Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2098/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika OĆ pok. P iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-1/2024-25 od 26. ožujka 2024., dana 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-1/2024-25 od 26. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem posjedu nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] označene kao dio č. zem. [katastarska čestica], a koja nekretnina je u nalazu i mišljenju, te skici vještaka mjernika Marka Vukše

od

24.

3.

2023.

označena

slovima

A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,A, površine 378 m2, i to na dijelu te nekretnine koja je u skici vještaka mjernika označena likom U,V,W,X,U površine 6 m2, a koji nalaz i mišljenje, te skica vještaka mjernika Marka Vukše od 24.03.2023.god. čini sastavni dio ovog rješenja, time što je dana 01. kolovoza 2021.god. na tom dijelu navedene nekretnine parkirao i ostavio staro osobno vozilo, koje je naknadno uklonio, što je dana 20.08.2022.god. na tom dijelu navedene nekretnine parkirao i tu ostavio osobno vozilo marke VW Golf 3, pa je tuženik dužan ukloniti parkirano osobno vozilo marke VW Golf 3 sa toga dijela opisane nekretnine, te se tuženiku ubuduće zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, sve to u roku od 8 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.241,41 EUR-a, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno postupiti u smislu odredbe članka 373 b. ZPP. Zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsko rešenje uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite nekretnine.

6. Sud prvog stupnja se prilikom odlučivanja o predmetu spora rukovodio odredbama članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 84/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017., - dalje: ZV), a prema kojim odredbama u parnicama radi smetanja posjeda, sud pruža zaštitu u posebnom, hitnom postupku i to prema utvrđenom posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7. U postupku koji je prethodio žalbi bilo je sporno - je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnoga dijela nekretnine, pasivna legitimacija tuženika te je li tužba podnesena u zakonskom roku.

8. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je prilikom očevida na licu mjesta dana 18. listopada 2022. godine, tužitelj pokazao da je predmet spora nekretnina na kojoj je parkirano staro, oštećeno vozilo bijele boje, marke VW Golf 3, koja se nalazi neposredno uz asfaltnu cestu u mjestu [adresa], da je on bio u posjedu nekretnine na kojoj se nalazi vozilo, i to u cijeloj dužini do udaljenosti od 3 m od kuće u vlasništvu ČĆ , da se pored navedenog vozila nalazi i drugo vozilo – kombi, a tužitelj navodi da njega ne zanima to vozilo, tužitelj je naveo da se ovom nekretninom prolazilo do bućališta koje se nalazi sjeverno u odnosu na ovu nekretninu, te da se na toj nekretnini nekada davno sijalo, a da se zadnjih godina ne koristi, odnosno koristio je dok mu tužitelj nije zabranio, na način da je čistio i polijevao cidokorom travu, i to od 1. do 7. mjeseca prošle godine;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Marka Vukše iz Metkovića od 24. ožujka 2023. proizlazi da je na Prilogu 1. – Skici lica mjesta prikazano stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida, da se predmetna nekretnina nalazi zapadno od seoske ceste u mjestu [adresa], da u naravi predstavlja zarasli teren između dva suhozida koji se proteže od asfaltne ceste prema zapadu i to po kazivanju tužitelja u dužini do udaljenosti od 3 m od kuće ČĆ, a na kojoj se nalazi sporno vozilo marke VW Golf 3, da je predmetna nekretnina sa sjeverne strane većim dijelom omeđena suhozidom, s istočne strane rubom asfaltirane ceste, sa zapadne strane betonskim zidom dok je s južne strane djelomično omeđena podzidom od suhozida, da je predmetna nekretnina označena na Prilogu 1.– Skici lica mjesta likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, A površine 378 m2, a dio je č. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], da se na predmetnoj nekretnini nalazi parkirano sporno oštećeno vozilo marke VW Golf 3 koje je označeno likom U, V, W, X, U površine 6 m2, da se na Prilogu 2. – Fotografijama lica mjesta vidi predmetna nekretnina na dan očevida;

- da iz službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, broj: 511 12-35-02/2021 od 4. kolovoza 2021. (list 22 spisa), koja sadrži izjavu tužitelja, proizlazi da je tuženik „prije sedam dana“ parkirao svoje dotrajalo vozilo, kao i da želi da tuženik ukloni svoje vozilo s njegove parcele, a iz Službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, broj: 511-12-35-02/2021 od 4. kolovoza 2021. (list 23 spisa), koja sadrži izjavu tuženika, proizlazi da je na mjestu događaja na spornoj parceli policijskim službenicima koji su zatekli jedno parkirano karambolirano vozilo izjavio kako je „prije desetak dana“ parkirao svoje karambolirano vozilo na svojoj parceli, čestica broj 45 na predio zvani „[adresa];

- da iz iskaza svjedoka UĆ proizlazi kako je tužitelj posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, kao i iz iskaza svjedoka MĆ iz kojeg proizlazi da nije nikoga drugoga vidio na ovom spornom prostoru osim tužitelja, dok svjedok RĆ u svom iskazu navodi da je tužitelj bio u posjedu tog dijela nekretnine na način da je istu čistio i održavao, pa iako nije vidio tko je dovezao vozilo, zna da je to uradio tuženik ili njegov sin.

9. Na temelju navedenih utvrđenja te ocjene iskaza svjedoka i stranaka , sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj bio u posjedu onog dijela nekretnine na kojoj je tuženik bio parkirao osobno vozilo, a koje je tijekom ovog postupka uklonio, da bi tijekom postupka ponovno parkirao drugo vozilo marke VW Golf III bijele boje, da je to vozilo parkirao tuženik ili njegovi sinovi, a da se tuženik s tim radnjama suglasio, tako da je kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja tuženik pasivno legitimiran, dok iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je tužio tuženika, a ne njegovog sina jer mu tuženik osporava sporni teren i napada ga, i da tuženik tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da taj prigovor ranije nije isticao isključivo iz razloga zaštite svojih sinova.

10. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na to da je istaknute prigovore tuženika ocijenio neosnovanim, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

12. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Naime, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je analizirao sve izvedene materijalne i personalne dokaze (iskaze stranaka i svjedoka), i u obrazloženju pobijane presude iznio bitne, suštinske razloge i valjane za svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan, u cijelosti, i za svoju je odluku, dao valjane razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

14. Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZV, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZV). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (stavak 3.)..

15. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je tužitelj dokazao posljednje stanje posjeda predmetne nekretnine i čin smetanja posjeda te pasivnu legitimaciju tuženika, te je pravilno otklonio prigovor prekluzije utvrdivši činjenice na temelju uvida u Službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, broj: 511 12-35-02/2021 od 4. kolovoza 2021. iz koje proizlazi izjava tužitelja da je tuženik „prije sedam dana“ parkirao svoje dotrajalo vozilo, kao i da želi da tuženik ukloni svoje vozilo s njegove parcele. Dakle iz izjave tužitelja proizlazi da je za čin smetanja (kada je prvi puta tuženik parkirao svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine saznao sedam dana prije nego što je dao izjavu policijskim službenicima, što znači 29. srpnja 2021., a budući da je tužba podnesena 26. kolovoza 2021. to proizlazi da je tužitelj podnio tužbu u roku od trideset dana od dana kada je saznao za smetanje i za počinitelja, dakle u okviru zakonskog roka iz citirane odredbe članka 21. stavka 3. ZV. Nadalje, u konkretnom slučaju tuženik je policijskim službenicima potvrdio da je on osobno parkirao svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine, a što proizlazi iz službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, broj: 511-12-35-02/2021 od 4. kolovoza 2021. (list 23 spisa), a koja sadrži i izjavu tuženika, iz koje, između ostaloga, proizlazi da je parkirao svoje karambolirano vozilo na svojoj parceli, čestica broj 45 na predio zvani „[adresa]. Okolnost što je tuženik policijskim službenicima izjavio da je vozilo parkirao prije desetak dana, nije od utjecaja na pravilnost zaključka suda prvog stupnja budući da se rok za podnošenje tužbe računa od dana saznanja osobe čiji je posjed smetan, a ne od dana kada je smetanje počinjeno, pa su utoliko žalbeni navodi tuženika kojima ustraje na prigovoru prekluzije, neosnovani.

15.1. Sud prvog stupnja, pravilno je, kako neosnovan, otklonio i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime tuženik je već u izjavi policijskim službenicima potvrdo da je on osobno parkirao svoje vozilo na predmetnom dijelu nekretnine, slijedom čega je pasivno legitimiran u ovom postupku. Okolnost što tek tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kao razlog zaštitu njegovih sinova, nije od utjecaja jer je u parnici zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana osoba koja je izvršila čin smetanja posjeda, kao i osoba po čijem je nalogu izvršeno smetanje te osoba u čiju korist je smetanje izvršeno, ako se s radnjom koja predstavlja čin smetanja posjeda suglasila. Slijedom navedenog, a budući da je u svakom slučaju smetanje posjeda učinjeno u korist tuženika (sve da su čin smetanja prvi odnosno drugi puta 20. kolovoza 2021.) učinili i sinovi tuženika, tuženik se nedvojbeno s time suglasio kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

16. Žalbeni navodi u suštini se svode na (pre)ocjenjivanje izvedenih personalnih dokaza, koje je sud prvog stupnja pravilno ocijenio, a što, dakle, ničim ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

17. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio u cijelosti.

18. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. ZPP.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s odredbom članka 381. i 368 stavka 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu, i pobijano rješenje suda prvog stupnja, potvrditi.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

21. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Žulj