REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-134/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Slavka Pavkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) PE pok. KE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) UE ud. KE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) SE pok. KE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženika Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, zastupanog po gradonačelniku DE, a on po punomoćnici, zaposlenici ŠE, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-42/2024-2 od 4. veljače 2025,. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P - 2296/2023-7 od 18. prosinca 2023., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) koji glasi: "I Utvrđuje se da su tužitelji PE pok. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UE ud. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SE pok. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je površine 3057 m2 i na skici sudskog očevida od dana 21. listopada 2014. godine, izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka prikazan likom omeđenim točkama A-B-C-D-E-T-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A, koja skica je sastavni dio ove presude i to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti ishode parcelaciju označenog dijela nekretnine i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da izvrše uknjižbu prava suvlasništva na tako formiranoj nekretnini i to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika .

II Nalaže se tuženica naknaditi tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dosuđeni iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima pod 1), 2) i 3) da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 119,45 eura / 900,00 kuna1 , sve u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3013/2025-2 od 17. rujna 2025., tužiteljima dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 42/2024-2 od 4. veljače 2025. zbog povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u odnosu na navedenu povredu Predlažu da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači pobijane presude na način da prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je neosnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede temeljnog prava iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su (su)vlasnici realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je površine 3057 m2, pobliže označenog u pobijanoj presudi.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se za k. o. [katastarska općina], u kojoj katastarskoj općini je položena sporna čest. zem. [katastarska čestica]., vodio postupak osnivanja zemljišne knjige, sukladno Zakonu o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije", broj 146/1930 – dalje ZUUOIZZ), koji se kao pravno pravilo primjenjivao temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/1946), te je u konkretnome objavljen oglas (proglas) u "Narodnim novinama" od strane prvostupanjskog suda,

- da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], rješenjem višeg suda osnovana i stupila na snagu nova zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] s danom 18. siječnja 1988., čime je stavljena izvan snage stara zemljišna knjiga i pokrenut je postupak ispravljanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

- da prednik tužitelja, KE (otac i suprug tužitelja), koji je sudjelovao u postupku upisa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novu zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina], priložio je agrarnu odluku u odnosu na površinu od 2500 m2, ali je tom prigodom određena uknjižba društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist Općine Zadar u odnosu na cijelu čest. zem.,

- da KE pok. GE koji je sudjelovao u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nije podnio prigovor protiv takvog upisa,

- da nije postojala obveza suda za izradom pisanog otpravka rješenja donesenog na Zapisniku Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s kojim je sadržajem prednik tužitelja bio upoznat donošenjem rješenja na Zapisnik kojeg je osobno i potpisao.

10. Cijeneći da tužitelji u postupku nisu dokazali da je prednik tužitelja KE koji je sudjelovao u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], podnio prigovor protiv zemljišnoknjižnog upisa sporne nekretnine u korist tuženika, nižestupanjski sudovi smatraju da su tužitelji izgubili pravo na osporavanje tog zemljišnoknjižnog upisa protekom roka iz oglasa za ispravak zemljišne knjige, kojom su sve zainteresirane osobe obaviještene o stupanju na snagu nove zemljišne knjige i stavljanju izvan snage stare te su pozvane sve osobe koje na temelju prava stečenih prije dana otvaranja nove zemljišne knjige traže kakvu promjenu upisa prava vlasništva, na podnošenje prijave za ispravak.

11. U prilog navedenom shvaćanju nižestupanjski sudovi pozvali su se na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od 16. i 17. rujna 2015. prema kojem: „rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže stranke koje su sudjelovale u tom postupku a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele žalbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19., 128/22. i 155/23.; dalje ZZK)“, iznesenog i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1981/2018-2 od 19. listopada 2022., prema kojem tužbu za ispravak ne mogu podnijeti osobe koje uopće nisu podnijele prigovor u ispravnom postupku, kao što je to ovdje slučaj, budući da prednik tužitelja nakon ročišta pred Komisijom za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 25. studenoga 1986. (l.s. 223), nije izjavio prigovor protiv rješenja o upisu, u smislu odredbe čl. 188. st. 3. ZZK, a bio je dužan, jer ga ne opravdava nepoznavanje propisa i nepraćenje javnih oglasa u skladu s odredbom čl. 186. ZZK.

12.1. Uz navedeno prema shvaćanju drugostupanjskog suda „tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva prijepora dosjelošću niti od stupanja na snagu obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (18. siječnja 1988.), jer se za to nisu ispunili uvjeti iz čl. 159. st. i 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), kojima je propisano da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave stječe je u vlasništvo protekom roka od 40 godina (ako je njegov posjed barem pošten i ako je trajao neprekidno cijelo to razdoblje), jer za takvo stjecanje prava vlasništva još nije isteklo potrebno vrijeme“.

12.2. Zaključno, drugostupanjski sud neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja nalazi i u činjenici „da tužitelji tijekom postupka, s obzirom da u spisu ne prileži agrarna odluka kojom je ZE pok. P, stric tužitelja stekao 2500 m2, ukidanjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera, te isto zemljište 1952. darovao bratu GE pok. K, predniku tužitelja koji je prodavao dijelove sporne nekretnine ugovorima o kupoprodaji: FE **.**.1980. (l.s. 73), BE **.**.1979. (l.s. 69), VE **.**.1979. (l.s. 76) te OE **.**.1979. (l.s. 74) i nije utvrđeno koji su to dijelovi predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodavani, jer to i nije razvidno iz sadržaja ugovora, odnosno nalaze li se ti dijelovi unutar površine od 2500 m2 stečene na temelju agrara ili su to pak dijelovi prijepora (iste čest. zem. označene točkama A-B-C-D-E-T-J-K-L-M-N-O- P-R-S-A)“.

13.1. Tužitelji u reviziji navode da je drugostupanjski sud ignorirao njihove žalbene navode na prvostupanjsku presudu u kojoj su tvrdili da je njihov prednik već stekao pravo vlasništva originarno (dosjelošću) u razdoblju od 1946. do 1988., odnosno do postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već intervenirao u ovoj pravnoj stvari, rješenjem poslovni broj Rev 1519/2018-3 od 14. lipnja 2022., kojim je ukinuo raniju prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu upravo zbog pravnog pitanja o primjeni zaključka Vrhovnog suda Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. Dalje navode da je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, a posebno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci, vrlo formalistički i površno zauzimaju pravna shvaćanja da tužitelji temeljem dosjelosti nisu mogli steći pravo vlasništva jer:

- od rješenja o upisu u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 1986. u korist društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Zadar nije prošlo više od 40 godina potrebnih za izvanrednu dosjelost sukladno odredbi čl. 159. i čl. 160. ZVDSP- a, a

- u vrijeme dosjedanja ne računa se razdoblje prije sudjelovanja u postupku obnove zemljišne knjige prije 1988.,

- te da su tužitelji vezani rješenjem u završenom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 1988. godine jer je njihov prednik sudjelovao u tom postupku, iako rješenje nije nikada formalno dostavljeno niti mu je dana pouka o pravnom lijeku.

13.2. U žalbi izjavljenoj na prvostupanjsku presudu tužitelji su ukazivali da je prijeporna nekretnina u cijelosti ograđena suhozidom, u posjedu prednika tužitelja više od tri generacije i preko 100 godina, još od prije Drugog svjetskog rata, odnosno da je prednik tužitelja pravo vlasništva stekao temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa (čl. 1. i čl. 3.), 22. studenoga 1946. (radi se o neprekinutom posjedu više od pet generacija duljem od 100 godina), i dosjelošću stekli pravo vlasništva protekom 40 godine koje se imaju računati od 22. studenog 1946., tj. svakako prije obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] koja stupa na snagu 18. siječnja 1988. i svakako i prije Zapisnika od 25. studenog 1986. za agrarni dio, a za ostatak nekretnine svakako prije 2. Svjetskog rata.

14. Prema rješenju ovoga suda broj Revd-3013/2025-2 od 17. rujna 2025., taj žalbeni prigovor tužitelja drugostupanjski sud nije ocijenio niti je izložio razloge zbog kojih je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu s obzirom iznesene prigovore tužitelja, kojima su ukazivali na stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti, te je takvim postupanjem doveo u pitanje pravo tužitelja na pravično suđenje i u njemu sadržano prava na obrazloženu sudsku odluku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev - 1981/2018- 2 od 19. listopada 2022., Rev-919/2018 od 1. veljače 2023. i Rev- 998/2016-2 od 10. travnja 2024., rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK/96), pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu. Isto pravno shvaćanje ponovljeno je i u Rev - 1498/2024-2 od 8. siječnja 2025. „Sve i da je protutužiteljica protiv naprijed navedenog rješenja pravovremeno podnijela prigovor (što protutužena osporava) i tada bi protutužiteljica bila vezana tim rješenjem jer protiv istog nije koristila daljnje predviđeno pravno sredstvo i to tužbu za ispravak (čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK)“.

16. Pravo na pravično suđenje, zajamčeno je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a ono jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, prema toj odredbi Ustava, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu.

17. Odredba čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10), propisuje: „Radi utvrđenja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.“

18. Pravo na pravično suđenje ne može se smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranaka nisu stvarno "saslušani", tj. ako ih sud nije propisno ispitao. Prema navedenom, čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Taj članak time sadrži načelo ravnopravnosti stranaka koje nužno obuhvaća razumnu mogućnost svake stranke izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima, koji ni jednu od stranaka u takvim uvjetima ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s, primjerice, predmetom Europskog suda za ljudska prava - u daljnjem tekstu: ESLJP - Letinčić protiv Hrvatske, br. 7183/11, § 48., presuda od 3. svibnja 2016.). Pojam pravičnog suđenja podrazumijeva i pravo na kontradiktorni postupak, prema kojemu stranke moraju imati priliku ne samo obznaniti sve dokaze potrebne da bi uspjele sa svojim zahtjevima nego i saznati za sve predložene dokaze ili dostavljena očitovanja, te staviti svoje primjedbe na njih, a sve to kako bi mogli utjecati na odluku suda (usporedi s, primjerice, predmetom ESLJP-a - Letinčić protiv Hrvatske § 49.).

19. Ustavni sud Republike Hrvatske, (koje je identično i shvaćanju ovoga suda), zauzeo je pravno shvaćanje da sudske odluke moraju sadržavati dostatne i relevantne razloge, a izostanak takvih razloga predstavlja obilježje arbitrarne sudske odluke (U-III-3538/2017).

20. Međutim, kad odbije žalbu, žalbeni sud, prema shvaćanju ESLJP -a, može u načelu jednostavno prihvatiti razloge za odluku nižeg suda (Garcia Ruiz protiv Španjolske [VV], stavak 26. – usporedi Tatishvili protiv Rusije, stavak 62.). Međutim, pojam poštenog suđenja zahtijeva da je nacionalni sud koji je za svoje odluke dao oskudne razloge, bilo ponavljanjem razloga koje je naveo niži sud ili na drugi način, zaista dotakao bitna pitanja u okviru svoje nadležnosti te da nije jednostavno i bez dodatnog truda prihvatio zaključke do kojih je došao niži sud (Helle protiv Finske, stavak 60.). Taj je zahtjev još važniji u slučaju kad stranka u sporu nije imala mogućnost izložiti svoj predmet usmenim putem u domaćem postupku. Europski sud za ljudska prava u više je svojih presuda istaknuo da sudska praksa mora biti konzistentna i predvidljiva, jer suprotno postupanje dovodi do proizvoljnosti u suđenju i predstavlja povredu prava na pravično suđenje (npr. presude Sovtransavto Holding protiv Ukrajine, Beian protiv Rumunjske, Šimunić protiv Hrvatske).

21. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, ovaj sud smatra da drugostupanjski sud navedenim obrazloženjem nije na štetu tužitelja povrijedio, gore navedena Ustavom i Konvencijom, zajamčena prava koja u konkretnom predmetu nisu bila stvarno dostupna tužitelju, zbog čega u konkretnom slučaju tužitelji nisu žrtva povrede odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije, kao i odredbe čl. 29. st. 1. Ustava. Navedenim obrazloženjem drugostupanjske presude stoga nije ostvarena pred drugostupanjskim sudom, bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, zbog čega pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati uslijed nedostatnih obrazloženja vezanih za odlučne činjenice vezane za sadržaj i primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

22. Razlog za dopuštenje revizije bilo je, kako je navedeno, nedostatci u obrazloženju drugostupanjske presude vezano za žalbeni navod tužitelja da su dosjelošću stekli pravo vlasništva protekom 40 godine koje se računa od 22. studenog 1946., tj. svakako prije obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] koja stupa na snagu 18. siječnja 1988. i svakako i prije Zapisnika od 25. studenog 1986., koje nedostatci u obrazloženju su bili takvi da su onemogućili pravni nadzor njezine pravilnosti i zakonitosti, a zbog čega tužitelji nisu imali učinkovit pravni lijek, uslijed kojih nije moguće izvršiti njezinu pravnu kontrolu, čime su ukazivali na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

23. U konkretnom su slučaju nižestupanjski sudovi detaljno obrazložili svoje, (pobijane), odluke. Drugostupanjski sud je, pri tome, dovoljno detaljno obrazložio zbog čega nije osnovan žalbeni navod tuženika koji temelje na činjenici da su do 1988. stekli pravo vlasništva na prijeporu, ali i zašto njihov tužbeni zahtjev, koji je temeljen na činjenici posjedovanja prijepora i nakon 1988. nije osnovan. Naime drugostupanjski sud je jasno u točkama 8. do 15. obrazloženja objasnio iz kojih razloga nije osnovasn tužbeni zahtjev tužitelja koji su temeljili na činjenici da su dosjelošću stekli pravo vlasništva protekom 40 godine koje se računa od 22. studenog 1946., tj. svakako prije obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] koja stupa na snagu 18. siječnja 1988., a u točkama 16. i 17. obrazloženja zašto im je neosnovan tužbeni zahtjev temeljan na posjedovanju prijepora nakon 1988. Odluka s takvim obrazloženjem o pravu vlasništva ne može se smatrati nedostatno obrazloženom, i kada bi podrobnije obrazloženje bilo, (a nije bilo), poželjno (tako i ESLJP, spomenuta presuda Garcia Riuz protiv Španjolske). Stoga pobijana drugostupanjska presuda u okolnostima konkretnog slučaja udovoljava standardima prava na obrazloženu sudsku oduku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva. Kako povreda prava na pravično suđenje sadrži samo određena procesna jamstva, do povrede prava na pravično suđenje niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda, u cjelini gledano, arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

24. S obzirom na izneseno revizijski sud ocjenjuje da u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do tako teške povrede temeljnog ljudskog prava, koju bi u revizijskom postupku, a u skladu s javnom funkcijom revizije po dopuštenju, valjalo sanirati. Stoga je reviziju valjalo odbiti na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić