Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-66/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i koji su oboje zastupani po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Damjanu Kriviću, odvjetniku iz odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić iz Zagreba, radi zaštite od bespravnog uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-417/2021- 17 od 24. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugo tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-417/2021-17 od 24. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja:

- kojim su tražili da se tuženiku naloži da ih prestane bespravno uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] oranica u totovini, površine 875 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da mu se naloži uspostava prijašnjeg stanja na istoj nekretnini na način da sa nje odstrani svu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu ( dalje u tekstu: EKI ), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu se ujedno zabrani svako daljnje isto ili slično uznemiravanje tužitelja ( točka I/I izreke ),

- kojim su tražili da se tuženiku naloži da ih prestane bespravno uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na istoj nekretnini, na način da prestane na bilo koji način prolaziti i provoziti se preko nje, te da se tuženiku zabrani svako daljnje isto ili slično uznemiravanje tužitelja ( točka I/II izreke ),

- u odnosu na zatražene parnične troškove postupka ( točka I/III izreke ). Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 897,54 € / 6.762,50 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 523,68 € / 3.945,67 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu kojim je odbijen sa glavnim tužbenim zahtjevom ( točka I izreke ) te dijelom kojim im je naloženo naknaditi parnične troškove ( točka II izreke ), žale se prvo i drugo tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), ukazujući izričito i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, osporava sve navode i tvrdnje navedene u njoj, smatrajući da je prvostupanjska odluka pravilna i zakonita te predlaže drugostupanjskom sudu odbaciti, podredno odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te obvezati tužitelje na naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba prvo i drugo tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev prvo i drugo tužitelja radi zaštite od bespravnog uznemiravanja u sklopu kojeg traže da tuženik uspostavi prijašnje stanje na nekretnini čiji su vlasnici, na način da odstrani elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu, kao i da prestane prolaziti i provoziti se preko nekretnine, te da mu se zabrani svako daljnje isto ili slično uznemiravanje tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio , nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, kao što nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju izričito upiru tužitelji.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelji suvlasnici, svaki u dijelu od ½, nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa], površine 875 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koju u naravi čini ograđeno građevinsko zemljište i dvorište,

- da je predniku tuženika Radnoj organizaciji poštanskog, telegrafskog i telefonskog prometa Zagreb ( dalje u tekstu: RO PTT ), temeljem građevinske dozvole od 10. travnja 1989. i dozvole za uporabu od 24. kolovoza 1989., dodijeljena dozvola za upotrebu objekta KKSP "Central"-telefonske kanalizacije zdenca od TTK zdenca broj 29 do TTK zdenca broj 25 na stacionaži od 3+680,00 km do 3+970,00 km [adresa],

- da u postupku nije sporno kako je na nekretnini tužitelja izgrađen TTK zdenac broj 29 te prolazi EKI,

- da iz Zapisnika od 20. srpnja 1989. koji je sastavni dio dozvole za upotrebu objekta proizlazi da su radovi postavljanja kabelske telefonske kanalizacije izvedeni na južnoj strani koridora [adresa] i to na način da se kabelska telefonska kanalizacija na južnoj strani koridora [adresa] spajala na već izgrađenu telefonsku kanalizaciju na sjevernoj strani koridora [adresa] iz pravca

[adresa] i [obrt],

- da su tužitelji stekli vlasništvo svoje nekretnine 1996. te ih raniji vlasnik nije upoznao da time da se EKI nalazi na njihovoj nekretnini, da su se u kuću uselili 1998., te su nakon useljenja primijetili postojanje takve infrastrukture,

- da su se tužitelji 5. 10. 2018. obratili tuženiku sa zahtjevom za uklanjanje i izmještanje EKI.

8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja uz poziv na materijalno pravnu osnovu iz odredbe čl. 2. st. 1. toč. 9. i čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017, 76/2022; dalje ZEK) te odredbe čl. 167. i 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), utvrđuje da je tuženik spornu EKI na nekretnini tužitelja izgradio temeljem valjanih upravnih odluka - građevinske i uporabne dozvole iz 1989., pa je na temelju odredbe članka 28. stavak 1. točka 2. ZEK-a, temeljem zakona, stekao pravo puta na nekretnini tužitelja, a koje pravo, prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 52. ZEK, jest pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane oprema, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s time povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena EKI, pa kako iz provedenog postupka proizlazi da se tuženik koristio sa EKI bez sudskog spora s tužiteljima u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja, čime je tuženik dokazao da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika nekretnine , a tužitelji nisu dokazali da ih tuženik uznemirava na način kako zahtijevaju tužbenim zahtjevom, to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev usmjeren na to da tuženik odstrani s njihove nekretnine EKI. U odnosu na zahtjev usmjeren na zabranu prolaska i provoza preko nekretnine, budući da poseban zakon, odnosno ZEK, određuje da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene, a u konkretnom slučaju se u smislu odredbe članka 185. ZVDSP radi upravo o zakonskom ograničenju prava vlasništva na koje se ne primjenjuju pravila o služnostima, već to ograničenje postoji unutar samog sadržaja prava vlasništva i na opisani način vlasnika ograničava u izvršavanju sadržaja njegovog prava, to tužitelji, iako vlasnici nekretnine, nemaju pravo od tuženika zahtijevati uklanjanje telekomunikacijske infrastrukture niti osnove za pružanje zaštite u smislu odredbe članka 167. ZVDSP-a, slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i po toj osnovi.

9. Prvo i drugo tužitelji u sklopu žalbenih navoda osporavaju odluku smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da se tuženik koristio EKI bez sudskog spora pod uvjetima propisanim odredbom čl. 28. st. 1. ZEK, a obzirom da su pred Hrvatskom regulatornom agencijom za mrežne djelatnosti (dalje u tekstu: HAKOM ) pokrenuli nadležni postupak. Također, tužitelji osporavaju tvrdnju da tuženik posjeduje valjanu uporabnu dozvolu budući da TTK zdenac br. 29 nije obuhvaćen tim aktom, pa iako građevinska i uporabna dozvola predstavljaju upravne akte, tužitelji temeljem čl. 230. st. 3. ZPP mogu dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Nadalje, navode da građevinska i uporabna dozvola na koju se poziva tuženik, ne glasi na njega te da tuženik nije dokazao pravni slijed između ovlaštenika iz tih isprava i sebe. Uz navedeno, tužitelji smatraju da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno , a ukazuju i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP obzirom da prvostupanjski sud nije obrazložio raspravno rješenje kojim je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta, te da je osim toga na ročištu 21. 9. 2023. zabranio postavljanje pitanja bez navođenja razloga iz kojeg je to učinjeno.

10. U sklopu razmatranja tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, sukladno predloženim i izvedenim dokazima, potpuno utvrdio odlučne činjenice, na koje je potom pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite, pri čemu žalbeni navodi prvo i drugo tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke niti zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja u sklopu kojih po prvi puta u postupku osporava pravni slijed između tuženika i RO PTT prometa Zagreb, kao ovlaštenika građevinske dozvole od 10. travnja 1989. i dozvole za uporabu od 24. kolovoza 1989., valja ukazati kako isti nisu odlučni niti od utjecaja na konačnu ocjenu osnovanosti žalbe, obzirom da sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što tužitelj ne ukazuje da bi bio slučaj.

12. Pri tome u postupku nije sporno da tuženik predstavlja infrastrukturnog operatera odnosno pravnu osobu koja je definirana odredbom čl. 2. st. 1. toč. 25. ZEK i koju između ostalog čini i pravna osoba koja se koristi nekretninama drugih osoba u svrhu građenja, održavanja, razvoja i korištenja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture.

13. Također, kako u postupku nije sporno da se na nekretnini u vlasništvu prvo i drugo tužitelja ( kčbr. [katastarska čestica], Oranica u [adresa], površine 875 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] ) nalazi EKI odnosno elektronička komunikacijska infrastruktura i sa njim povezana oprema i to još od kraja 80-tih godina prošlog stoljeća, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmet spora ovisi o tome da li tuženik ima pravo ili ovlaštenje koje ga ovlašćuje na držanje elektroničke opreme te da li se ono može suprotstaviti zahtjevu tužitelja kao vlasnika nekretnine za prestanak uznemiravanja.

14. U tom smislu je pravilno pozivanje na odredbu čl. 28. st. 1. ZEK koja presumira da se smatra da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona ( odnosno u vlasništvu drugih osoba), uz ispunjavanje bilo kojeg od sljedećih uvjeta:

– da posjeduje uporabnu dozvolu izdanu na svoje ime ili na ime svojih univerzalnih ili pojedinačnih pravnih prednika,

– da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja.

15. Navedena odredbe čl. 28. ZEK je sukladno odredbi čl. 135. ZEK stupila na snagu 1. srpnja 2008., pa kako je tuženik u postupku dokazao da predmetnu EKI koristi od kraja 80-tih godina prošlog stoljeća, to tvrdnja prvo i drugo tužitelja da su se HAKOM- u obraćali u listopadu 2018. te potom u ožujku 2020. te rujnu 2021. ( str. 18-20 spisa ) te da im je HAKOM na to odgovorio dopisom od 16. 9. 2021. ( str. 48 spisa ), ne utječe na odlučnu činjenicu prema kojoj se tuženik koristio EKI na nekretnini tužitelja u razdoblju koje je promatrano od postavljanja takve infrastrukture ( 80-tih godina prošlog stoljeća) ili stupanja na snagu ZEK ( 1. srpnja 2008. ), znatno dulje od onog razdoblja predviđenog odredbom čl. 28. st. 1. ZEK.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja u sklopu kojih osporavaju da bi se upravni akti ( građevinska i uporabna dozvola ) odnosili na TTK zdenac br. 29 koji se nesporno nalazi na njihovoj nekretnini i sjevernoj strani koridora [adresa], te tvrdnje da se predmetne dozvole odnose samo na izvođenje radova na južnoj strani koridora, prvostupanjski sud je pravilno temeljem zapisnika od 20. 7. 1989. ( kao sastavnog dijela Dozvole za upotrebu objekta KKSP "Central"-telefonske kanalizacije zdenca od TTK zdenca broj 29 do TTK zdenca broj 25 na stacionaži od 3+680,00 km do 3+970,00 km [adresa] ) utvrdio da su radovi postavljanja kabelske telefonske kanalizacije izvedeni na južnoj strani koridora [adresa] na stacionaži od 3+680,00 km do 3+970,00 km i to na način da se kabelska telefonska kanalizacija na južnoj strani koridora spajala na već izgrađenu telefonsku kanalizaciju na sjevernoj strani koridora [adresa] iz pravca [adresa] i iz pravca [obrt] [adresa].

17. Stoga iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je EKI na njihovoj nekretnini te objekt [obrt] izgrađen i prije 1989. odnosno u razdoblju od 1985. do 1987. kada je u sklopu izvođenja radova telefonske kanalizacije uz [adresa] spojen sa kabelskim zdencima broj 1 do 25, a koja činjenica, protivno žalbenim navodima, proizlazi upravo iz građevinske i upravne dozvole.

