REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2543/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 , protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB 44118999421, Split, Ruđera Boškovića 22, radi isplate 1.890,64 EUR, odlučujući tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-276/2025-6 od 23. travnja 2026., 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-276/2025-6 od 23. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.890,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2016. do isplate, time da se kamata obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i zahtjev da mu nadoknadi troškove postupka.
2. U obrazloženju presude sud navodi da nije sporno da je 1. travnja 2008. na državnoj cesti D-60 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao BĆ koji je upravljao mopedom „Longija“ registracijske oznake [registarska oznaka]; da je do prometne nesreće došlo iz razloga što je BĆ, upravljajući mopedom, naišao na dio kolnika na kojemu je bilo razasuto kamenje i pijesak; da je presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015. naloženo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. (ovdje tužitelju) da tužitelju BĆ naknadi štetu u iznosu od 5.740,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. veljače 2015. do isplate, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna; da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o., postupajući po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, naknadio štetu oštećenom BĆ tako što mu je 8. ožujka 2016. platio iznos od 14.245,02 kuna; da su stranke sklopile Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. Prvostupanjski sud zaključuje da su se kritične prigode na predmetnoj dionici državne ceste D-60 izvodili građevinski radovi koji, sukladno čl. 80. Pravilnika, spadaju u poslove izvanrednog održavanja državnih cesta, a koje radove je izvodila treća osoba, a ne tuženik. Kako ti radovi ne spadaju u poslove redovnog održavanja državnih cesta, već u poslove izvanrednog održavanja državnih cesta, koje prema Ugovoru o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta nije bio dužan obavljati tuženik, to šteta koja je nastala trećoj osobi i koju je naknadio tužitelj nije nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-60. Primjenjuje odredbu čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.; dalje: ZOO) te čl. 9., 10., 11., 24. i 80. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98., 162/98. i 180/04.; dalje: Pravilnik), te Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta („Narodne novine“ broj: 111/99. i 180/04.).
3. Tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da pogrešan pristup suda da je tužitelj dužan dokazati kako je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje ugovorne obveze vezane za održavanje kolnika. Tuženik se prihvatom predmetnog Ugovora o redovnom održavanju obvezao postupati sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i održavanju javnih cesta kao i Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta. Navodi da je u predmetnom slučaju došlo do propusta ophodarske službe tuženika. U odnosu na privremenu situaciju br. 37. kojom se jamči da su radovi izvedeni kvalitetno i koju su stranke potpisale samim time ne znači da se ovjera odnosi samo na izvršene radove i ne znači da je tuženik u cijelosti izvršio sve svoje obveze. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitnu povredu odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. U odnosu na materijalno pravo prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Također, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj u žalbi. Razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano odlučio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev i za obrazloženje svoje odluke naveo jasne i određene razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.
6. Prije svega valja istaknuti kako je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Predmet spora je regresni zahtjev pravne osobe koja upravlja javnom cestom i koja je imala sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske s tuženikom u spornom razdoblju. Tužitelj traži isplatu iznosa koji je isplatu oštećenom iz štetnog događaja od 1. travnja 2008. kada je motor reg. oznake [registarska oznaka] naišao na rasuto kamenje i pijesak na cesti, a gdje su se izvodili radovi, u to vrijeme, od društva Poduzeće za ceste d.o.o., koje je i postavljalo znakove izvođenja radova.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da je tuženik kao izvođač je preuzeo obvezu obavljanja poslova – redovnog - održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije. Nadalje, da se na dionici kolnika državne ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća, izvodili radovi radi rekonstrukciji izrade slivnika oborinskih voda, i to proširenje kolnika, izgradnji koridora, slivnika i nogostupa, a izvođač radova da je bilo društvo Poduzeće za ceste d.o.o., koje je i postavljalo znakove izvođenja radova na cesti. Promet vozilima na toj dio dionici ceste nije bio zatvoren, već je postojala regulacija prometa Desna vozna traka bila sužena za 0,30 do 0,40 metara, i u tom dijelu je bila nasuta pijeskom i šljunkom. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka Iva Filipovića utvrđeno je da je vozač mopeda, napravio laganu korekciju na putanji i ušao na šljunkastu podlogu kolnika, zbog čega je došlo do destabilizacije, udara u ivičnjak i konačno pada na kolnik. Iz isprava - ophodarskih dnevnika za 31. ožujak 2008. i 1. travnja 2008., utvrđeno je da je ophodnja na državnoj cesti D-60 učinjena 31. ožujka 2008. u razdoblju od 4:00 do 8:00 sati i od 15:00 do 18:00 sati te 1. travnja 2008. u razdoblju od 14:00 do 21:00 sat. Dakle, da je ophodnja obavljena sukladno odredbama Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta („Narodne novine“ broj: 111/99. i 180/04.). Nastavno na ta utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se u vrijeme štetnog događaja na predmetnoj dionici državne ceste D-60 izvodili građevinski radovi koji, sukladno čl. 80. Pravilnika, spadaju u poslove izvanrednog održavanja državnih cesta, a koje radove je izvodila treća osoba, a ne ovdje tuženik. Uostalom, tuženik je imao ugovornu obvezu obavljanja poslova redovnog održavanja. Pored toga prvostupanjski sud je ocijenio privremenu situaciju br. 37. izdanu za izvršene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 30. travnja 2008., kojom se potvrđuje da su ugovoreni radovi izvedeni kvalitetno i koju su potpisali tužitelj i tuženik.
9. U odnosu na neosnovan navod kako je pogrešan pristup prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan dokazati kako je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje ugovorne obveze vezane za održavanje kolnika, upravo tužitelj svoj regresni zahtjev bazira na povredi ugovorne obaveze, dok se tuženik brani s tvrdnjom da je ispunio svoju ugovornu obavezu što je i dokazao, pa je taj žalbeni razlog neosnovan. Prvostupanjski sud ima pravilan pravni pristup i pravilno je primijenio materijalno pravo. Stranke su ugovorile poslove redovnog održavanja državnih cesta te je upravo čl. 11. i čl. 80. Pravilnika propisano što čini izvanredno održavanje cesta (točka 25. prvostupanjske odluke) a što redovno održavanje (točka 26. obrazloženja prvostupanjske odluke). Tuženik je dokazao da je u okviru ugovorenih poslova i dužnosti iz ugovora, ophodnja obavljena sukladno odredbama Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta. Također, žalbeni navodi usmjereni na osporavanje utvrđenja suda o ocijeni privremene situacije br. 37. predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopuštena žalbena osnova.
10. Stoga je odluku valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Sutkinja
Ana Cvitković
