Poslovni broj: Usž-692/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić

- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, u upravnom sporu tužitelja KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Boban, odvjetnik iz Splita, Tršćanska 41, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjel inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, Zagreb, Prisavlje 14, p.p. 256, OIB: 22874515170, radi uklanjanja reklamnog panoa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2884/2024-6 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2884/2024-6 od 13. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24 03/142, URBROJ: 530-08-3-3- 24-1 SD od 7. studenoga 2024. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika naređeno je tužitelju da u roku od 30 dana ukloni reklamu koju je postavio u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, brze ceste Solin – Klis, kod km 7+132, desno.

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, iznosi da osporena presuda ne sadrži razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva obzirom da prvostupanjski sud nije odgovorio na tužbene prigovore. Ističe da je s društvom Dentsu Croatia d.o.o. zaključio Ugovor o zakupu na temelju kojeg je dao u zakup krov s metalnom konstrukcijom radi isticanja reklamnog sadržaja i oglašavanja. Nespornim smatra da metalna konstrukcija nije predmet rješenja tuženika niti je tuženik nadležan za postupanje u području gradnje i izvođenju građevinskih radova. Ukazuje da se društvo Dentsu Croatia d.o.o., u svojstvu zakupnika, obvezalo dati prijedlog logotipa i snositi trošak izrade reklamnog panoa i to platno dopremiti minimalno tri dana prije početka trajanja Ugovora, zatim plaćati zakupninu te koristiti predmet zakupa u skladu s pozitivnim propisima, odnosno ishoditi sve potrebne dozvole i odobrenja za postavljanje i korištenje reklama. On se obvezao tu reklamu , u ime zakupnika i na njegov račun, postaviti na metalnu konstrukciju. Drži da bi uklanjanjem reklame povrijedio odredbe sklopljenog Ugovora o zakupu te bio kazneno odgovoran prema zakupniku za oštećenje tuđe stvari. Pozivajući se na članke 59. i 137 Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC), iznosi da je obveznik uklanjanja protupravno postavljenih reklama društvo Dentsu Croatia d.o.o. kao pravna osoba u čije ime i na čiji račun je reklama postavljena te koja ima pravo s reklamom raspolagati. Predlaže poništenje prvostupanjske presude i rješavanje ove upravne stvari, odnosno vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi da je prvostupanjska presuda donesena na propisan način te ju u cijelosti prihvaća bez primjedbi. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, ovaj Sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi, a što tužitelj niti ne spori, da je u zaštitnom cestovnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 7+132 desno, brze ceste Solin - Klis, na udaljenosti od cca. 22 m, postavljena reklama Zagrebačke pivovare na metalnim nosačima na armiranobetonskoj ploči kuće izgrađene na k.č.br.

314/1 k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja.

8. Budući da je državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin – Klis) brza cesta i namijenjena isključivo za promet motornih vozila u smislu odredbi ZC-a, tužitelj je, i po ocjeni ovog Suda, postavljanjem reklame u zaštitnom pojasu te brze ceste od 100 m, postupio protivno odredbi članka 59. ZC-a, slijedom čega je ovlašteno cestovni inspektor naredio uklanjanje te reklame na temelju članka 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", broj 22/14., 98/19. i 114/22.).

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuje ni žalbeni navod da je uklanjanje naređeno pogrešnoj osobi, jer je obveznik uklanjanja protupravno postavljene reklame društvo Dentsu Croatia d.o.o. u čije ime i na čiji račun je na temelju ugovora o zakupu reklama postavljena. Ovo iz razloga što je tužitelju u svojstvu vlasnika predmetnog objekta na kojem je reklama postavljena osnovano nametnuta predmetna obveza.

10. Neosnovani su navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio njegove navode i žalbene prigovore obzirom da je u osporenoj presudi prvostupanjski sud jasno naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući odluku tuženika zakonitom, a s kojima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavkom 5. ZUS-a.

11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude.

12. Kako je tužitelj izgubio upravni spor, to je prvostupanjskom presudom pravilno, na temelju odredbe članka 147.stavka 1. ZUS-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je kao neosnovan odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u žalbenom postupku.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Eveline Čolović Tomić