Poslovni broj: Usž-1836/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu VRANA d.o.o., Biograd na Moru, II. Preradarska 1, OIB: 92679704563, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik iz Zadra, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2748/2025-19 od 16. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2748/2025-19 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/23-01/129, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 16. svibnja 2023. godine. Ujedno je rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5137, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., kojim je tužitelju određena visina komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na adresi Jankolovica bb, obračunske površine zemljišta 29.505,00 m[2] , u iznosu od 0,04 eura/m , u mjesečnom iznosu od 1.219,55 eura, odnosno u godišnjem iznosu komunalne naknade od 14.634,57 eura, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. U žalbenim razlozima ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba postupka jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što sud navodi u obrazloženju presude i stanja upravnog spisa, kao i zbog toga jer je sud tužitelja onemogućio u raspravljanju, jer je bez ikakvog konkretnog obrazloženja odbio dokazne prijedloge očevida na licu mjesta kako bi se utvrdili svi elementi nužni radi određivanja komunalne naknade, a koje elemente ne sadrže ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje. Nastavno tužitelj iznosi stajališta prvostupanjskog suda iz osporene presude koje drži pogrešnim obzirom da se ovdje radi o zasebnom upravnom postupku koji je pokrenut rješenjem Grada Biograda od 8. ožujka 2023. i u tom postupku, sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, što je ovdje izostalo. Osim toga, prvostupanjsko rješenje nema nikakve podatke o brojevima katastarskih čestica, te nije jasno na koje katastarske čestice se komunalna naknada odnosi. U odnosu na pozivanje tuženika na zapisnik o očevidu od 20. siječnja 2020., tužitelj ističe da mu u tom postupku nije data mogućnost očitovati se na predmetni zapisnik, a niti mu je data mogućnost da se izjasni o drugim činjenicama, okolnostima i dokazima na kojima se temelje ovdje osporena rješenja. Upire na povrede članka 30., te članka 5., članka 8., članka 9. i članka 47. ZUP-a, jer smatra da odlučne činjenice u ovom upravnom postupku nisu utvrđene u skladu s citiranim odredbama. Navodi da sud prvog stupnja na osnovi očitovanja zainteresirane osobe u ovoj presudi tek prvi put spominje da se radi o katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako su oznaku katastarske čestice trebala sadržavati nižestupanjska rješenja, posebno rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru iz kojeg mora biti vidljivo o kojoj se nekretnini radi. Smatra da je pogrešno pozivanje suda na raniji upravni postupak koji je okončan rješenjem, KLASA: UP/I-363-03/19-01/5128, URBROJ: 2198/16-03/24-20-5 od 28. siječnja 2020., te s tim u vezi na članak 94. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG), imajući u vidu da se ovdje radi o potpuno novom upravnom postupku koji se vodi nakon tri godine od prethodnog upravnog postupka i po novoj Odluci o komunalnoj naknadi. Pogrešno je pozivanje i na članak 95. stavak 2. ZKG-a, koji se odnosi samo na rješenje koje je na snazi i postupak koji je u tijeku odnosno na rješenje po kojem je već utvrđena komunalna naknada i koja se uredno plaća. Upire na postupak za ocjenu zakonitosti koji se vodio pod poslovnim brojem Usoz-335/2023, a u kojem je Grad Biograd na Moru obavijestio Visoki upravni sud da je osporavane odluke o komunalnoj naknadi stavio izvan snage, čime je na nezakonit način onemogućio sud da ispita zakonitost njihovog općeg akta. Istovremeno, takvim postupanjem ostaje na snazi rješenje o komunalnoj naknadi, a prvostupanjski upravni sud zaključuje da osporenim nižestupanjskim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode u cijelosti neosnovanim, jer je pobijanom presudom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilo primijenjeno materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna bitna povreda pravila sudskog postupka, slijedom čega predlaže žalbu odbiti.

6. Tužitelj se, podneskom od 11. ožujka 2026., očitovao na odgovor zainteresirane osobe, upirući pritom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 660/2025 od 10. prosinca 2025., kojom je usvojena ustavna tužba tužitelja i ukinuta presuda Visokog upravnog suda RH, broj: Usoz-94/2024 od 17. prosinca 2024., kojom je bio odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluku o komunalnoj naknadi, KLASA: 363-05/23-04/01, URBROJ: 2198-16-02-23-5 od 27. studenoga 2023. („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 10/23.), slijedom čega tužitelj ustraje na prijedlogu iz žalbe.

7. Zainteresirana osoba, u podnesku od 24. ožujka 2026., navodi da predmetna ustavnosudska odluka ne predstavlja osnovu za usvajanje žalbe tužitelja i poništenje prvostupanjske presude.

8. Tužitelj je podneskom od 1. svibnja 2026. dostavio presudu, poslovni broj: Usoz-13/2026-21 od 27. travnja 2026., kojom je, nakon odluke Ustavnog suda RH, ovaj Sud ukinuo Odluku o komunalnoj naknadi, KLASA: 363-05/23-04/01, URBROJ: 2198-16-02-23-5 od 27. studenoga 2023. („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 10/23.).

9. Žalba nije osnovana.

10. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

11. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora u kojem je održana rasprava 19. prosinca 2025., nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZKG -a te, Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na moru", broj 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Biograda na moru", broj 11/22.), na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

13. Pritom je prvostupanjski sud dao jasnu i dostatno obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio otklanjajući osnovanost tužbenih prigovora, na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

14. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da je tužitelj prethodnim prvostupanjskim rješenjem od 19. studenoga 2019., donesenim temeljem Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 9/18.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 9/18.), utvrđen obveznikom komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obračunske površine 29.505,00 m[2] . S tim u vezi, potrebno je istaknuti kako je donošenju tog rješenja, u postupku povodom žalbe tužitelja, uslijedio očevid na licu mjesta, koji je obavljen 20. siječnja 2020., kojim je utvrđeno da za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], treba obračunati komunalnu naknadu za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i to obračunske površine od 29.505,00 m2. Očevidu je prisustvovao predstavnik tužitelja, koji je zapisnik potpisao bez primjedbi.

15. Navedenim rješenjem od 19. studenoga 2019., tužitelj je upućen da se iznos utvrđene komunalne naknade plaća do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točka 4. izreke) te je upozoren da je obvezan prijaviti prvostupanjskom tijelu promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (točka 5. izreke).

16. U konkretnom slučaju ovdje osporeno rješenje doneseno je primjenom članka 100. stavka 2. ZKG-a, zato što je 2022. godine promijenjena vrijednost boda komunalne naknade pa je visina komunalne naknade utvrđena sukladno novoj vrijednosti boda na već prije utvrđenu površinu od 29.505.00 m2, koju tužitelj koristi za svoju poslovnu djelatnost. S obzirom da je prethodnim rješenjem od 19. studenoga 2019. tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za opisano zemljište, a nije postupio po odredbi članka 94. stavka 2. ZKG-a, odnosno nije prvostupanjskom tijelu prijavio promjene podataka utvrđenih ranijim rješenjem, a bitnih za obračun komunalne naknade, to ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja po toj osnovi.

17. Nisu pravno odlučni ni prigovori koji se odnose na postupke ocjene zakonitosti općih akata zainteresirane osobe, kao ni činjenica da su naknadno stupile na snagu nove odluke o komunalnoj naknadi i odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (iz 2023. godine), jer se ovdje osporeno rješenje ne temelji na tim odlukama, zbog čega nije od utjecaja niti pozivanje tužitelja na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 13/2026-21 od 27. travnja 2026., kojom je ukinuta Odluka o komunalnoj naknadi iz 2023. i obustavljen postupak ocjene zakonitosti Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade od 27. studenoga 2023. godine.

18. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić