Poslovni broj: Usž-468/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić - Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik iz Rijeke, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagrebačke županije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi prekida postupka izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-247/2025-6 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-247/2025-6 od 31. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02- 05-12-25-6 od 23. siječnja 2025., te zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za prekidom postupka izvršenja rješenja istog tijela KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02-05-12-24-4 od 31. listopada 2024., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje građevina izgrađenih , bez građevinske dozvole, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prizemne zgrade, betonske ploče na kojoj je montiran PVC spremnik za vodu, dva betonska postolja s limenim spremnikom).
3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da mu je u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost i načelo kontradiktornosti te da prvostupanjska presuda ne sadrži realne razloge o odlučnim činjenicama, već je arbitrarna zbog paušalnih razloga kojima se odbija njegov tužbenih zahtjev. Ukazuje i na povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje. Smatra da je za odlučivanje u ovom predmetu trebalo, na temelju članka 107. ZUS-a, spojiti predmet koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Us I-2090/2024. Ukazuje na sadržaj uvjerenja Državne geodetske uprave prema kojem se predmetna zgrada, radi raslinja, ne može nedvojbeno utvrditi na digitalnoj ortofoto karti. Ukazuje da je to uvjerenje izdano u svrhu dokazivanja vidljivosti predmetne zgrade na podlogama državne izmjere do 21. lipnja 2011. godine. Budući da je navedeno uvjerenje javna isprava, čiji sadržaj podliježe oborivoj zakonskoj presumpciji, smatra dopuštenim dokazivati ono što ona sadrži. Stoga je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog vještačenja digitalne forenzike. Pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2766/2016 od 15. veljače 2018., ističe da vođenje upravnog spora više nije isključivo spor o zakonitosti upravnog akta. Skreće pozornost i na činjenicu da je tuženik u skladu s odredbama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), ovlašten zatražiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na okolnosti koje bi se odnosile na zakonitost rješenja tuženika. Naglašava da Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. dalje ZPNIZ) ne propisuje zabranu da se taksativno navedene isprave kojima se dokazuje vidljivost zgrade ne mogu preispitati temeljem drugih zakonom predviđenih osnova, konkretno temeljem članka 56. stavka 3. ZUS-a. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te dosudi zatražene troškove.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6 Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 42. ZPNIZ-a, osnovano zaključio da tužitelj nije uz zahtjev za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 31. listopada 2024., dostavio dokaz da je ta građevina vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na teme lju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirane na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi.
8. Na drukčiji zaključak ne upućuje ni žalbeni prigovor, u kojem tužitelj ne osporava da se dostavljenim uvjerenjem Državne geodetske uprave, Službe za izdavanje i razmjenu podataka, KLASA: 930-04/24-05/715 URBROJ: 541-19-06/10-24-2 od 24. listopada 2014., ne može nedvojbeno utvrditi vidljivost predmetne zgrade radi raslinja, već i u žalbi inzistira da je predloženim vještačenjem digitalne ortofoto karte po vještaku digitalne forenzike mogao dokazati njezinu vidljivost.
9. Naime, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da je izvođenje dokaza, koji tužitelj predložio, nepotrebno budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženog dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
10. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužitelj upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, nije mu onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, prvostupanjski sud je zakonito odbio dokazne prijedlog tužitelja.
11. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
