Poslovni broj: Usž-1826/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Vukmanović, odvjetnica iz Bjelovara, Milana Šufflaya 15a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Bjelovar, Vlahe Paljetka 2, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1445/2025-12 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1445/2025-12 od 3. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25-04/620, URBROJ: 511-02-04- 25-1 od 2. svibnja 2025. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole].
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da mu nije pružena mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, budući da je sud odbio saslušati tužitelja te je odbio sve njegove dokazne prijedloge ocijenivši ih nepotrebnima i suvišnima. Nadalje, smatra da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni. Ovo prvenstveno stoga što sud ne obrazlaže zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pouzdano utvrđeno da bi tužitelj bio pravomoćno osuđen za predmetne prekršaje, a bez da je proveo ijedan predloženi dokaz, kao i bez provjere jesu li i kada te presude i prekršajni nalozi dostavljeni tužitelju, odnosno imaju li pravilno iskazanu pravomoćnost. Navodi da je tuženiku podnio dva zahtjeva za obnovom postupka te zahtjeve za ukidanje klauzule pravomoćnosti za dva obvezna prekršajna naloga na kojima je tuženik otisnuo klauzule pravomoćnost. Za oba zahtjeva za obnovom postupka, tuženik je samo utvrdio da su ti obvezni prekršajni nalozi „uredno uručeni i plaćeni“ čime su postali pravomoćni i izvršni te da nema osnove za ukidanjem klauzule pravomoćnosti. Smatra da, sama činjenica što je na predmetnim obveznim prekršajnim nalozima otisnuta klauzula pravomoćnosti, ne predstavlja dokaz da su isti uredno dostavljeni tužitelju niti da su zakonito postali pravomoćni. Slijedom izloženog, predlaže usvojiti žalbu u cijelosti, ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da su sve odluke tuženika i suda, pobliže citirane u osporavanom rješenju tuženika, nesporno stekle svojstvo pravomoćnosti, a tužitelj prije pokretanja predmetnog upravnog postupka njihovu pravomoćnost ni na koji način nije osporavao. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, pri čemu nisu učinjene bitne povrede odredaba upravnog spora.
7. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je tužitelj, u razdoblju od 16. siječnja 2023. do 16. siječnja 2025., prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koji su, kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila , upisani u evidenciju temeljem odredbe članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., dalje: ZSPC), na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima, koje prileže spisu predmeta tuženika i sadržavaju klauzule pravomoćnosti.
8. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno utvrdio da su time ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 3. ZSPC-a, koji propisuje da će se mladom vozaču, koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
9. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da tvrdnje koje tužitelj navodi u tužbi ne utječu na drugačiji ishod ovog postupka, niti postoji zakonska osnova za donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari, jer iz spisa predmeta tuženika proizlazi da su prekršajni postupci pravomoćno okončani, dok u predmetnom upravnom postupku nije dopušteno osporavati ni činjenice, ni sankciju izrečenu u tim postupcima. Stoga, neosnovano tužitelj smatra da je sud u predmetnom upravnom sporu trebao utvrđivati jesu li klauzule pravomoćnosti na odlukama o prekršajima pravilno iskazane, odnosno jesu li te odluke tužitelju uredno dostavljene. Spisu predmeta ujedno prileži dopis tuženika od 25. lipnja 2025. upućen opunomoćenici tužitelja, u kojem tuženik navodi da su prekršajne kazne izrečene prekršajnim nalozima čiji primitak tužitelj ovdje osporava, plaćene, iz čega ujedno proizlazi da je tužitelj te prekršajne naloga nedvojbeno zaprimio.
10. Pritom sud nije bio dužan provoditi dokaze koje je predložio tužitelj, jer je raspolagao s relevantnim podacima iz spisa javnopravnog tijela. Naime, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i procesnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tužitelj.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
