Poslovni broj: Usž-1963/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Mato Stjepanović, odvjetnik iz Zagreba, Pavla Hatza 23, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:9509321068, radi šutn je uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5074/2025-5 od 19. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5074/2025-5 od 19. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja podnesena radi nerješavanja zahtjeva za izdavanje brisovnog očitovanja te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelji podnose žalbu radi pogrešnog pravnog zaključka da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari. Ističu da traže sudsku zaštitu od propuštanja javnopravnog tijela u donošenju odluke o zahtjevu koji je u okviru njegove nadležnosti, odnosno u djelokrugu poslova tuženika. Naime, zatražili su brisanje zabilježbe zabrane otuđenja nekretnine, jer je istekao rok na koji je upisana, čime bi im se omogućilo raspolaganje nekretninom čiji su vlasnici. Smatraju da je javnopravno tijelo dužno donijeti odgovarajuću odluku i ako nije nadležno za rješavanje, kako bi stranka ostvarila djelotvornu zaštitu, ali na njihov zahtjev nije odgovoreno više od godine dana, čime je ograničeno njihovo Ustavnom zajamčeno pravo vlasništva. Predlažu da se u cijelosti ukine rješenje tuženika te da se vrati predmet na ponovni postupak radi meritorne ocjene pretpostavki za šutnju uprave. Osporavaju odluku o trošku, jer su u slučaju ukidanja rješenja uspjeli u sporu i tada ostvaruju pravo na trošak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni procesnog prava.
5. Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 46. stavka 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS), da nema šutnje uprave kod nedonošenja odluke o zahtjevu za brisovno očitovanje o brisanju zabilježbe o zabrani otuđenja i opterećenja nekretnine u zemljišnim knjigama, obzirom da se povodom takovog zahtjeva ne donosi odluka iz područja upravnog prava.
6. Slijedom navedenog, navodi žalbe nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
