi da pravni posao nije nastao, kao posljedica toga se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
6. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja nalazi da se u konkretnom slučaju u pogledu nadležnosti suda primjenjuje čl. 4. st. 1. Uredbe br.1215/2012 kojom je propisano da osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, u konkretnom slučaju [adresa], te se pozivom na odredbu čl. 16. st. 3. ZPP oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.
7. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
8. Tužitelj žalbom pobija utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći da je ovdje riječ o sporu o pravu vlasništva nekretnine, jer da je direktna posljedica utvrđenja da je Ugovor o darovanju nepostojeći i bez pravnog učinka uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe toga Ugovora , te da postoji isključiva nadležnost prvostupanjskog suda, jer se nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj, gdje je ugovor i sklopljen. Tvrdi da u prilog tvrdnji da je riječ o sporu koji se u smislu čl. 56. st. 1. ZPP i čl. 24. toč. 1. Uredbe odnosi na pravo vlasništva nekretnine govori i činjenice da je provedena zabilježba spora sukladno čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 i 127/24 – dalje: ZZK).
9. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.
10. Prema čl. 4. st. 1. Uredbe br.1215/2012 osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, dok prema čl. 24. toč. 1. prvog podstavka iste Uredbe sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi imaju isključivu nadležnost za odlučivanje u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama neovisno o domicilu stranaka.
11. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 285. ZOO, time da obveznopravnim zahtjevom upravljenim prema tuženicima traži da sud utvrdi da je nepostojeći i da nema učinka Ugovor o darovanju od 29. rujna 2013. , uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju i upis RL kao vlasnice, kao posljedice utvrđenja da je Ugovor o darovanju nepostojeći.
12. Budući da i tužitelj i tuženici imaju prebivalište izvan [adresa], odnosno u [adresa], koja je članica Europske unije, pravilan je pravni pristup suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju po pitanju nadležnosti primjenjuje odredba čl. 4. st. 1. Uredbe prema kojoj osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, dakle u konkretnom slučaju pred sudovima [adresa].
13. Predmetni Ugovor o darovanju je sklopljen u Republici Hrvatskoj, no tužitelj prema tuženima nema stvarnopravni zahtjev, već obveznopravni zahtjev, i nije riječ o sporu iz čl. 56. st. 1. ZPP i čl. 24. toč. 1. Uredbe br.1215/2012 za koji bi postojala isključiva nadležnost prvostupanjskog suda, jer predmet spora nije nekretnina, već Ugovor o darovanju kojim je darovateljica RL darovala prednici tuženika RLĐ nekretninu kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pritom zabilježba predmeta spora u zemljišnoj knjizi nije razlog za isključivu nadležnosti prvostupanjsko suda, kako to pogrešno smatra tužitelj.
14. Zbog navedenih razloga tužba tužitelja je pravilnom primjenom materijalnog prava odbačena zbog apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
