Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4141/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. tužiteljice VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupane po punomoćniku odvjetniku Bruni Petrovčiću, iz Koprivnice, sve kao zakonske nasljednice iza pok. BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćniku Miroslavu Plaščaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, odlučujući o žalbi 1. do 3. tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2021-32 od 24. listopada 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tužiteljice PL, 2. tužiteljice FL i 3. tužiteljice VL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2021-32 od 24. listopada 2025. godine, u dijelu pod točkom I izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tuženice OTP banke d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbija se tužbeni zahtjev 1. do 3. tužiteljica kojim traže da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o [broj kredita] od 07. veljače 2006.g. sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] prizemni stambeni objekat s tavanskim stanom i dvor ukupne površine 504 m2 u [adresa] EL u [adresa] upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sklopljenog između prednika tužitelja BL, i tuženika OTP banka d.d., Split, solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz [adresa] dana 07. veljače 2006.g. pod brojem OU-81/06 kao i Dodatak br. 1. tog ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] prizemni stambeni objekat s tavanskim stanom i dvor ukupne površine 504 m2 u [adresa] u [adresa] upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , sklopljen dana 21. ožujka 2016.g. između prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, ovjerenog dana 21. ožujka 2016.g. kod javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa] pod brojem OV-2350/16, kao i da se naloži tuženiku da 1. do 3. tužiteljicama naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
2. Ujedno se nalaže 1. do 3. tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude žale se 1. do 3. tužiteljice iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a 1. do 3. tužiteljice niti ne navode koju povredu iz te odredbe je sud prvog stupnja počinio.
6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Predmet spora je zahtjev 1. do 3. tužiteljica za utvrđen je ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu i Dodatka br.1 tog ugovora, a posljedično tome naknada troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Neosnovano 1. do 3. tužiteljice traže utvrđenje u cijelosti ništetnim predmetni Ugovor o kreditu, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da, iako postoji pravni interes 1. do 3. tužiteljica kao zakonskih nasljednica pokojnog BL za vođenje ovog postupka, one su mogle tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te odredbe o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz CHF, a ne i utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora.
10. Naime, sukladno čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ samo ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom ne može imati učinak u odnosu na potrošača, ali ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez nepoštenih odredbi.
11. Stoga nema osnove za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer cilj zaštite koju pruža Direktiva 93/13/EEZ nije utvrditi ništetnim ugovore u cjelosti, nego održati predmetni ugovor bez izmjene, osim u dijelu koji proizlazi iz uklanjanja nepoštenih odredbi.
12. I prema odredbi čl. 87. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03 –dalje: ZZP) nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
13. Također i odredbom čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
14. Stoga nema osnove za utvrđenje predmetnog Ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
15. Osim toga, nesporno je da su pokojni BL i tuženik **.**.2016. sklopili Dodatak broj 1 Ugovoru o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje: Dodatak), radi konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita i u kojem je određena metodologija promjene kamatne stope navedena u otplatnom planu kao sastavnom dijelu Dodatka.
16. Taj Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
17. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
18. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja Dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženica, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
19. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
20. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
21. Pri tome je od odlučnog značenja da je prednik 1. do 3. tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije jer je bio upoznat s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, što je izričito potvrdio i potpisao predmetni Dodatak.
22. Sklapanjem predmetnog Dodatka na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
23. Naime, predmetnom konverzijom je kredit vezan uz CHF retroaktivno preračunat kao da je od početka bio vezan uz EUR uz odgovarajuću prilagodbu kamatne stope i otplatnog plana, što znači da se tužitelj kao korisnik kredita u CHF dovede u isti položaj s onim u kojem bi bio da je od početka imao kredit vezan uz EUR, zbog čega je konverzija ostvarila temeljni cilj restitucije.
24. Prema tome, kako se radi o valjanom sporazumu stranaka, to nije bilo osnove za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Dodatka, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja i taj zahtjev 1. do 3. Tužiteljica odbio.
25. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku trošak parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
26. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1. do 3. tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