18. Pri tome radi tužitelja valja ukazati da je i nadležno tijelo HAKOM u više navrata dopisima ukazivalo da se u konkretnom slučaju radi o EKI koji je od vitalnog interesa za cjelokupno odvijanje ne samo mjesnog, međumjesnog i regionalnog, već i međunarodnog komunikacijskog prometa kao i za sigurnost i cjelovitost mreže, te da tuženik posjeduje kako građevinsku tako i uporabnu dozvolu za predmetnu infrastrukturu, dok bi eventualno izmještanje iste zahtijevalo obimnije projektne aktivnosti i znatna materijalna sredstva, u kojem smislu je tužiteljima ukazano na mogućnost određivanja godišnje naknade za pravo tuženika u smislu odredaba ZEK i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine" broj: 152/11).

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da cjelokupna EKI na nekretnini tužitelja, predstavlja infrastrukturu koja se takom nalazi još od 80-tih godina prošlog stoljeća, da su tužitelji pravo vlasništva stekli 1996. godine kada je takva infrastruktura već bila izgrađena, te da odredbe ZEK koje su u primjeni od 2012. predstavljaju i dovode do zakonskog ograničenja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 185. ZVDSP, i u sklopu čega tuženik ima legitimno pravo održavati i koristiti se predmetnom infrastrukturom, pri čemu radnje koje poduzima u tom smjeru i koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom ne predstavljaju osnovu za bespravno uznemiravanje vlasnika u smislu čl. 167. ZVDSP.

20. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim smatraju da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem uviđaja na licu mjesta, počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, valja ukazati da u postupku nije sporno da se predmetni EKI ( infrastruktura i kabelski zdenac ) nalazi na nekretnini tužitelja, pri čemu je u spis dostavljena materijalna dokumentacija u vidu kopije katastarskog plana ( str. 23 i 61 spisa) te izvod iz katastra infrastrukure ( str. 76 spisa ) koje jasno položajno i smještajno identificiraju predmetnu nekretninu te samu infrastrukturu koju koristi tuženik. Također, iz dopisa HAKOM ( str. 22 spisa ) je razvidno da je to tijelo obavljalo očevid radi utvrđivanja predmetnog stanja i koja dokumentacija je potom dostavljena u spis. Stoga ne provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta u svjetlu izvedenih dokaza nije bilo odlučno , niti utjecalo na pravilnost i zakonitost utvrđenih činjenica od strane prvostupanjskog suda, koji je pravilno na ročištu 21. rujna 2023, nakon što je glavna rasprava počela iznova pred sudom u izmijenjenom sastavu ( čl. 315. st. 3. ZPP ), odredio koje dokaze će provesti i nakon čega je odbio dokazni prijedlog za provođenjem uviđaja na licu mjesta uz jasno uputu o pravu na žalbu protiv takve odluke u smislu čl. 378. st. 2. ZPP. .

21. Neosnovano tužitelji smatraju i da bi zabranjivanjem postavljanja pitanja na raspravi 21. 9. 2023. bila počinjena istovjetna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP. U odnosu na navedeno žalitelji u žalbi ne ukazuju na koje pitanje je zabranjen odgovor niti od kakvog bi to bilo utjecaja na predmet spora, dok je iz predmetnog zapisnika ( str. 88. spisa ) vidljivo da je prvostupanjski sud uistinu zabranio punomoćnici tužitelja postavljanje pitanja koje glasi: "da li ste osim ovog navedenog uznemiravanja, na neki drugi način onemogućeni u korištenju prava vlasništva ili nemogućnosti gradnje na nekretnini", nakon čega je zabilježen odgovor svjedoka na takvo pi tanje ( da su njegovi roditelji zbog infrastrukture tuženika onemogućeni u izvođenju nekih radova, upravo zbog postupka koji se vodi), iz čega proizlazi da takva zabrana nije ograničila niti utjecala na prava tužitelja u pogledu iznošenja i utvrđenja odlučnih činjenica.

22. Slijedom svega iznesenog, kako žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tužitelji samu visinu nisu posebno osporavali.

24. Zahtjev tuženika sa naknadom sastava odgovora na žalbu je odbijen temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a ( točka II/ izreke) obzirom da isti nije bio potreban i nužan za vođenje parnice.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić