Poslovni broj: Usž-760/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, Umag, Jadranska 11, OIB: 36162371878, radi prava na produljenje vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1742/2025-6 od 30. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1742/2025-6 od 30. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2380, URBROJ: 511 08-23- 25-2, od 6. kolovoza 2025., kojim se utvrđuje da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole 2 (dvije) godine od dana izvršnosti rješenja .
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. – dalje ZSPC), te zbog brojnih nejasnoća i proturječnosti sadržanih u izreci i obrazloženju osporene presude zbog kojih se njezina zakonitost uopće ne može ispitati. Smatra nespornim da je na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 21 negativan prekršajni bod na temelju odluka koje su navedene u obrazloženju rješenja tuženika. Ističe da Policijska postaja Buie - Buje s ispostavom u Umagu nije primijenila odredbu članka 286. stavka 5. ZSPC-a punih godinu dana i tri mjeseca nakon što je donesena posljednja prekršajna presuda (29. svibnja 2024.), u odnosu na koju se računaju negativni bodovi za primjenu te odredbe. Takvo postupanje mu ide na štetu, jer pravovremena primjena navedene odredbe ZSPC-a bi mu omogućila podnošenje zahtjeva za produljenje vozačke dozvole nakon svibnja 2026. godine. Budući da odluku nije dobio u razumnom roku, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ukazuje da se prekršajni bodovi, u skladu s člankom 286. stavak 2. ZSPC-a, moraju brisati iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju, na temelju koje su upisani bodovi. Stoga mu nije jasan razlog uzimanja u obzir bodova iz 2023. godine, kad rješenje tuženika nije postalo pravomoćno unutar dvije godine od donošenja pravomoćnog prekršajnog naloga na temelju kojeg su ti bodovi doneseni. Iznosi da nisu u prvostupanjskoj presudi izneseni razlozi primjene članka 2. stavka 1. točke 69. ZSPC-a, koja se odnosi na mladog vozača kad nisu utvrđene njegove godine. Drži da je tuženik pogrešno utvrdio da mu je vozačka dozvola serijskog, broja 12700319 izdana 29. srpnja 2024., istekla, jer je ta vozačka dozvola nezakonito poništena. Budući da nije mladi vozač niti je vozačka dozvola istekla, smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 5. ZSPC- a. Stoga predlaže da se osporena presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, temeljem članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. ZUS-a. To stoga što je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i dokazima koje je sam proveo, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za zabranu podnošenja zahtjeva za produljenje vozačke dozvole u razdoblju od dvije godine od dana izvršnosti rješenja tuženika.
6. Naime, iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužitelj, kao stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, zamijenio vozačku dozvolu Bosne i Hercegovine, serijskog broja 429209A46, od 9. siječnja 2018., za hrvatsku vozačku dozvolu, broj [broj dozvole], izdanu 29. srpnja 2024., s rokom važenja do 18. srpnja 2026. Međutim, izdana hrvatska vozačka dozvola označena je nevažećom radi nemogućnosti njezinog uručenja tužitelju, koji je pak, u razdoblju od 6. kolovoza 2023. do 6. kolovoza 2025, na temelju pravomoćnih odluka nadležnog prekršajnog suda te pravomoćnih obveznih prekršajnih naloga, skupio 21 negativan prekršajni bod, koji je kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisan u evidenciju temeljem članka 286. stavka 1. ZSPC-a.
7. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovog Suda, ispunjeni su uvjeti za primjenu članka 286. stavak 5. ZSPC-a, prema kojem će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.
8. Ne utječe na donošenje drugačije odluke prigovor tužitelja da rješenje tuženika nije doneseno čim su se ispunili uvjeti za primjenu članka 286. stavka 5. ZSPC-a jer je u konkretnom slučaju postupljeno upravo tako. Ovo iz razloga što je za primjenu navedene zakonske odredbe odlučno da vozač nema važeću vozačku dozvolu te da je prikupio propisan broj negativnih prekršajnih bodova, pa imajući u vidu protek roka od 2 godine započetog prekršajem za koji je tužitelj kažnjen pravomoćnim prekršajnim nalogom od 9. kolovoza 2023., nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja .
9. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1.ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
