Poslovni broj: Usž-1877/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe Građevinske inspekcije, Osijek, Hrvatske Republike 21, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe i privremene mjere u predmetu uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1125/2025-5 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1125/2025-5 od 19. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/666, URBROJ: 443-02-01-09-25-1 od 29. rujna 2025. godine.
2. U žalbi protiv pobijanog rješenja tužitelj navodi da je prvostupanjski upravni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i, posljedično, pogrešno primijenio odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS). U bitnome, navodi da je uz tužbu priložio rodne listove za troje maloljetne djece i vjenčani list, kao dokaze da bi uklanjanjem građevine, koja je jedini dom tužitelja i njegove obitelji, nastala nenadoknadiva šteta, kako za tužitelja i njegovu obitelj, tako i za tužiteljevu majku i oca, koji je investitor i vlasnik kuće. S tim u vezi, osporava da je stranka u postupku inspekcijskog nadzora jer nije investitor niti vlasnik građevine. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i udovoljiti prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka rješenja tuženika.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da tužitelj nije dostavio valjanu građevinsku dozvolu, odnosno da je građevinska dozvola iz 1994. izdana za građevinu koja u prostoru više ne postoji (stambena prizemnica) i stoga nije primjenjiva kao dokaz o legalnosti predmetne stambene zgrade, jer je ista rekonstruirana bez akta kojim se odobrava građenje. Nejasni su daljnji navodi tužitelja jer onaj koji ima valjanu građevinsku dozvolu neće se bojati za uklanjanje svog jedinog doma , a neodgovorno je graditi bez akta kojim se odobrava građenje i time potencijalno ugroziti svoju obitelj pa tvrditi da to građenje nije protivno javnom interesu te potom tražiti odgodu, a po pozivu tuženika na zapisnik o saslušanju osporavati da je investitor. U žalbi nisu izneseni nikakvi novi navodi ni argumenti koji bi bili od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da, time što je odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, odnosno određivanjem privremene mjere, prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je, u konkretnom slučaju, podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika od 29. rujna 2025., kojim mu je naloženo ukloniti stambenu građevinu etažnosti P+1 i tri pomoćne zgrade, detaljno opisane tim rješenjem, izvedene bez građevinske dozvole na lokaciji [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Podnoseći predmetnu tužbu, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja upravnog spora jer bi izvršenjem rješenja o uklanjanju tužitelju i njegovoj obitelji bila nanesena teško nadoknadiva šteta.
8. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje rješenja o odgodnom učinku tužbe i rješenja o privremenoj mjeri jer da nisu ostvareni uvjeti za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, kao niti uvjeti iz odredbe članka 42. stavka 3. ZUS-a za izdavanje privremene mjere.
9. Naime, za određivanje instituta odgodnog učinka tužbe trebaju biti ispunjeni svi kumulativni uvjeti propisani odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a, kojim je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, koji uvjeti u ovoj konkretnoj upravnoj stvari nisu ispunjeni jer sprječavanje bespravne gradnje nije protivno javnom interesu, već upravo suprotno. Tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere uklanjanja građevina utemeljeno je na zakonu (članak 103. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu, "Narodne novine" 115/18., 117/21., 67/23.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Kako je sporna gradnja izgrađena bez valjane dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju izvršne građevinske dozvole, propisana mjera uklanjanja bespravne gradnje nužna je za postizanje navedenog cilja.
10. Na drukčije rješenje ove upravne stvari nisu od utjecaja žalbeni prigovori o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u posljedicama rušenja i to posebno iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o šteti koju bespravni graditelj prihvaća kao posljedicu svoje protupravne gradnje. Žalbeni prigovori, kojima tužitelj osporava da bi bio investitor gradnje, predmet su razmatranja prilikom ocjene zakonitosti rješenja o uklanjanju i stoga se ne mogu s uspjehom iznositi u žalbi protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe/privremenoj mjeri.
11. Nadalje, sagledavajući sadržajno podneseni prijedlog za izdavanje privremene mjere, proizlazi da je tužitelj tim prijedlogom zatražio u stvari odgodni učinak tužbe, jer izdavanjem privremene mjere traži da se odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja spora, što u bitnome odgovara institutu odgodnog učinka tužbe, a o čemu se ne odlučuje primjenom odredbi o privremenoj mjeri, kako je to pravilno i obrazloženo pobijanim rješenjem.
12. Stoga, kako je prvostupanjski upravni sud odbio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, a iz opisa sadržaja prijedloga proizlazi da tužitelj u suštini traži odgodu izvršenja rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja spora, to ovaj Sud ne nalazi da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
