REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-349/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana i vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća, mr.sc. Igora Periše, člana vijeća i Goranke Barač- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž R-18/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 556/2024-19 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž R-18/2025-2 od 19. ožujka 2025., i predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovni postupak.
II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nezakonitom odluke tužene Republike Hrvatske, Općinskog suda u Sesvetama, predsjednice Općinskog suda u Sesvetama Željke Bajzek od 8. travnja 2024. kojom je tužitelju kao sucu Općinskog suda u Sesvetama uskraćeno korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2023. nakon 30. lipnja 2024. odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. i radi naloga tuženoj da omogući tužitelju korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2023. nakon 30. lipnja 2024., odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. U točki I. II. izreke odbijen je i eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 1.550,08 Eur bruto, te je u točki II. izreke tužitelj obvezan naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 597,00 eura.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-556/2024-19 od 3. prosinca 2024.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3419/2025-2 od 28. listopada 2025. tužitelju je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj: Gž R - 18/2025-2 od 19. ožujka 2025. u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske (NN broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – u daljnjem tekstu: Ustav), i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, 13/2017 i 6/2024 – u daljnjem tekstu: Konvencija), i to prava na pravično suđenje, jer je postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a povrijeđeno navedeno pravo.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pobijajući citiranu odluku o troškovima postupka zbog navedene povrede temeljenog ljudskog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu revizija prihvati, i preinači pobijanu odluku uz obvezivanje tuženice da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 597. eura..
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Odredba čl. 391. st. 3. u vezi s čl. 400. st. 1. i čl. 167. st. 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu odluku o troškovima u dijelu u kojim je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 384.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena, pa je u tim granicama pobijana odluka i ispitana.
8. Predmet postupka je glavni zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitom odluke (E - mail dopisa) predsjednice Općinskog suda u Sesvetama od 8. travnja 2024. kojim mu je, kako tvrdi tužitelj, uskraćeno korištenje godišnjeg odmora preostalog iz 2023. – nakon 30. lipnja 2024. odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. i zahtjev tužitelja da mu se korištenje tog dijela godišnjeg odmora omogući u zahtijevanom periodu (glavni tužbeni zahtjev). Predmet postupka je i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, postavljenom u smislu odredbe čl. 188.stav.1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj utužuje naknadu štete zbog nezakonito i neustavno uskraćenog mu korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 1.550,08 Eur koji odgovara bruto naknadi plaće tužitelja za vrijeme zatraženog korištenja godišnjeg odmora.
9. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan i glavni i podredni zahtjev tužitelja te tužitelja obvezao da tuženici nadoknadi troškove postupka, koji dio odluke je obrazložio na slijedeći način:
„47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP - a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 99,5 bodova, pristupa na ročišta održana 10.7. i 24.10.2024. svako po 99,5 bodova, ukupno 298,50 bodova odnosno 597,00 eura.“
10. Tužitelj je u podnesenoj žalbi na odluku o troškovima postupka osporavao njezinu zakonitost navodima:
„Odluka o troškovima postupka je također nezakonita.
U postupku je naznačen VPS – 100 EUR-a. Vrijednost radnje za taj VPS je 25 bodova, odnosno 50 EUR-a. Država nema pravo obračunati PDV, pa bi da sam pravomoćno izgubio spor (a nisam), država za 3 radnje – sastav odgovora na tužbu koji sadrži očitovanje na prijedlog za određivanje privremene mjere te zastupanje na ročištu 10. srpnja 2024. i 24.10.2024. imala pravo na 150 EUR-a po radnji prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), pa je nejasno otkud obračun od 597 Eura?!
Dakle, za jednu radnju u postupku bi država imala pravo naplatiti 50 Eura, da sam pravomoćno izgubio spor.“
11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka uz
obrazloženje:
„13. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.“
12. Tužitelj u reviziji navodi da je vrijednost predmeta spora u predmetnom postupku 100,00 eura, pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, u daljnjem tekstu: Tarifa), tuženiku je za sastav odgovora na tužbu koji sadrži očitovanje na prijedlog za određivanje privremene mjere te zastupanje na ročištu 10. srpnja 2024. i 24.10.2024. valjalo dosuditi trošak od ukupno 150 eura jer vrijednost radnje po VPS od 100,00 eura iznosi 25 bodova, odnosno 50 eura, te da je u žalbi (na str. 11. žalbe) koju je 24.12.2024 osobno podnio protiv prvostupanjske presude, detaljno izložio navedene razloge.
13. Polazeći od navedenog te revizijskih navoda, revizija je razmotrena u odnosu na povredu Ustavnog prava na pravično suđeno propisanog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljenim, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku, odluči o njegovim pravima i obvezama, te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), sukladno kojoj odredbi se regulira pravo na pošteno suđenje „radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično (...), ispita njegov slučaj (...)“.
14. U svezi s navedenim pravom, u odluci poslovni broj U-III-3226/2022 od 11. srpnja 2023. Ustavni sud Republike Hrvatske navodi:
„Sudska odluka, odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatne pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj i pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite.“ (npr. predmet Europskog suda za ljudska prava Urot protiv Turske broj 53561/09, 13952/11, Paragraf 68. presuda od 27. studenoga 2018.).
15. Pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. st. 1 Ustava, sukladno navedenom podrazumijeva da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama. To pravo jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, zahtijeva da sudovi u svojim odlukama navedu ozbiljne, relevantne i dostatne razloge koji jasno upućuju na to da su procjene donesene razborito i u skladu s mjerodavnim pravom, te da su uzeti u obzir svi relevantni činjenični i pravni elementi. Nedostatak relevantnih i dostatnih razloga za ocjene kakve su odlukom dane prvi je i najvažniji znak koji upućuje na arbitrarno sudsko odlučivanje. Razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti).
16. Prema tome, ako u odluci nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta presuda zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje. Iz navedenog razloga se pravo na žalbu može učinkovito ostvariti samo ako drugostupanjski sud ocijeni sve relevantne žalbene navode.
17. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretni slučaj, ovaj sud je pravnog shvaćanja da obrazloženje drugostupanjske odluke predstavlja arbitrarno postupanje, odnosno postupanje suprotno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, koja propisuje da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, te ujedno proizvoljan pristup žalbenim navodima koji narušava temeljno pravo na djelotvornu žalbu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. EKLJP-a koje je povrijeđeno tužitelju kao temeljno ljudsko pravo.
18. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pobijana odluka ne udovoljava standardima prava na obrazloženu sudsku oduku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva.
19. Stoga je reviziju valjalo ukinuti pobijanu odluku o troškovima postupka pozivom na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP-a.
20. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku suda na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
