Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1173/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NOA GRADNJA d.o.o. Rijeka, Ulica hrvatskih branitelja 5, OIB: 29480205721, zastupanog po punomoćnici Maji Vidmar, odvjetnici iz Delnica, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv- 533/2025-8 od 22. siječnja 2026., dana 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-533/2025-8 od 22. siječnja 2026. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,77 eura.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-533/2025-8 od 22. siječnja 2026. te odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 25,00 eura.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-533/2025-8 od 22. siječnja 2026. dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 12,50 eura i rješava:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos troškova postupka od 12,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje a taj iznos teku od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-533/2025-8 od 22. siječnja 2026. dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 106,63 eura i rješava:

„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku daljnji iznos troškova postupka od 106,63 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje a taj iznos teku od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 20,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja posl.br. Ovrv-8601/2025 od 16. lipnja 2025.g. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 42,48 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio te se utvrđuje da je tužba povučena.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak u iznosu od 25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg za tri postotna poena sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv odluke o trošku sadržane pod točkom II. izreke presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 163,27 eura, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku u troškovima postupka u pobijanom dijelu te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka sadržanih u dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u zahtijevanom iznosu od 131,63 eura, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti odluku u troškovima postupka u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da pobijanom odlukom nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Pobijanom odlukom nije počinjena niti povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju tužitelj ističe u žalbi jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati, s time da tužitelj određeno i ne navodi u čemu bi se točno ta povreda sastojala.

6. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je pobijanom odlukom počinjena povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 109. stavak 2. i 3. ZPP-a, ali kako se radi o postupku u sporu male vrijednosti, primjenom odredbe članka 465. ZPP-a, ovaj žalbeni navod sud nije posebno cijenio.

7. Tužitelj smatra kako mu je trebalo priznati daljnje troškove ovršnog postupka, i to u iznosu od 25,00 EUR koji se odnosi na troškove javnog bilježnika, zatim trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

7.1. Tuženik smatra da je tužitelju neosnovano priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu) te da je tuženiku trebalo priznati troškove postupka jer je on ranije udovoljio tužbenom zahtjevu i da stoga nije bilo potrebno voditi predmetni spor.

8. Među strankama nije sporno:

- da se postupak vodio radi tražbine tužitelja u iznosu od 42,48 eura, na ime mjesečne pristojbe HRT-a,

- da je tužitelj (ranije kao ovrhovoditelj) 18. ožujka 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim potražuje isplatu iznosa od 42,48 eura te troškove postupka u iznosu od 25,00 eura na ime odvjetničkog troška te iznosa od 25,00 eura na ime troškova javnog bilježnika (12,50 eura predujma te 12,50 eura ostataka naknade javnog bilježnika),

- da je tuženik 7. travnja 2025. podmirio utuženu tražbinu, odnosno glavnicu (str. 30. spisa),

- da je javni bilježnik 23. svibnja 2025. izdao obavijest tuženiku (kao ovršeniku), pod poslovnim brojem Ovrv-8601/2025, kojim dostavlja prijedlog za ovrhu i poziva ovršenika izvršiti uplatu u iznosu naznačenom u prijedlogu za ovrhu, uz upozorenje da će u protivnom biti doneseno rješenje o ovrsi (str. 27. spisa),

- da je tuženik podneskom od 13. lipnja 2025. (str. 43. spisa) obavijestio , na poslovni broj Ovrv-8601/2025 putem sustava e-komunikacije, da je 7. travnja 2025. podmirio dugovanje,

- da je javni bilježnik 16. lipnja 2025. donio rješenje o ovrsi (str. 33. spisa),

- da je tuženik (kao ovršenik) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi,

- da je rješenjem suda prvog stupnja od 31. listopada 2025. postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj podneskom od 25. studenog 2025., podnesenim sudu, naveo da je podmireno dugovanje te je konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje samo troškove parničnog postupka te troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 50,00 eura.

9. Na temelju navedenog, sud je utvrdio da tužitelj povlači tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu i zakonsku kamatu pa je, kako se tuženik nije protivio povlačenju, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 193. ZPP-a, ukinuo platni nalog i utvrdio da je tužba povučena. Sud je, nadalje, naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka koji se odnose na odvjetnički trošak od 25,00 eura (za sastav prijedloga za ovrhu), dok je obrazložio kako mu iznos od 25,00 eura na ime troškova javnog bilježnika ne pripada jer je dug podmiren prije obavijesti bilježnika i rješenja o ovrsi. Nadalje, sud obrazlaže da tužitelju nije nastao niti poseban parnični trošak jer je postupak okončan povlačenjem tužbe podneskom od 25. studenog 2025. pa mu ne pripada ni posebna tj. jednokratna naknada.

10. Iako je pravilan zaključak suda da tužitelj nema pravo na trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade, ovaj sud smatra da tužitelju ipak pripada daljnji trošak ovršnog postupka.

11. Naime, prema članku 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a li prema stavku 2., iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

11.1. Odredbom članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) je određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditelju, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odredbom članka 6. OZ-a je određeno da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni , dok je odredbom članka 10. ZPP-a u svezi s primjenom članka 21. OZ-a, propisano da sud stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

11.2. Nadalje, prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u rješenju poslovni broj Rev-1026/2024 od 1. listopada 2024., a koje je sukladno odluci Rev-965/2022-5 od 16. studenoga 2022., „za ostvarenje prava na naknadu parničnih troškova tužitelju (prema st. 2. čl. 158.) odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za protivnika osiguranja ili za bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak.“

11.3. U konkretnom slučaju, tužitelj nije odmah povukao prijedlog za ovrhu po primitku uplate od tuženika (koja je uslijedila 7. travnja 2025., nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, iako prije primitka Obavijesti od javnog bilježnika), već je to, sadržajno djelomičnim povlačenjem zahtjeva, učinio tek nakon što je ovršni postupak prešao u parnični (podneskom od 25. studenog 2025.). Takvom povlačenju su prethodile dodatne procesne aktivnosti i to javnog bilježnika (koji je 23. svibnja 2025. izdao obavijest tuženiku kojim dostavlja prijedlog za ovrhu i poziva ovršenika izvršiti uplatu te je 16. lipnja 2025. donio rješenje o ovrsi), obje stranke, kao i suda, a što je sve uzrokovalo dodatne troškove.

12. Slijedom navedenog, ne može se na tuženika, u smislu članka 10. ZPP-a, a u svezi s odredbama članka 6. OZ-a i članka 14. stavak 4. OZ-a, prebaciti teret troškova vođenja parničnog postupka u situacijama kada je tuženik podmirio potraživanje i prije nego što je postupak iz ovršnog prešao u parnični.

13. Naime, obveza je obje parnične stranke tijekom vođenja postupka postupati na način da se smanje troškovi postupka, a opisano postupanje tužitelja koji je povukao tužbu tek po primitku rješenja kojim je postupak prešao u parnični, predstavlja nesavjesno postupanje tužitelja što je uzrokovalo nastanak dodatnih troškova.

14. Osim toga, da je tužitelj odmah obavijestio sud da je dugovanje podmireno (a podmireno je 7. travnja 2025.), ovrha bi bila obustavljena u skladu s odredbom članka 40. stavak 1. OZ-a, a o troškovima ovršnog postupka bi bilo odlučeno na temelju članka 14. stavak 7. OZ-a, u ovršnom postupku. Također, činjenica da ovršni trošak nije bio podmiren kada i glavnica, nije opravdan razlog za nepravovremeno povlačenje tužbe jer nema zapreke da se o osnovanosti ovršnog troška raspravlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom.

15. Međutim, s obzirom da je tuženik platio glavnicu i kamate tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno po pokretanju ovršnog postupka, pokretanje ovršnog postupka je bilo opravdano. Stoga je tuženik dužan snositi troškove ovršnog postupka koji se sastoje od odvjetničkog troška sastavljanja prijedloga za ovrhu (koji i je priznat pobijanom odlukom), ali i nastalog troškova javnog bilježnika.

15.1. Nastali trošak javnog bilježnika iznosi 12,50 eura troška koji se odnosi na plaćanje predujma naknade javnog bilježnika, sukladno članku 7. stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22).

15.2. Međutim, nije osnovan zahtjev za naknadom javnobilježničkog troška koji se odnosi na tzv. ostatak naknade, u potraživanom iznosu od daljnjih 12,50 eura. Naime, sukladno članku 7. stavak 2. Pravilnika, „ostatak naknade“ odnosi se na za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dostavljanja rješenja strankama te izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnom bilježniku. S obzirom na to da je tražbina ovrhovoditelja podmirena uplatom prije nego što je rješenje o ovrsi doneseno, a ujedno je i ovdje tuženik prije donošenja rješenja o ovrsi o tome obavijestio podneskom od 13. lipnja 2025. (str. 43. spisa) putem e-komunikacije, ovaj trošak tužitelj neosnovano potražuje od tuženika.

16. Slijedom navedenog, tužitelju se priznaje daljnji trošak postupka u iznosu od 12,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove odluke do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a visina istih je određena primjenom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), dok se u preostalom potraživanom iznosu od 150,77 eura (od ukupno osporavanih 163,27 eura), njegova žalba odbija i potvrđuje prvostupanjska odluka.

17. Konačno, u odnosu na navode tužitelja da je tuženiku trebalo naložiti plaćanje parničnog troška u vidu jednokratne nagrade, ističe se kako slijedi.

17.1. Odredbom članka 281. OZ-a zakonodavac je normirao postupanje javnog bilježnika u povodu primitka prijedloga za ovrhu (obavijest ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju) upravo kako bi omogućio mirno rješavanje sporova, izvan suda i drugih institucija, uz manji trošak.

17.2. U pogledu navedenog, i odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

17.3. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj je prouzrokovao nastanak daljnjeg parničnog troška i potrebu za vođenjem ovog postupka nesavjesnim postupanjem jer nije odmah, po izvršenoj uplati od strane tuženika, djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na podmireni dio dugovanja, a zbog kojeg propusta je javni bilježnik rješenjem o ovrsi obvezao tuženika na podmirenje kako iznosa glavnice tako i ovršnog troška te je tužitelj tek u parničnom postupku djelomično povukao tužbeni zahtjev.

17.4. Stoga, u ovakvoj procesnoj situaciji, kada povlačenje tužbe nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, nije ostvaren uvjet iz članka 158. stavka 2. ZPP-a te je za nastanak daljnjeg, sada parničnog troška, odgovoran ovrhovoditelj, odnosno sada tužitelj, u smislu citiranog članka 156. ZPP-a.

18. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj nema pravo na naknadu (daljnjih) parničnih troškova, pa tako i prava na jednokratnu naknadu.

19. Trošak sudske pristojbe na presudu tužitelj potražuje u iznosu od 13,27 eura, međutim iz spisa predmeta, kao niti iz podataka iz sustava e -Spis, ne proizlazi da bi mu taj trošak nastao pa isti neosnovano potražuje. Isto tako, kako predmetno rješenje nije rješenje o sudskoj pristojbi, to neosnovano tužitelj iznosi i razloge za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe.

20. Međutim, zbog svega prethodno navedenog, a jer je tužitelj taj koji je uzrokovao daljnje vođenje postupka kao parničnog, osnovano tuženik ističe da je tužitelj tuženiku, u smislu odredbe članka 156. stavak 1. ZPP-a, dužan naknaditi troškove (prvostupanjskog) parničnog postupka.

20.1. Tuženiku se priznaje, prema postavljenom zahtjevu za trošak od 23. prosinca 2025., trošak sukladno Tbr. 7 točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, 107/25) od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura . Tom iznosu dodaje se i iznos troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 6,63 eura.

20.2. Slijedom navedenog, tuženiku se priznaju troškovi postupka od 106,63 eura, (od potraživanih 131,63 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove odluke do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP -a, a visina istih je određena primjenom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

20.3. U odnosu na zahtjev za naknadom troška koji se odnosi na prigovor protiv rješenja o ovrsi, ističe se da, prema zaključku broj Su-IV-204/2017 od 2. lipnja 2017. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, nakon što postupak bude nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, troškovi ovršnog postupka predstavljaju sastavni dio troškova parničnog postupka. Stoga, kako je odlučeno o troškovima i ovršnog i parničnog postupka kao jedinstvenog troška prvostupanjskog postupka, a koji se sastoje od troška zastupanja po punomoćniku kao jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak (ovršni i parnični), nije osnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava prigovara na rješenje o ovrsi.

21. Stoga se pobijano rješenje djelomično potvrđuje te je, primjenom članaka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke, a djelomično preinačava, te je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke.

22. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 7,35% (dosuđenih daljnjih 12,50 eura od potraživanih 163,27 eura), sa žalbom je uspio u samo neznatnom dijelu pa mu stoga, u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a, ne pripada pravo na troškove žalbenog postupka.

23. Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 81% (dosuđenih daljnjih 106,63 eura od potraživanih 131,63 eura), valjalo mu je u tom omjeru dosuditi trošak žalbenog postupka. Stoga mu se, primjenom Tbr. 10/3 Tarife priznaje 12,50 bodova, odnosno 25,00 eura, a što s obzirom na uspjeh u sporu od 81% iznosi 20,25 eura.

24. Kako niti tuženik nije dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu za podnesenu žalbu, niti to proizlazi iz podataka iz sustava e-Spis, ne proizlazi da bi mu taj trošak nastao pa isti neosnovano potražuje.

25. Stoga je, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1., 2. i 5. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama V. i VI. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Grgić