Poslovni broj: Usž-1980/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 8. GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenici Senii Kovačić, odvjetnici u Rijeci, Ciottina 17B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487 i UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 16, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1. – 7. protiv točke I., II., III. i VI. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2081/2023-19 od 28. veljače 2025. i o žalbi zainteresirane osobe UV protiv točke I., II. i VII. izreke iste presude Upravnog suda u Rijeci, na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2081/2023-19 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/21-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 28. srpnja 2023.

III. Odbija se zahtjev tužitelja DV, TV, BV, ŽV, HV, EV, PV i GV za naknadu troškova spora.

IV. Nalaže se tužiteljima DV, TV, BV, ŽV, HV, EV, PV i GV da zainteresiranoj osobi UV naknade trošak spora u iznosu od 3.250,00 EUR u roku od 60 dana od primitka ove drugostupanjske presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška spora odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci (ispravljenom rješenjem istog suda, poslovni broj: Us I-2081/2023-22 od 24. ožujka 2025.), poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 28. srpnja 2023. u dijelu kojim su potvrđene točke 1. - 6. i točke 8. i 9. izreke djelomičnog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/01-01/03, URBROJ: 2170-1-03-09/3-21-37 od 11. veljače 2021. (točka I. izreke), poništeno djelomično rješenje od 11. veljače 2021. u naprijed navedenim točkama izreke tog rješenja i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom o daljnjem postupanju (točka II. izreke), u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka III. izreke), naloženo tuženiku da tužiteljicama pod 1. - 4 . i pod 8. naknadi troškove spora u iznosu od 3.250,00 EUR, dok su u preostalim dijelu odbijene sa zahtjevom za naknadu troška spora iznad dosuđenog iznosa (točka IV. i V. izreke), odbijen zahtjev tužitelja pod 5. – 7. za naknadu troškova spora (točka VI. izreke) te odbijen zahtjev zainteresirane osobe UV za naknadu troškova spora (točka VII. izreke).

2. Rješenjem tuženika ocijenjeno je zakonitim djelomično rješenje od 11. veljače 2021., kojim je, točkom 1. izreke pok. ŠV (majka tužiteljica DV i TV), DV, TV, BV i ŽV (tužiteljice pod 1. – 4.) utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama za građevinsko zemljište i to za 2/4 dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak od 102 m2, točkom 2. izreke GV (tužiteljica pod 8.) utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama za građevinsko zemljište i to kč. [katastarska čestica] od 295 m2 k. o. [katastarska općina]-Sušak u cijelosti, točkama 3. – 6. izreke utvrđen iznos naknade i obveznik naknade, točkom 7. izreke odbačen zahtjev IV, HV (tužiteljica pod 5.), EV (tužiteljica pod 6.) i ZV (pravna prednica tužitelja pod 7. PV) za naknadu/povrat u vlasništvo kč. [katastarska čestica] od 102 m2 k. o. [katastarska općina]-Sušak, točkom 8. izreke utvrđeno da je ovim djelomičnim rješenjem u cijelosti riješeno o zaht jevu stranaka za naknadu/povrat u vlasništvo nekretnina nalazećih u k. o. [katastarska općina]-Sušak i točkom 9. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Tužitelji DV, TV, BV, ŽV, HV, EV i PV (tužitelji pod 1. – 7.) podnijeli su žalbu protiv točke I., II., III. i VI. izreke prvostupanjske presude. U bitnome, drže da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu utemeljena na pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da podnositelj zahtjeva, pok. MV (suprug pok. ŠV i otac tužiteljica DV i TV), nije u spis predmeta dostavio i punomoći ostalih ovlaštenika naknade, kojima ga ovlašćuju da i u njihovo ime podnese zahtjev za naknadu/povrat imovine oduzete prijašnjoj vlasnici pok. ĐV. Provjera tog navoda može se ishoditi i od pravnog sljednika bivšeg Državnog pravobraniteljstva RH kojemu je prvostupanjsko tijelo, dopisom od 15. srpnja 1997., dostavilo na znanje podneseni zahtjev MV s prilozima, odnosno s ishođenim punomoćima svih podnositelja zahtjeva. Činjenica što je prvostupanjsko tijelo u zapisnike inercijom navodilo da MV u predmetu sudjeluje samo kao punomoćnik nekih od nasljednika, ne odražava pravo stanje spisa predmeta niti volju svih živućih nasljednika prijašnje vlasnice da ih MV, temeljem ishođenih punomoći, zastupa u ovom predmetu. Prilikom podnošenja zahtjeva i na prvoj raspravi je trebalo utvrditi tko je podnio zahtjev i temeljem čega, dajući mogućnost podnositelju zahtjeva da dostavi eventualnu dodatnu dokumentaciju radi ostvarivanja zakonskih prava, a ne da se podneseni zahtjev odbaci s obrazloženjem nedostatka aktivne legitimacije. Punomoći su se možda negdje i zagubile, za što ne može biti odgovoran podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštenici naknade jer takvo nedostatno stanje spisa predmeta ne može ići na njihovu štetu. Ustraju u navodima da zahtjev nisu podnijeli samo MV, BV i ŽV, kako je to pogrešno utvrđeno, već i svi ostali nasljednici prijašnje vlasnice ĐV, čije rodoslovlje je objašnjeno tijekom postupka i spora zbog naknadnih smrti ovlaštenika naknade obzirom na dugotrajnost postupka. Smatraju da, ako se prihvati zaključak prvostupanjskog suda da nisu svi ovlaštenici naknade podnijeli zahtjev, tada u nastavku postupka ima mjesta za primjenu prava prirasta pa je prvostupanjski sud u obrazloženju presude trebao dati uputu u tom smjeru pozivom na odredbu članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00. , 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Slijedom navedenog, predlažu poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ujedno traže ispravak presude u dijelu u kojem je pogrešno naveden datum donošenja prvostupanjskog rješenja (21. veljače 2021. umjesto ispravno 11. veljače 2021.).

4. Zainteresirana osoba, UV, podnio je žalbu protiv točke I., II. i VII. izreke prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome, navodi da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za naturalnu restituciju jer iz, u postupku utvrđenih činjenica i dokaza, nesporno proizlazi da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe članka 52. Zakona o naknadi, a što proizlazi i iz upravnosudskih odluka na koje se poziva u žalbi. Osim toga, nema uvjeta za vraćanje u vlasništvo ni temeljem odredbe članka 17. stavka 5. Zaklona o naknadi jer je na predmetnim česticama Općina Rijeka izvršila pripremu zemljišta za izgradnju za namjenu određenu planom (gradilište br. 23 Vrtlarski put, obiteljska kuća P+2), odnosno RV je izdana građevinska dozvola za gradnju stambenog objekta na predmetnim parcelama, što ne bi bio slučaj da priprema zemljišta za gradnju nije izvršena. Predlaže usvojiti žalbu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Presudom Upravnog suda u Rijeci (naknadno ispravljenom sudskim rješenjem, poslovni broj: Us I-2081/2023-22 od 24. ožujka 2025., kojim je naveden 11. veljače 2021. kao ispravni datum donošenja prvostupanjskog rješenja) nije prihvaćen zaključak upravnih tijela da ovlaštenicima naknade koji su podnijeli pravodoban zahtjev, odnosno njihovim pravnim sljednicima, ovdje tužiteljima pod 1.-4., DV, TV, BV i ŽV te tužiteljici pod 8. GV, pripada pravo na naknadu u obveznicama, slijedom čega su poništene točke 1. – 6. te točke 8. i 9. izreke prvostupanjskog rješenja i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

9. Prvostupanjskom presudom zauzeto je stajalište da RV, odnosno njezin pravni sljednik, ovdje žalitelj UV, nisu treće osobe u smislu odredbe članka 52. Zakona o naknadi i da predmetno zemljište nije privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi.

10. Ovaj Sud nije suglasan s takvom odlukom prvostupanjskog upravnog suda.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se radi o nacionaliziranim nekretninama koje su rješenjem Skupštine Općine Rijeka, Odjela za upravno pravne poslove, broj: 04-12995/1-1968-SN od 27. lipnja 1968., deposedirane u korist Općine Rijeka radi izgradnje stambenih objekata i saobraćajnica, nakon čega su rješenjem Općine Rijeka od 3. prosinca 1974. dane na korištenje RV radi izgradnje obiteljske stambene zgrade, koja, međutim, nije izgrađena.

12. Takvo utvrđenje proizlazi iz presude ovog Suda, poslovni broj: Us-4023/1992-4 od 9. prosinca 1992., kojom je poništeno rješenje Skupštine Općine Rijeka, Komisije za uzimanje iz posjeda i za davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu od 15. srpnja 1992., a kojim je odbijen prijedlog da se RV utvrdi prestanak prava korištenja građevinsko zemljišta u društvenom vlasništvu oznake kč. [katastarska čestica] od 58 čhv i kč. [katastarska čestica] od 82 čhv k. o. [katastarska općina]. Iz podataka spisa predmeta također proizlazi da nakon donošenja navedene presude nije vođen daljnji postupak radi utvrđivanja prestanka prava korištenja predmetnog zemljišta.

13. Kako odlukom nadležnog tijela RV nije utvrđen prestanak korištenja predmetnog zemljišta u društvenom vlasništvu, ista je ostala upisana korisnicom predmetnih nekretnina te je 1. siječnja 1997., danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), brisanjem društvenog vlasništva upisana u zemljišne knjige kao vlasnica tog zemljišta. Konačno, iza njezine smrti vlasnikom predmetnih nekretnina, temeljem rješenja o nasljeđivanju od 16. prosinca 2015., uknjižen je njezin oporučni nasljednik, UV, ovdje zainteresirana osoba.

14. Iz naprijed utvrđenih činjenica proizlazi da je riječ o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je temeljem pravomoćne odluke nadležnog tijela, rješenjem od 27. lipnja 1968., oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika i kojim je Općina Rijeka, rješenjem od 3. prosinca 1974., dalje raspolagala, odnosno dala na korištenje RV.

15. Stoga, kako se u konkretnom slučaju radi o zemljištu kojim je nakon oduzimanja iz posjeda Općina dalje raspolagala, odnosno o zemljištu koje je valjanim pravnim poslom dodijeljeno trećoj osobi, to ovaj Sud prihvaća zaključak upravnih tijela prema kojem ne postoje zakonom propisane pretpostavke za povrat u vlasništvo oduzetog zemljišta, odnosno da je pravilno primijenjena odredba članka 52. Zakona o naknadi, kojom je predviđena iznimka od naturalnog povrata imovine. Za primjenu odredbe članka 52. Zakona o naknadi, o čemu se ovdje radi, pravno je odlučno da je treća osoba pravo vlasništva, odnosno predaju u posjed stekla temeljem valjanog pravnog posla pa okolnost što predmetno zemljište nije privedeno namjeni (izgradnja obiteljske stambene zgrade), nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, kako u konkretnom slučaju naturalna restitucija predmetnog zemljišta nije moguća, ovaj Sud je suglasan sa zaključkom tuženika kojim je ocijenjeno zakonitom prvostupanjsko rješenje, kojim je ovlaštenicima naknade, koji su podnijeli pravodobni zahtjev za predmetno zemljište, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama.

17. Međutim, valja ukazati da je tuženik pravilno uputio na odredbu članka 365. stavka 6. ZV-a („Narodne novine“, broj: 81/15. – pročišćeni tekst, 52/25.), kojom je propisano da tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred (redovnim) sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

18. Nadalje, ovaj Sud također nalazi da je točkom 7. izreke prvostupanjskog rješenja osnovano odbačen zahtjev IV te ovdje tužitelja pod 5.- 7., HV, EV te ZV (pravna prednica žalitelja PV) za naknadu/povrat u vlasništvo kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak jer je prvostupanjsko tijelo, imajući u vidu podatke spisa predmeta, pravilno utvrdilo da je zahtjev za predmetnu nekretninu podnio sin prijašnje vlasnice, MV, i to u svoje ime i u ime svojih nećakinja BV i ŽV, unuka prijašnje vlasnice, ali ne i u ime ostalih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda prijašnje vlasnice, kćeri VV (pravna prednica IV) i kćeri FV (pravna prednica HV, EV i ZV).

19. Stoga je prvostupanjskim rješenjem u odnosu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak utvrđeno pravo na naknadu samo u 2/4 dijela te čestice i to u odnosu na podnositelje koji su podnijeli pravodoban zahtjev. Međutim, u takvoj situaciji prvostupanjsko tijelo je propustilo voditi računa o pravu prirastanja, prema kojem, ako netko od nasljednika prvog nasljednog reda ne podnese zahtjev (u ovom slučaju VV i FV, kćeri prijašnje vlasnice ĐV), tada njihov dio, preostalih 2/4 dijela, prirasta drugom nasljedniku ili nasljednicima koji su podnijeli pravodoban zahtjev.

20. Taj propust nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjskog rješenja od 11. veljače 2021., ali ima za posljedicu da tim rješenjem nije u cijelosti riješeno o zahtjevu za naknadu u odnosu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, imajući u vidu navedeno pravo prirastanja. Stoga je, sukladno izraženim primjedbama ovog Suda, prvostupanjsko tijelo u tom dijelu dužno donijeti dopunsko rješenje.

21. Uzimajući u obzir da je naknada troška upravnog spora akcesorni zahtjev, a da je u konkretnom slučaju ovosudnom presduom tužbeni zahtjev odbijen ovaj Sud je poništio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

22. Odluka o odbijanju zahtjeva tužitelja za naknadu troškova spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

22.1. Temeljem iste zakonske odredbe zainteresiranoj osobi UV je dosuđen trošak spora u zatraženom iznosu od po 1.000,00 EUR za odgovor na tužbu i pristup na ročište te u iznosu od 1.250,00 EUR za žalbu, odnosno u ukupnom iznosu od 3.250,00 EUR. Odbijen je zahtjev za naknadu troška podneska od 14. listopada 2024. (kojim se zainteresirana osoba očituje na podnesak tužitelja od 1. listopada 2024., kojim se pak tužitelji očituju na odgovor zainteresirane osobe na tužbu) jer predmetni podnesak, kao procesna radnja, nije bilo potreban za donošenje odluke u ovoj stvari obzirom da se istim ponavljaju u postupku utvrđene činjenice i dokazi. Stoga, po ocjeni ovoga Suda, trošak sastava tog podneska ne predstavlja opravdani izdatak u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.

23. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić