Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1112/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anita Juretić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2057/2022-18 od 21. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2057/2022-18 od 21. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2057/2022-18 od 21. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, suđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova,OIB: 52634238587, iznos od 101.503,87 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 21. listopada 2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.prosinca 2023. do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

Točkom II. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana,isplatiti tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, iznos od 101.503,87 Eur sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 21. listopada 2019. do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.prosinca 2023. do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

Točkom III. izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. i III. izreke pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

3. Presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke pobija tuženik ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog predviđen odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Navodi kako je presuda pogrešna i nije utemeljena na zakonu. Predlaže, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu tuženika tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe stranaka su neosnovane.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu regresa po osnovi naknade neimovinske štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku ĆS po Sudskoj nagodbi posl.br. P-619/2019.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-77/2008 tuženik pravomoćno osuđen i da je tom presudom oštećenik ĆS upućen ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici; da je tužitelj po sudskoj nagodbi posl.br. P-619/2019 isplatio oštećeniku ĆS iznos od 1.4000.000,00 kn/185.811,93 Eur; da je pred prvostupanjskim sudom, pod posl.br. P-619/2019 vođen parnični postupak po tužbi tužitelja ĆS protiv tuženika Republike Hrvatske radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale zbog štetnog događaja od 1. lipnja 2008. kada je ĆS propucan iz pištolja od strane FS, te su mu tom prilikom nanesene višestruke teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je proveo na bolničkom liječenju gotovo 6 mjeseci uz brojne komplikacije; da je tužitelj ĆS tužbeni zahtjev u predmetu P-619/2019 temeljio na odredbi čl. 1082. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), te povredi odredaba Ustava RH, Zakona o policiji i Pravilnika o policijskom postupanju iz razloga što RH nije poduzela adekvatne propisane radnje iz djelokruga policijskog postupanja glede otklona opasnosti u svezi s prijetnjom upućenoj 21. travnja 2008. od strane FS, koje su se na štetu tužitelja ostvarile 1. lipnja 2008.; da je tijekom trajanja postupka P-619/2019 na ročištu od 27. ožujka 2019. zaključena sudska nagodba kojom se RH obvezala ĆS u roku 30 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao posljedice štetnog događaja od 1. lipnja 2008. isplatiti ukupan iznos od 1.400.000,00 kn, te 90.000,00 kn na račun punomoćnika GS i 22.000,00 kn na ime troškova vještačenja, kao i iznos od 10.000,00 kn na ime odvjetničkih troškova ranijeg punomoćnika ES; da tuženik nije bio obavješten o postupku koji se je vodio pod posl.br. P-619/2019 između ĆS kao oštećenika i tužitelja, niti je sudjelovao u sklapanju Nagodbe od 27. ožujka 2019. te taj parnični postupak nema intervencijski efekt prema tuženiku.

9. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u ovom postupku mogao isticati sve prigovore prema tužitelju koje bi mogao u navedenom postupku isticati prema oštećeniku, no prigovori koje je tuženik istakao u odgovoru na tužbu u ovom postupku, da visina štete u postupku suda prvog stupnja broj P-619/2019 nije dokazana materijalnim dokazima, nisu osnovani osobito stoga što tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao, a nije ni predložio dokaze kojima bi potkrijepio tu tvrdnju, kao i da Nagodbom utvrđeni iznos premašuje stvarno nastalu štetu, zbog čega ti prigovori ne mogu s uspjehom osporiti sklopljenu Nagodbu između oštećenika i tužitelja.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako su stranke solidarno odgovorne za štetu nastalu oštećeniku ĆS, obzirom je i u postupku u kojem je zaključena Nagodba, utvrđena odgovornosti Republike Hrvatske zbog nepravilnog rada djelatnika Policijske postaje u Splitu. Pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 1107. st. 1. ZOO, kojim je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno, svi sudionici odgovaraju solidarno, a prema st. 3. istog članka solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, kako je to u konkretnom slučaju.

11. Vezano za žalbene navodi tužitelja, valja navesti kako iz provedenih dokaza proizlazi da za nastanak štetnog događaja tuženik nije isključivo odgovoran, već postoji i dogovornost tužitelja koja proizlazi iz propusta njegovih djelatnika – policijskih službenika koji unatoč saznanju o postojanju stvarne i neposredne opasnosti nisu poduzeli odgovarajuće propisane radnje, radi sprječavanja nastanka štete. Navedeno proizlazi iz činjenice da je tužitelj oštećeniku isplatio naknadu štete zbog propusta policijskih službenika pa kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće pouzdano utvrditi omjer doprinosa stranaka nastanka štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da odgovornost stranaka postoji u jednakim dijelovima, slijedom čega tužitelj nema pravo potraživati od tuženika cjelokupni isplaćeni iznos štete, već samo svoji dio koji prelazi njegov udio u odgovornosti.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da navedeni postupak nema intervencijski efekat prema tuženiku, jer je tužitelj bez njegova znanja sklopio Sudsku nagodbu u postupku koji se je vodi pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-619/2019, te je tuženik mogao u ovom postupku isticati sve prigovore prema tužitelju, koje bi isticao da je sudjelovao u postupku u kojem je zaključena Nagodba. Međutim, tuženik tu mogućnost nije iskoristio, nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da iznos koji je utvrđen Nagodbom premašuje stvarnu štetu, a nije pristupio niti na jedno ročište na kojem je trebao biti proveden dokaz njegovim saslušanjem.

13. Neosnovani su navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za regresnu odgovornost, obzirom je prvostupanjski sud, isti jasno obrazložio, pozivajući se na odredbu čl. 1107. st. 1. i st. 3. ZOO, kao i na odredbu čl. 1109. st. 1. ZOO, kojom je propisao da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov dio u šteti, može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

14. Jednako tako neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelj ne može postavit regresni zahtjev prema tuženiku, jer oni nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu. Naime, osnov odgovornosti tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1107. st. 1. i st. 3. ZOO, na koji se je pravilno pozvao prvostupanjski sud, te temelj te odredbe tuženik zajedno s tužiteljem solidarno odgovara oštećeniku iako se njihova odgovornost temelji na različitim pravnim osnovama.

15. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe stranka i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis