Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4123/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Sarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, protiv tuženice mlt. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ĐC, a ona zastupana po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-504/2024-11 od 21. listopada 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-504/2024-11 od 21. listopada 2026. u točki I. izreke u cijelosti, a u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužen ice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja EC koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos, temeljem Zahtjeva tužene CC, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. FC, [adresa], za izravnu naplatu od dana 28.05.2021. god. radi ostvarenja tražbine temeljem presude Općinskog suda u Valpovu broj P -133/14-18 od 18.12.2014. god. te se nalaže Financijskog agenciji FINI-i, RC Pula, da bez odgode obustavi postupak zapljene i prijenosa novčanih sredstava tužitelja za iznose po citiranoj Presudi na račun tužene.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka koliko budu iznosili, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. N a l a ž e s e tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 703,13 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 21. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tuženica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 26,54 € o d b i j a."
2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući odluku suda prvog stupnja u pobijanom dijelu nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25). Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. Ovr Ob- 13/2024-4 od 14. svibnja 2024. upućen da protiv tuženice pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe – pljenidbe i prijenosa njegovih sredstava, naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 28. svibnja 2021. prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18. prosinca 2014., a koja je zaprimljena kod FINA-e Pula 31. ožujka 2025.
Ističe da je tuženica pokrenula po istoj presudi i ovrhu protiv bake, njegove majke HC, koja se vodi po rješenju prvostupanjskog suda br. P Ob-806/2015 od 9. lipnja 2016. i po toj ovrsi sva potraživanja i dugovanja tuženice su podmirena u cijelosti i uredno se mjesečno podmiruju. Iz toga proizlazi da je tražbina tuženice u cijelosti namirena i da se uredno mjesečno namiruje preko FINA -e iz neposredne naplate ovrhom od sredstava HC i njegovih uplata na račun tuženice. Svjesnim postupanjem tuženice da naplati nešto na što nema pravo, ista mu čini nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer ne želi povući izravnu naplatu na njegovom računu kod FINA Pula te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
7. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe – pljenidbe i prijenosa temeljem zahtjeva tuženice mlt. CC za izravnu naplatu od 28. svibnja 2021. radi ostvarenja tražbine prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18. prosinca 2014., a po pokrenutom ovršnom postupku kod Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. Ovr Ob-13/2024 gdje je ovršni sud uputio tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe – pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika, naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 28. svibnja 2021. prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18.12.2014., a koja je zaprimljena kod FINA-e Pula 31. ožujka 2015. nedopuštenom.
8. Među strankama je sporno da li je tražbina tuženice u cijelosti namirena te da li se uredno mjesečno namiruje preko FINA-e iz neposredne naplate ovrhom od sredstava HC i uplata tužitelja na račun tuženice, a kako to tvrdi tužitelj , a osporava tuženica.
9. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužitelj nije dokazao da je u cijelosti podmirio cjelokupno potraživanje tuženice po osnovi doprinosa uzdržavanja.
10. Naime, naplata po presudi broj P-133/14-18 vodi se protiv bake HC jer je obveza doprinosa za uzdržavanje po majci tužitelja - baki određena presudom broj P Ob-806/2015 od 9. lipnja 2016., a ne presudom broj P-133/14-18 od 16. prosinca 2014., s tim da baka HC ne plaća uzdržavanje od 2022.
11. Nadalje, pored toga što majka tuženice potvrđuje da postoji dugovanje i da tužitelj ne plaća uzdržavanje redovito već povremeno i u proizvoljnom iznosu, tužitelj nije odgovarajućim dokaznim sredstvima dokazao svoje navode. Naime, da bi se dokazalo podmirenje potraživanja bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje koje tužitelj nije niti predložio niti je isto provedeno, a sud ne raspolaže znanjem ko je je potrebno za utvrditi tu spornu činjenicu.
11.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja da bi se odluka u ovom sporu mogla temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka iz ovršnog postupka Ovr Ob-13/2024 treba istaknuti da se nalaz i mišljenje iz drugog postupka može koristiti samo uz suglasnost svih stranaka ovog postupka, a takve suglasnosti nema. Tužena nije pristala da se nalaz i mišljenje učinjen za potrebe kaznenog postupka koristi kao dokaz u ovom postupku već je u podnesku s lista 156 spisa Gž Ob-13/2024 i u podnesku s lista 9 i 10 ovog spisa izričito istaknula da se nalaz i mišljenje odnosi na određeno razdoblje za potrebe kaznenog postupka i ne dokazuje ispunjenje obveza tužitelja , s tim da treba naglasiti još i to da se taj nalaz i mišljenje odnosi na uzdržavanje i tužene i njenog brata koji je sada punoljetan te je mišljenje dano s obzirom i na uplate i Centra za socijalnu skrb i majke tužitelja.
Nesporno je da je tužitelj podmirio dio uzdržavanja, ali nije utvrđeno u kojem iznosu pa nisu ispunjene pretpostavke da se u takvim okolnostima ovrha proglasi nedopuštenom niti za jedan dio jer nije utvrđeno koji bi to dio bio.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je tužiteljev zahtjev za proglašenje izravne naplate prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava u cijelosti ocijenjen neosnovanim.
13. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u odnosu na navode tužitelja da su tuženici troškovi postupka odmjereni previsoko treba dodati da ovaj sud kao drugostupanjski ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu troškova postupka, dok tužitelj nije određeno naveo koje to troškove smatra previsoko odmjerenima i zbog čega smatra da je tomu tako. Tužitelj je samo paušalno osporio troškove postupka bez konkretiziranja što smatra da nije pravilno odmjereno pa kako ovaj sud ovaj ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu troškova postupka, žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti i pravilnosti odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka.
14. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe s obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, a o zahtjevu tužen ice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl. 155. ZPP -a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević