Poslovni broj: Usž-850/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4542/2024-7 od 18. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4542/2024-7 od 18. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1777, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 25. svibnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4419, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-2 od 28. ožujka 2023., kojim su zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 17. prosinca 2019. , na način opisan izrekom tog rješenja. Ujedno je rješenjem tuženika odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, u okviru koje je prije svega postavila zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba, i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje u tekstu: Odluka/22) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. - dalje u tekstu: Odluka/18), a koji zahtjev dalje u žalbi detaljnije obrazlaže. Ujedno podnosi i zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to dr.sc. SJ, KAS, VJĐ, SJĐ, mr.sc. KAT, predsjednice suda, AS i ASĐ, uz obrazloženje da bi se imenovani suci mogli naći u situaciji da preispituju vlastite odluke i ranije iznesene stavove, a takva situacija predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju njihovu nepristranost pa u datim okolnostima sudsko vijeće čiji bi oni bili članovi, ali i sama predsjednica suda, ne bi nudili dovoljno jamstva da isključe svaku legitimnu sumnju u poštivanje njihove nepristranosti, čime bi došlo do povrede prava tužiteljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči u njezinoj stvari, odnosno do povrede odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.1. Dalje u žalbi tužiteljica osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U iscrpno obrazloženim žalbenim navodima, u bitnom, tužiteljica upire na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u kojima su iznesena stajališta o pravu na pravično suđenje, koje drži povrijeđenim. U pogledu prigovora tužiteljice da joj nije omogućeno izjasniti se o činjenicama i pravnim pitanjima u ovom sporu jer joj nije dostavljen spis tuženika niti omogućen uvid u spis, sud ne navodi nikakve jasne, dostatne i relevantne razloge, iako tužiteljica smatra da joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, a što nastavno detaljnije pojašnjava. Upire na prigovor povrede prava vlasništva jer smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva te da to miješanje nije bilo predviđeno zakonom, nije bi lo u skladu s javnim interesom niti je bilo nužno i razmjerno, a što dalje opširno obrazlaže. Ističe da u okolnostima konkretnog predmeta nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22 te da je stoga postupanje javnopravnih tijela nezakonito, jer nadležno gradsko upravno tijelo više nije bilo ovlašteno donositi pojedinačne akte, međutim, sud navedeni prigovor smatra neosnovanim obrazlažući da se radi o instruktivnom roku jer nisu propisane pravne posljedice nepostupanja u navedenom roku. Time je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži niti jedan jasan, dostatan i relevantan razlog iz kojeg bi proizlazilo zašto u okolnostima konkretnog predmeta nije trebalo obustaviti upravni postupak. Nadalje, tužiteljica je tvrdila da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i zbog upute o pravnom lijeku, jer joj je tom uputom uskraćeno zakonom i statutom zajamčeno pravo na pravni lijek, a što je posljedično utjecalo i na zakonitost drugostupanjskog rješenja na način da su, zbog pogrešne upute o pravnom lijeku i određivanjem prigovora kao pravnog lijeka, izmijenjeni nadležnost, poslovi i ovlasti gradskih tijela te tijela koja su po zakonu ovlaštena nadzirati zakonitost pojedinačnih upravnih akata, a što sve u žalbi tužiteljica detaljnim razlozima pojašnjava. Tužiteljica upire i na povredu prava na pravično suđenje s aspekta prava na "zakonom ustanovljeni sud" te ističe da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari. Ponavlja da je uz prigovor podnijela i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nikad nije odlučeno. Smatra da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prvenstveno proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), kojim je uređen institut izuzeća. Naime, tužiteljica je izuzeće gradonačelnika zatražila iz razloga propisanog u članku 24. stavku 3. točki 4. ZUP -a, koja ne konkretizira "druge razloge" zbog kojih bi se moglo zatražiti izuzeće službene osobe, slijedom čega se može raditi o bilo kojem razlogu koji u okolnostima konkretnog predmeta dovodi u sumnju nepristranost službene osobe koja rješava upravnu stvar. Dodaje da je gradonačelnik, kao predlagatelj Odluke/22, sudjelovao u postupku njezinog donošenja, da bi potom u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljice preuzeo sudbenu ulogu i odlučivao o primjeni te Odluke. Tijekom spora tužiteljica je tvrdila da je sporno je li drugostupanjsko rješenje potpisano od strane gradonačelnika i je li on osoba koja je odlučivala o njegovom prigovoru, s čim u vezi je predlaga la izvođenje dokaza, a koje dokazne prijedloge je sud odbio arbitrarnim i paušalnim obrazloženjem. Ukazuje da je pobijanom odlukom odlučeno o zahtjevu za poništavanje rješenja tuženika i o troškovima, dok je sud propustio odlučiti izrekom o prekidu upravnog spora, iako je u obrazloženju naveo da spor nije potrebno prekinuti. Opširno obrazlažući sve navedeno te iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica ističe da nije bilo mjesta ni odbijanju njezinog zahtjeva za naknadu troškova spora. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu provesti postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba Odluke/22 i Odluke/18, ukinuti pobijane odredbe tih općih akata, potom poništiti osporenu presudu te rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi zatražene troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno usvojiti žalbu, poništit i osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj nadoknadi iskazani trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, za naglasiti je da je sadržaj žalbe propisan odredbom članka 130. ZUS-a, te da se o zahtjevu za ocjenu zakonitosti općeg akta ne može odlučivati kroz žalbu protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela, već u posebnom postupku koji se pokreće posebnim zahtjevom/obaviješću sukladno odredbama članka 158. do 165. ZUS-a, slijedom čega ovaj Sud žalbene navode s time u vezi nije posebno razmatrao.

6. U odnosu na zahtjev za izuzeće imenovanih sutkinja Visokog upravnog suda, među inim i sutkinje KAS koja je sudjelovala u postupcima ocjene zakonitosti predmetnih općih akata (a članica je ovog vijeća, te u ovom predmetu ujedno i predsjednica vijeća), ističe se da je navedeni zahtjev odbijen rješenjem predsjednice ovoga Suda, broj: 29 Su-177/2026-35 od 12. lipnja 2026. u bitnom, uz obrazloženje da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) ne dovodi samo po sebi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu), niti se tvrdnje navedene u zahtjevu za izuzeće uopće mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost kojeg stajališta je potvrđena i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. studenoga 2025., broj: U-III-3085/2025.

7. Ispitujući osporenu presudu u odnosu na meritum ove stvari, a u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS -a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

8. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

9.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-167/2026-4 od 26. svibnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

11. U odnosu na prigovor da izrekom pobijane odluke nije odlučeno o prekidu upravnog spora, Sud nalazi da navedeni propust ne predstavlja bitnu postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovo osobito imajući u vidu da je u obrazloženju sud ispravno naveo kako se takvom zahtjevu ne može udovoljiti temeljem članka 105. stavka 1. i 2. ZUS-a, jer, i po ocjeni ovoga Suda, nisu ispunjeni uvjeti za prekid spora propisani citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u tužbi.

12. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

13. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović