Poslovni broj: Usž-2471/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Jurica Kozina, odvjetnik iz Zagreba, II Zagorske 2D, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Bičikleta d.o.o., Vrsar, Dalmatinska 64, OIB:21701439946, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1239/2024-11 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1239/2024-11 od 28. ožujka 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/196, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 30. svibnja 2024.
III. Poništava se građevinska dozvola Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000765, URBROJ: 2163-18-05/5-24-0030 od 19. veljače 2024. i KLASA: UP/I-361-03/23-01/000765, URBROJ: 2163-18-05/5- 24-0032 od 27. veljače 2024. i vraća se predmet tom tijelu na ponovni postupak u kojem je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.
IV. Nalaže se tuženiku solidarno naknaditi tužiteljima DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 (slovima: dvije tisuće) eura, u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/24-02/196, URBROJ: 531-03- 4-24-4 od 30. svibnja 2024. te rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, KLASA: UP/I-361- 03/23-01/000765, URBROJ: 2163-18-05/5-24-0030 od 19. veljače 2024. i rješenja o ispravku, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000765, URBROJ: 2163-18-05/5-24-0032 od 27. veljače 2024. (točka I. izreke), a ujedno je presudom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke).
1.1. Tužbom osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 19. veljače 2024., kojim se zainteresiranoj osobi Bičikleta d.o.o. dozvoljava rekonstrukcija građevine poslovne namjene – caffe bar sa pet smještajnih jedinca (sobe) 2. b. skupine, na postojećoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake: 22/09/20 Pro Z, koji je sastavni dio građevinske dozvole.
2. Tužitelji, pravovremeno podnesenom, žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U razlozima žalbe prvenstveno prigovaraju činjenici da je prvostupanjski sud odbio provođenje građevinskog vještačenja bez da je za to iznio razloge. Tužitelji smatraju da bi se građevinskim vještačenjem potvrdile već argumentirane činjenice da se predloženim zahvatom zadire u konstruktivni zid zgrade u vlasništvu tužitelja, za što tužitelji nisu dali svoju suglasnost, već se, štoviše protive narušavanju statike svoje građevine. Navode da je uz tužbu dostavljen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke iz kojeg proizlazi da je sporni zid neosporno konstruktivni dio zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima uporabno svojstvo, prvenstveno kao prostorna obloga. Prvostupanjski sud je pogrešno i bez osnove u dokazima ocijenio da se radovima na rekonstrukciji građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neće dirati u nekretninu tužitelja, iako je vještak jasno istaknuo da je zid konstruktivni dio zgrade tužitelja, kao i da je potrebno projektirati dodatne detalje sudara tlačne ploče i nosivih greda s ovim zidom, u cilju zaštite od udarne buke. Naime, kako je već nedvojbeno utvrđeno, nosive grede su ranije išle na susjedne zidove, dok je prema novo predloženoj situaciji smjer ugradnje greda promijenjen i planira se zadiranje u zid tužitelja. Osim toga je, spornom građevinskom dozvolom, odobreno postavljanje raznih instalacija u sporni zid, iako ih ranije u navedenom zidu nije bilo, a osobito ne u tolikoj mjeri. Naime, prilikom rekonstrukcije je predviđeno stavljanje gotovo svih instalacija i vodovodnih cijevi u sporni zid. Da navedenih instalacija nije bilo, moglo se lako utvrditi određivanjem vještačenja, kao i uvidom u fotografije u spisu dostavljene od strane zainteresirane osobe. Iz navedenih fotografija je vidljivo kako se radi o novopostavljenim instalacijama što upućuje na to da je zainteresirana osoba već započela radove na rekonstrukciji. O svemu gore navedenom prvostupanjski sud uopće ne izlaže u pobijanoj presudi.
2.1. Nadalje, navode da se prvostupanjski sud uopće ne osvrće niti obrazlaže nespornu činjenicu da je zid nekretnine tužitelja viši i širi od zida nekretnine na kojoj je planirana rekonstrukcija, a na što su tužitelji upirali, kako tijekom ranijeg postupka tako i tijekom postupka pred sudom. Upravo je to jedan od dokaza da je nekretnina na kojoj je planirana rekonstrukcija naslonjena na nekretninu, odnosno zid tužitelja pa nema razloga za postavljanje nosivih greda i instalacije u zid tužitelja. S obzirom na sve navedeno, smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo. Pobijaju i odluku o troškovima postupka u cijelosti.
2.2. Tužitelji ukazuju i na činjenicu da je sporno je li zid zgrade tužitelja uopće međni zid jer su nedavno zaprimili poziv za obilježavanje granica zemljišta katastarskih čestica, a radi utvrđivanja stvarnog tijeka međa katastarskih čestica, sve radi izrade elaborata po zahtjevu investitora UĐ, zakonskog zastupnika zainteresirane osobe Bičikleta d.o.o. Navode da zainteresirane osobe žele požuriti donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ali očito bez sagledavanja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Mišljenja su kako se ne može, barem za sada, prihvatiti pravna argumentacija pobijane presude koja polazi od navodno nedvojbene međe između susjednih čestica, a prema kojoj bi proizlazilo da građevinski radovi planirane rekonstrukcije zahvaćaju samo onaj dio zida koji bi, prema liniji međe pripadao čestici investitora radova. Smatraju da je za prihvaćanje međne linije prema katastarsko- topografskoj mapi sporazum stranaka bitna pretpostavka, a u konkretnom slučaju iz utvrđenja pobijane presude takav sporazum ne proizlazi niti ga je prvostupanjski sud uopće utvrđivao. Tvrde da nije riječ o samostalnom i samostojećem zidu u funkciji zajedničke ograde koja razdvaja susjedne nekretnine u smislu članka 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa da bi ju svaki susjed mogao slobodno koristiti do „linije razdvajanja“ u zidu, te dostavljaju fotografije za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stare katastarske planove za istu (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) iz kojih je vidljivo kako je nekretnina tužitelja od izgradnje jednakih vanjskih dimenzija odnosno da su vanjski zidovi kuće od izgradnje do danas na istim položajima. Smatraju da je sud prvoga stupnja bio dužan, a što je propustio, valjano ispitati osnovanost prigovora tužitelja isticanih tijekom postupka, kojima su upirali na nedopušteno prekoračenje opsega i intenziteta uporabe spornog zida od strane investitora kao vlasnika susjednog objekta. Mišljenja su da je, radi valjanog odlučivanja u ovoj stvari, uz ono istaknuto u vezi s problematikom međe između susjednih čestica, potrebno utvrditi i ocijeniti te izložiti dostatne razloge o tome radi li se o kućnoj služnosti u smislu čanka 188. stavka 4. u vezi s člankom 196. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i koji je njezin konkretan sadržaj (u smislu opsega obveza trpljenja vlasnika poslužnog dobra) te u kojoj se mjeri problematika služnosti (ako se utvrdi njezino postojanje) reflektira na ishod predmetne upravne stvari. Predlažu usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda te usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno predlažu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba Bičikleta d.o.o., u odgovoru na žalbu, osporava sve navode žalbe. Smatra ispravnom odluku prvostupanjskog tijela, koje je izdalo i obrazložilo građevinsku dozvolu te potvrdilo priloženu zakonom propisanu dokumentaciju. Smatra da se prvostupanjsko tijelo jasno očitovalo na prigovore tužitelja, navodeći da su stranke svojim potpisom potvrdile među i površinu građevinske čestice te su u pogledu predviđenih radova dostavljene sve potrebne potvrde glavnog projekta. Smatra da planirani radovi zadiru isključivo u dio zida koji pripada investitoru, ne zadirući u dio zida koji pripada građevini tužitelja, odnosno preko međe. Mišljenja je da nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kojeg su priložili tužitelji, također potvrđuje da iz statičkog izračuna i revizije projekta glede armiranobetonskih greda koje se planiraju ukopati u zajednički zid, ali ne prelazeći među, ne dolazi do ugrožavanja temeljnih zahtjeva za građevinu tužitelja kao i da potvrđuje da projekt zaštite od buke zadovoljava propisane norme. Ističu da je sudski vještak evidentirao i zidnu nišu na prvom katu zajedničkog zida koja je u uporabi na k. č. [katastarska čestica] [adresa]. Osporava navod tužitelja da je iz fotografija vidljivo kako se radi o novopostavljenim instalacijama što upućuje da je zainteresirana osoba već započela radove na rekonstrukciji , navodeći da je odrađeno isključivo čišćenje i uklanjanje zatečenog otpada jer kretanje kroz predmetnu nekretninu nije bilo moguće. Zainteresirana osoba smatra da postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i dovodi do toga da već gotovo dvije godine zainteresirana osoba ne može započeti s radovima i da mu se nanosi nenadoknadiva šteta. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4.1. Osporava navode tužitelja iz dopune žalbe. Navodi da je provedba geodetskog elaborata predradnja koju je nužno provesti da se po okončanju sudskog spora može prijaviti gradilište. Navedena je radnja pokrenuta s ciljem da se proces ubrza i da sva potrebna dokumentacija bude spremna. Elaboratom se potvrđuje stanje prikazano u građevinskoj dozvoli, odnosno katastarskoj izmjeri u HTRS sustavu. Kao potvrda navedenog dostavlja se izjava ovlaštenog inženjera geodezije i prateća skica izmjere koja je identična inicijalnoj skici izmjere. Predlaže odbiti žalbu.
5. Općina Vrsar je obavijestila Sud da je sa zainteresiranom osobom BIČIKLETA d.o.o. (putem pravnog prednika OĐ) sklopila ugovor o osnivanju prava građenja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi rekonstrukcije nekretnine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je građevina u lošem stanju i zbog dotrajalosti i nestabilne konstrukcije predstavlja opasnost od urušavanja.
6. Žalba tužitelja je osnovana, a osnovan je i tužbeni zahtjev.
7. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., - odluka USRH - dalje u tekstu: ZUS), koji je mjerodavan sukladno članku 169. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je njome povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
8. Po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud pogrešno je, na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez valjanog obrazloženja razloga otklanjanja prigovora tužitelja, ocijenio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole investitoru.
9. Naime, predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti građevinske dozvole kojom se investitoru odobrava izvođenje konstruktivnih zahvata na nosivom zidu za koji tužitelji tijekom cijelog postupka tvrde da je tehnički i konstruktivno dio njihove građevine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čemu u prilog su priložili i nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing.arh. Damira Slokovića, stalnog sudskog vještaka područja arhitekture, urbanizma, graditeljstva i procjene nekretnina, broj el. 124-10-23 od 26. listopada 2023. godine. Prema tome, među strankama nije sporno da Glavni projekt, koji je sastavni dio osporene građevinske dozvole, predviđa građevinske zahvate u vidu ugradnje armiranih stupova i instalacija unutar zida koji se nalazi na samoj graničnoj liniji (međi) između nekretnina tužitelja i investitora. Međutim, sporno je jesu li upravna tijela pravilno primijenila materijalno pravo kada su utvrdila da investitor ima pravni interes za takav zahvat te je li projekt izrađen u skladu s temeljnim zahtjevima za građevinu.
10. Iz glavnog projekta proizlazi da predmetni zahvat uključuje ugradnju instalacija u sporni zid te ugradnju novih armiranobetonskih elemenata na postojeću konstrukciju građevine tužitelja. Dakle, ne radi se o zahvatima dekorativne ili zanemarive naravi, već o zahvatima koji neposredno zadiru u nosivu konstrukciju građevine tužitelja.
10.1. Iz nalaza vještaka, kojeg su dostavili tužitelji, proizlazi da je postojeći kameni zid debljine 55 cm konstruktivno dio zgrade tužitelja te da se glavna nosiva konstrukcija zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oslanja na zidove u poprečnom rasponu, s time da će dvije armiranobetonske grede koje se planiraju ukopati u taj zid opteretiti njegovu konstrukciju. Vještak smatra da je potrebno uskladiti stanje na terenu s vlasničkopravnim i katastarskim stanjem kao prethodno pitanje i tome prilagoditi glavni projekt, zatim projektirati dodatne detalje sudara tlačne ploče i nosivih greda sa zidom zgrade tužitelja, u cilju zaštite od udarne buke.
11. Unatoč prigovorima tužitelja, upravna tijela, a potom ni prvostupanjski sud, nisu na pouzdan način utvrdili pravnu narav predmetnog zida, njegov konstruktivni značaj za građevinu u vlasništvu tužitelja, opseg prava investitora za izvođenje projektiranih zahvata (pravni interes), niti posljedice koje takvi zahvati mogu imati za stabilnost susjedne građevine u vlasništvu tužitelja, koja ima svojstvo kulturnog dobra.
11.1. Pritom ovaj Sud osobito ističe da se predmetna građevina nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, zbog čega je upravno tijelo bilo dužno postupati s povećanim stupnjem pažnje i potpuno utvrditi sve činjenice odlučne za zakonitost zahvata.
12. Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nije bilo dopušteno ograničiti se na položaj međe prema katastarskim podacima, jer navedeno ne oslobađa upravno tijelo obveze da utvrdi raspolaže li investitor pravnim ovlaštenjem za izvođenje upravo onih zahvata koji su projektom predviđeni. Građevinska dozvola ne može služiti kao pravni instrument kojim se investitoru omogućuje zadiranje u tuđi konstruktivni element građevine, ako za to nema suglasnosti vlasnika i ako odobreni zahvat ugrožava bitne zahtjeve za susjednu građevinu.
13. Odredbom članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG) propisano je da investitor zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole prilaže dokaz pravnog interesa. Iako je Investitor upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz dokaza u spisu proizlazi da je predmetni zid u naravi dio konstruktivnog sustava zgrade u vlasništvu tužitelja.
14. Prema ocjeni ovog Suda, zemljišnoknjižno vlasništvo nad zemljištem ne daje investitoru pravo da izvodi građevinske zahvate na fizičkoj strukturi zgrade koja je u vlasništvu treće osobe, bez njezine izričite privole. Stoga, budući da se, nesporno radi o zadiranju u konstruktivni dio zgrade tužitelja (vanjski nosivi zid), investitor je bio dužan priložiti suglasnost tužitelja kao vlasnika tog objekta. Kako takva suglasnost ne postoji, a međa je među strankama sporna proizlazi da je tuženik pogrešno utvrdio da Investitor posjeduje uredan pravni interes za zahvat na konkretnom zidu.
15. U pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti (članak 9. ZG-a), svaka građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom građenja i uporabe ne uzrokuje oštećenja na drugim građevinama pa kako je ovdje riječ o zahvatu u nosivom, konstruktivnom elementu zgrade tužitelja, bilo kakvo naknadno ugrađivanje armiranobetonskih stupova i udubljivanje kanala za instalacije u takvom zidu mijenja statički sustav i raspodjelu sila postojeće građevine. Upravna tijela su propustila obvezati investitora na izradu detaljnog, neovisnog statičkog elaborata koji bi nedvojbeno dokazao da ovi radovi neće ugroziti stabilnost i sigurnost zgrade tužitelja. Paušalna ocjena da radovi nemaju utjecaja na susjedni objekt, unatoč argumentiranim prigovorima tužitelja, koji je stranka u postupku, predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Dakle, po ocjeni ovog Suda, u postupku i sporu nije dokazano da se zahvat može izvoditi isključivo na dijelu zida investitora bez utjecaja na konstrukciju susjedne zgrade, niti je razriješeno pitanje pravne naravi zajedničkog zida. Upravno tijelo nije smjelo izdati dozvolu dok postoji ozbiljan spor o pravu zahvata u konstruktivni element koji, prema glavnom projektu, služi objema građevinama.
16. Imajući u vidu činjenice konkretnog slučaja, po ocjeni ovog Suda, upravno tijelo bilo je dužno provesti odgovarajuće dokazne radnje radi utvrđenja je li riječ o zajedničkom međašnom zidu, postoji li opasnost za bitne zahtjeve susjedne građevine te postoji li pravni temelj za izvođenje zahvata kojim se u taj zid zadire, jer iz spisa ne proizlazi da je provedeno odgovarajuće građevinsko ili statičko vještačenje niti da su konzervatorski uvjeti sadržavali stručnu ocjenu utjecaja projektiranih armiranobetonskih zahvata na postojeću povijesnu strukturu ugrađenih građevina i na susjednu građevinu, iako su tužitelji takvo vještačenje predlagali. Time je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi zakonitost izdane dozvole.
17. Nadalje, u prvostupanjskom rješenju se navodi da su priložene propisane potvrde glavnog projekta javnopravnih tijela, odnosno potvrde glavnog projekta, uključujući i potvrda Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, KLASA: 612-08/23-23/4631 od 20. listopada 2023., kao i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Pazin, Odjela inspekcije, KLASA: 245-02/23-04/5954, URBROJ: 511-01-378-23-2 R.Č. od 24. listopada 2023. godine. Međutim, ovaj Sud na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta nije mogao na nedvojben način utvrditi da su zaista izdane sve potvrde glavnog projekta sukladno članku 110. stavku 1. točki 3. ZG-a, pri čemu posebice valja ukazati da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su, nakon prvotnog odbijanja izdavanja posebnih uvjeta gradnje od strane Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva kulture, evidentno rađeni ispravci projektne dokumentacije, a Sud ne nalazi da spisu predmeta prileže potvrde ispravljenog projekta. Primjerice projektu prileži rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Pazin, Odjela inspekcije, KLASA: UP/I- 245-02/23- 03/126, URBROJ: 511-01-378-23-1.I.B od 8. veljače 2023., kojim se obustavlja postupak utvrđivanja posebnih uvjeta gradnje jer je utvrđeno da u priloženim podacima za zahvat u prostoru izrađenim od strane ovlaštenog projektanta, nisu osigurana osnovna polazišta značajna za osiguranje temeljnih zahtjeva za građevinu glede sigurnosti u slučaju požara, jer nisu prikazani vatrogasni pristupi, prilazi i površine za operativni rad vatrogasnih vozila, dok u nacrtnom dijelu rješenja nije prikazano novoprojektirano stanje.
17.1. S tim u vezi, kako je glavni projekt, zajedničke oznake 22/09/20 Pro /Z, koji je sastavni dio ove građevinske dozvole, MAPA 1 arhitektonski projekt – ispravak 2, oznake 22/09/20 Pro, izrađen u prosincu 2023., nejasno je kako potvrda tog glavnog projekta može biti datirana s listopadom 2023., kako se navodi u građevinskoj dozvoli.
18. Nadalje, iz Građevinskog projekta konstrukcije - ISPRAVAK 01, iz listopada 2023., proizlazi da je prilikom početka radova na rekonstrukciji postojeće građevine, obavezno uza zid na međi koji graniči sa susjednom građevinom iskopati minimalno jednu sondažnu jamu koja će utvrditi točnu dubinu temelja predmetne građevine te postojanje predviđene stijenske podloge, kao i da je potrebno utvrditi da li obje građevine imaju svaka svoj zid na međi. Ukoliko se prilikom predviđenih istražnih radova pokaže da pretpostavljeno stanje postojećih temelja i zidova na međi odstupa od izvedenog stanja, sve daljnje zahvate na građevini i na temeljenju građevine je potrebno prilagoditi novonastalom stanju.
19. Ovaj Sud, slijedom svega izloženog, ocjenjuje da osporenoj građevinskoj dozvoli, kao i osporenom rješenju tuženika i prvostupanjskoj presudi, nedostaju valjano obrazloženi razlozi otklanjanja prigovora tužitelja, čine je povrijeđeno načelo utvrđenja materijalne istine u upravnom postupku i, posljedično, načelo pravičnog suđenja, jer je sud utvrđenima prihvatio činjenice navedene u rješenjima upravnih tijela.
20. U okolnostima ovog konkretnog slučaja, Sud nalazi da predmetna dozvola nije mogla biti zakonito izdana prije potpunog utvrđenja pravne naravi predmetnog zida i prava investitora da na njemu izvodi projektirane konstruktivne zahvate.
21. Budući da navedene nedostatke prvostupanjski sud nije otklonio, već je osporenu odluku prihvatio bez kritičke ocjene odlučnih prigovora tužitelja, valjalo je, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a, usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda te, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika, usvojiti žalbu tužitelja i poništiti građevinsku dozvolu te predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
22. U ponovnom postupku upravno tijelo dužno je potpuno i pravilno utvrditi pravnu narav predmetnog zida, opseg prava investitora za izvođenje projektiranih zahvata, pribaviti odgovarajuću stručnu ocjenu utjecaja zahvata na susjednu građevinu i svojstva kulturnog dobra te nakon toga donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.
23. Kako su tužitelji uspjeli u predmetnom upravnom sporu, imaju pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, koji su im dosuđeni u sveukupnom iznosu od 2.000,00 EUR primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 1.000,00 EUR (Tbr. 27. stavak 1. alineja 2. Tarife) te za zastupanje na raspravi 1.000,00 EUR (Tbr. 27. stavak 2. Tarife), sve u vezi s Tbr. 54. Tarife. Sud nije cijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 13. studenoga 2024., jer takav trošak ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, niti je bio nužan i od utjecaja na ishod ovog upravnog spora.
24. Slijedom svega izloženog, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić