Poslovni broj: Usž-3714/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ana Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SOLARIS PONS d.o.o., Osijek, Vukovarska 131, OIB: 28260438524, kojega zastupa opunomoćenik Zlatko Zvonarević, odvjetnik iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1138/2023-14 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1138/2023-14 od 7. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-14/78, URBROJ: 517-14-2-1-23 2 od 29. lipnja 2023. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. , dalje ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, ukazuje da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 3. točke 33. Pravilnika o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom ("Narodne novine", broj: 42/14., 48/14., 107/14., 139/14., 11/19., 7/20. i 84/21., dalje Pravilnik/14), jer joj dodaje elemente koji mijenjaju njezino značenje. Ističe da navedena odredba ne propisuje da fotonaponska ploča mora biti posebno dizajnirana i proizvedena za uporabu u jednoj elektrani niti stavlja naglasak da svaka komponenta velikog nepokretnog postrojenja mora biti unikatna, specijalno dizajnirana i proizvedena za samo jednu elektranu. Prema mišljenju tužitelja, bit navedene odredbe je da dijelovi koji se imaju ugraditi u veliko nepokretno postrojenje ne podliježu naplati predmetne naknade i pri tom oni ne moraju biti posebno dizajnirani i proizvedeni samo za tu elektranu. Drži da sintagma „posebno konstruirana oprema“ ne podrazumijeva jedinstvenu komponentu (dio elektrane), već uređaj koji u konstrukciji i funkciji konkretne elektrane ima nezamjenjivu ulogu budući da je cijela elektrana konstruirana tako da jedino može funkcionirati s tom komponentom. Ističe da je sud počinio bitne povrede obzirom da je pogrešno protumačio sadržaj i značenje navedene odredbe Pravilnika/14. Pozivajući se na niz odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), drži da je tuženik trebao provesti dokazni postupak na temelju kojeg bi razjasnio radi li se o stavljanju fotonaponskih panela na tržište Republike Hrvatske kao pojedinačnih komponenti ili kao velikog nepokretnog postrojenja, što je tuženik propustio učiniti. Ukazuje i na propust prvostupanjskog suda, koji nije utvrdio u kojem udjelu u masi cijele fotonaponske ploče sudjeluju EE komponente, a radi se o neznatnom udjelu u odnosu na staklo i aluminij. Pojašnjava da ovakva konstrukcija od stakla i aluminija bez EE komponenti, ne bi bila predmet obveze plaćanja predmetne naknade. Zaključuje da tuženik i prvostupanjski sud nepravilno tumače i primjenjuju zakon namećući mu prekomjernu financijsku obvezu, koja nije povezana s pravilnim zbrinjavanjem EE komponenti. Smatra da je neosnovano inzistiranje na plaćanju naknade na masu cijelog uređaja, kad se neznatni dio odnosi na EE komponente. Ukazuje da je svrha predmetnih pravnih normi o zbrinjavanju otpada, prikupljanje financijskih sredstava za troškove zbrinjavanja samih EE komponenti, jer je značajno viša od zbrinjavanja ostalih komponenti. Međutim, Fond nije osigurao kontinuirani sustav prikupljanja i obrade otpadnih fotonaponskih ploča pa plaćanja predmetne naknade nikako ne služ i svrsi zbog koje bi se nametala obveza. Zbog svega navedenog, predlaže ukidanje osporene presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi da prema podacima spisa predmeta tužitelj nije dokazao da su predmetni solarni paneli posebno dizajnirani i proizvedeni samo za konkretnu solarnu elektranu te mogu primarnu funkciju obavljati izvan predmetne solarne elektrane, u kojem slučaju ti paneli podliježu primjeni Pravilnika. Smatra navode žalbe paušalnima i neosnovanima, radi čega predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u oglednom sporu odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prvostupanjski sud je, odlučujući u oglednom sporu, osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredaba članka 16. i članka 17. Pravilnika o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom (''Narodne novine'', br. 74/07., 133/08., 31/09., 156/09., 143/12., 86/13., 94/13., 42/14. i 124/23. dalje Pravilnik/07), koje odredbe su ovdje mjerodavne na temelju članka 29. stavka 1. Pravilnika/14, osnovano utvrdio da je tužitelj obveznik naknade gospodarenja EE otpadom (električni i elektronički uređaji i oprema), za razdoblje od 1. do 30. ožujka 2020. u iznosu od 18.900,00 € za prijavljenu količinu od 63 t fotonaponskih ploča.
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi, da se na predmetne fotonaponske panele ne odnose odredbe o naknadi gospodarenja EE otpadom obzirom da se radi o velikom nepokretnom postrojenju. Međutim, navedeni prigovor je, ispravnom primjenom odredbe članka 3. točke 33. Pravilnika/14, otklonio već i prvostupanjski sud pravno relevantnim razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnom tumačenju navedene odredbe prema kojem predmetni fotonaponski paneli podliježu odredbama Pravilnika/14, jer svoju primarnu funkciju mogu obavljati i izvan dijela zgrade ili konstrukcije za koju su namijenjeni, odnosno nisu posebno i isključivo dizajnirani i proizvedeni za stalnu uporabu u određenoj solarnoj elektrani . Naime, predmetna naknada izgubila bi svoj smisao, ako bi se prihvatio suprotan stav tužitelja, jer bi se tada svaki skup fotonaponskih ploča mogao podvesti pod pojam ''velikog nepokretnog postrojenja'', kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
8. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore o nepravilnosti obračuna naknade po masi cijele ploče obzirom da cijela ploča ne predstavlja elektroničku komponentu, već njezin manji dio. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, svi sastavni dijelovi fotonaponske ploče (staklena površina, aluminijski okvir i EE komponente) zajedno, u ovisnosti od električne energije, ostvaruju temeljnu svrhu radi koje je fotonaponska ploča i proizvedena. Budući da se, prema članku 17. stavku 1. Pravilnika/07, naknada gospodarenja EE otpadom plaća prema (neto) masi cijelog uređaja koji predstavlja EE opremu, što fotonaponska ploča jest u skladu s člankom 3. točkom 3. Pravilnika /14, tužitelju je u konkretnom slučaju pravilno obračunata naknada za gospodarenja EE otpadom.
9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, već daje svoju interpretaciju njegove primjene, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
