Poslovni broj: Usž-2168/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GRAD KORČULA, Korčula, Trg braće Antuna i Stjepana Radić 1, OIB: 92770362982, kojeg zastupa Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. iz Rijeke, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1583/2024-9 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1583/2024-9 od 18. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-01/64, URBROJ: 529-06-03-02- 01/1-24-4 od 22. svibnja 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja isplati tuženiku iznos od 261,09 € na ime troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev za priznavanje troška odbija (točka III. izreke).

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS). U žalbenim razlozima iznosi da prvostupanjski sud nije u obrazloženju osporene presude iznio razloge za zaključak da bi propisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanja okolišem, morala biti sadržana u posebnoj ispravi, već je samo ponovio argumente tuženika. Drži da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne poziva niti na jednu odredbu mjerodavnog materijalnog prava te je prihvatio razloge iz obrazloženja rješenja tuženika bez njihovog navođenja što može jedino žalbeni sud. Ukazuje da se prvostupanjski sud nije očitovao niti o njegovom prigovoru o netransparentnosti provođenja postupka dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dodjelu projektnih prijedloga „Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodatne vrijednosti. Antipod naspram poštivanja načela transparentnosti je , prema mišljenju tužitelja, neobjavljivanje rang liste s ostvarenim bodovima svih prijavitelja, na što se prvostupanjski sud nije očitovao s jasno iznesenim razlozima. Ističe da rješenje tuženika ne sadrži sve elemente propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP), odnosno da obrazloženje ne sadrži razloge radi kojeg nisu usvojeni njegovi zahtjevi i navodi. Naglašava da je u skladu sadržajem i zahtjevima za bodovanje njegovog projektnog prijedloga po natječajnim kriterijima 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1., 1.1.4. dao potpisanu izjavu usklađenosti projekta u slobodnoj formi za svoj projektni prijedlog koja je sastavni dio dokumenata Obrazac 7 - Studija izvodljivosti s analizom troškova i koristi koji je dostavljen s potpisom i pečatom gradonačelnice. Osim u navedenom Obrascu 7, izjava da će projekt rezultirati ishođenju navedenih certifikata i/ili se isti planiraju pribaviti, nalaze se i u prijavnom obrascu, dakle zahtijevane izjave se nalaze u dva dokumenta. Smatra da se predmetna izjava nije morala dati u zasebnom dokumentu obzirom da sintagma „u slobodnoj formi“ podrazumijeva pojam u slobodnom obliku, odnosno mogućnost odabira neke od vrsta pisanih oblika u pravnom poretku Republike Hrvatske u kojima je moguće dati odgovarajući sadržaj volje. Takva izjava ne mora u tim okolnostima nužno biti izdana u posebnoj ispravi, odnosno može biti sadržana i u drugoj ispravi čiji je ona sastavni dio, ako je kao cjelina potpisana od strane ovlaštene osobe, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Ističe da prvostupanjskom sudu nije bilo bitno koji je bio sadržaj njegove izjave, već gdje je to bilo napisano i kako se taj papir zove, što pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2184/2009, smatra pretjeranim formalizmom. Nepravednom smatra odluku o troškovima upravnog spora kojim je njegov zahtjev za naknadom troškova odbijen dok je zahtjev tuženika prihvaćen. Drži da bi ovaj Sud u tom dijelu trebao odlučiti u njegovu korist, nakon što prethodno poništi rješenje tuženika. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtijeva i poništavanjem rješenja tuženika te vraćanje predmeta tuženiku na ponovno odlučivanje odnosno podredno ukidanje osporene presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, iznosi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te je donio zakonitu i pravilno obrazloženu presudu s jasno navedenim razlozima radi kojih se potpisana izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko oznake i/ili sustava upravljanja okolišam, ne može navoditi u sklopu nekog drugog dokumenta, koje shvaćanje je u skladu s Prilogom 1. Postupak dodijele bespovratnih sredstava Grupa 1_3. izmjena Poziva. Smatra da se prvostupanjski sud osvrnuo na prigovor o netransparentnosti provedenog postupka, pozivajući se na shvaćanje tuženika da je navedeno načelo osigurano u skladu s točkom 3.5. Uputa za prijavitelje – objava rezultata Poziva, objavnom popisa prijavitelja s kojima je potpisan Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, na internetskoj stranici eNPOO u roku od deset dana od zabilježbe potpisa Ugovora u istom sustavu, s kojim pravilima o objavi su prijavitelji morali biti upoznati te su na takav način obavješćivanja pristali samim podnošenjem projektnog prijedloga. Ističe da ni iz Uputa za prijavitelje niti iz Zajedničkih nacionalnih pravila ne proizlazi obveza objave rang liste. Ukazuje da iz uvida u Prilog 3.1. Postupak dodijele bespovratnih sredstava Grupa 1_3. izmjena poziva te točku 1.4. Uputa za prijavitelje, jasno proizlazi da vrednovatelj neće iščitavati cjelokupnu dokumentaciju projektnog prijedloga tužitelja ne bi li naišao na navod u kojem se spominju predmetni kriteriji po osnovi kojih bi tužitelj želio ostvariti bodove, već dokument naveden u rubrici „Izvor provjere“ Prilog 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava Grupa 1_3, izmjena poziva, predstavlja zasebnu izjavu. Smatra da bi pogrešno bilo pojmove navedene u rubrici „Izvor provjere“ tumačiti izolirano od cjeline i smisla cjelovite regulative mjerodavne za provođenje postupka dodjele bespovratnih sredstava, jer su predmetni postupci strogo formalni i od sudionika se opravdano očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije pa tako i njegove obveze vezane za adekvatnu pripremu projektne dokumentacije. Napominje da ako bi se tužitelju i dodijelilo dodatnih 8 bodova po predmetnim kriterijima, projektni prijedlog bio bi i dalje na rezervnoj listi s ostvarena 42 boda, odnosno ne bi bilo promjena vezanih za status tužitelja na rezervnoj odnosno prioritetnoj listi. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru Poziva za dostavu projektnih prijedloga za program dodjele sredstava naziva „Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti – GRUPA 1“, referentne oznake NPOO.C1.6.R1- 11.01 (dalje Poziv), pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je osnovano ocijenio pravilnom procjenu usklađenosti projektnog prijedloga tužitelja s kriterijima Poziva, prema kojoj je tužitelj, po pojedinim kriterijima i podkriterijima kvalitete, ostvario ukupno 34 boda, što ga svrstava na rezervnu listu za dodjelu sredstava.

7. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud ponovio utvrđenja tuženika iz osporenog rješenja u odnosu na oblik izjave o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem (dalje izjava), koju je tužitelj trebao dostaviti, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio kada je odbio prigovor tužitelja da se takva izjava može navoditi u sklopu nekog drugog dokumenta koji je dio projektnog prijedloga.

8. Naime, odlučujući o prigovoru, tuženik je, primjenom Priloga 3.1. Postupak dodijele bespovratnih sredstava Grupa 1_3, izmjena Poziva za kriterije 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.1.4. te Uputa za prijavitelje, utvrdio da izvor provjere nije sadržaj Prijavnog obrasca (obrazac 7), već je potpisana izjava, zaseban dokument, koji se odnosi isključivo na naprijed navedene kriterije i iz kojeg bi trebalo nedvosmisleno proizlaziti da se prijavitelj/tužitelj obvezuje da će njegov projekt rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standard ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisije CO2.

9. Slijedom navedenog, i po ocijeni ovog Suda , tuženik je pravilnim tumačenjem Uputa za prijavitelje utvrdio da izvor provjere ne može biti dio Studije niti prijavni obrazac, kao što smatra tužitelj, jer se u projektnom prijedlogu nalaze dokumenti koji se odnose na uvjete prihvatljivosti projekta, prijavitelja, aktivnosti i izdataka, te ne sadrži dokumente, koji se odnose na administrativne zahtjeve određene Pozivom, a kojima se dokazuje ispunjenje određenog kriterija za dodjelu, odabranog od prijavitelja, na temelju kojeg se ostvaruju bodovi. Stoga se predmetna izjava ne navodi u popisu obveznih dokumenata, već se prijavitelj upućuje na izradu posebnog dokumenta u slobodnoj formi.

10. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori tužitelja o netransparentnosti provođenja postupka dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva radi neobjavljivanja rang liste s ostvarenim bodovima svih prijavitelja. Ovo iz razloga na koje ukazuje i tuženik, odnosno da je navedeno načelo osigurano u skladu s točkom 3.5. Uputa za prijavitelje – objava rezultata Poziva, objavom popisa prijavitelja s kojima je potpisan Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, na internetskoj stranici eNPOO u roku od deset dana od zabilježbe potpisa Ugovora u istom sustavu, s kojim pravilima o objavi su prijavitelji morali biti upoznati te su na takav način obavješćivanja pristali samim podnošenjem projektnog prijedloga.

11. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić