Poslovni broj: Usž-1517/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5274/2024-5 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5274/2024-5 od 9. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/81, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 18. srpnja 2023. i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/5, URBROJ: 251-09-22-1/004-23- 8 od 26. svibnja 2023., kojim je, na način opisan tim rješenjem, izvršeno usklađivanje iznosa novčane pomoći za roditelja odgojitelja i utvrđeni novi razlozi prestanka prava, sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22).

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u osnovi, prigovora da je povrijeđeno njezino pravo vlasništva I narušeno legitimno očekivanje, pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, povrijeđeno načelo razmjernosti i zabrane retroaktivnosti i diskriminacije po osnovi dobi mlt. djeteta tužiteljice te nadalje jesu li počinjene višestruke povrede upravnog postupka uzimajući u obzir odredbe Zakona o općem upravnom postupku (,,Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), primjerice jesu li tuženik i prvostupanjski upravni ured bili nadležni donositi tužbom pobijane upravne akte primjenom članka 6. Odluke/22 općenito, a naročito nakon 31. prosinca 2022., uzimajući pri tomu u obzir i odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 11/2021. - pročišćeni tekst), ali i one iz Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog ureda. Smatra da je prvostupanjski sud sadržajno propustio suditi o bitnim prigovorima koji su odlučni za pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava, odnosno da je izostalo obrazloženje koje bi sadržavalo dovoljne i/ili relevantne, razloge odbijanja prigovora. Osporava nadležnost tuženika i upire da je sud nezakonito i krivo ocijenio da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan. U odnosu na prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna, sud iznosi apsolutno irelevantnu argumentaciju i sudi nezakonito. Sistematizacija na koju se Sud poziva, a primjenu koje je tužitelj također osporio, sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji odnosno podkategoriji službenika, a Sud ničime nije utvrdio okolnost koji je rang imala konkretna službena osoba i samim time je li ista bila ovlaštena. Ovlasti ne određuje samo naziv radnog mjesta, već i kategoriju po tom Pravilniku, a koji podatak sud niti ne utvrđuje niti mu je znan. Smatra da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i pristup sudu jer joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora niti su izvedeni dokazi predloženi po tužiteljici. Osim toga, drži da prvostupanjsko rješenje treba oglasiti ništavim sukladno odredbi članka 128. stavka 1. točke 5. ZUP-a. Poziva se na brojne odluke ESLJP-a i USRH koje smatra primjenjivima u konkretnoj upravnoj stvari. Smatra i da u predmetnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za neposredno rješavanje sukladno odredbi članka 49. ZUP - a. Navodi da je svoja prava stekla rješenjem, donesenim na temelju Odluke/16, a koji je pak propis stavljen izvan snage Odlukom/18 koja je prijelaznim i završnim odredbama propisala ujedno i da će svi postupci započeti po Odluci/16 biti i dovršeni i dalje po Odluci/16. Odlukom/22 je izmijenjena pak isključivo Odluka/18 i kasnije izmjene i dopune. Odlukom/22 se nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Tužiteljica je u tužbi izričito predložila i poništenje prvostupanjskog rješenja, kako je to očito iz petita tužbe, zbog razloga koji su iznijeti i u historijatu tužbe te tijekom spora, a od kojih neki nisu uopće razmatrani u drugostupanjskom rješenju koje je također tužbom osporeno kao nezakonito. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (presuda poslovni broj Usž-149/2025-2 od 8. srpnja 2025., Usž-3481/2025-2 od 16. rujna 2025., Usž 3493/2025-2 od 16. rujna 2025., Usž- 3289/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-4878/2025-2 od 23. prosinca 2025., Usž- 3482/2025-2 od 17. veljače 2026., Usž-1651/2025-5 od 27. veljače 2026., Usž- 448/2026-2 od 9. travnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

10. Predmetna Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

11. Predmetnom Odlukom/22 Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

14. Neosnovano tužiteljica prigovara da je svoje pravo roditelja odgojitelja ostvarila temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16.) pa da nije bilo osnove za primjenu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“,10/18., 20/21., 25/22.) na pravo ostvareno temeljem Odluke/16. Naime, tužiteljica je pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja ostvarila temeljem Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 16/16.) čiji je naziv, uz odgovarajuće izmjene sadržaja te odluke promijenjen u naziv: Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 16/16.,19/16.). Ova Odluka prestala je važiti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18.) pa je Odluka/18-22 pravilno primijenjena na pravo na naknadu tužiteljice.

15. Sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (odluka poslovni broj: Usž- 2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesno pravnom kvalifikacijom (odluka poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti, odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i članka 117. ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji stranaka.

16. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

17. Obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić