Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2504/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari prvotužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. TV, iz [adresa], drugotužitelja CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i trećetužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ud. TV, iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Mariji Jerončić, odvjetnici u Splitu, protiv prvotužene ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužene AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trećetužene HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i četvrtotužene LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prvo, drugo i trećetuženi zastupani po punomoćnici UV, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvo i trećetuženica protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11859/2015 od 28. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11859/2015 od 28. prosinca 2017. u točki I. izreke u odnosu na prvotužitelja MV i trećetužiteljicu EV u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se traži da sud utvrdi da 2/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ĐV, pok. J te da taj dio stana predstavlja zasebnu imovinu prvo i trećetužitelja.
II. O zahtjevu prvo, drugo i trećetuženica za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1.Izreka prvostupanjske presude glasi:
„I. Utvrđuje se da 2/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ĐV, pok. J te predstavlja zasebnu imovinu tužitelja pod 1), 2) i 3),
dok se u preostalom dijelu, kojim je zatraženo utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. ĐV, pok. J ne ulazi 1/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, te da taj idealni dio stana predstavlja zasebnu imovinu tužitelja pod 1), 2) i 3), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Dužne su tužene pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od ukupno 3.766,23 kn.
Dužna je tužena pod 4) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od 3.130,41 kn.“
2. Protiv ove presude u ovoj fazi postupka potrebno je odlučiti o žalbi prvo, drugo i trećetuženica protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev naznačen u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja kao i o zahtjevu žaliteljica za naknadu troška sastava žalbe.
Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije prvo i trećetužitelja rješenjem poslovni broj Rev-643/2023-2 od 12. studenoga 2025. ukinuo je presudu ovog drugostupnjskog suda poslovni broj Gž-3160/2018-7 od 18. siječnja 2022. u dijelu kojim je odbijen zahtjev prvo i trećetužitelja za utvrđenje da 2/3 idealnog dijela stana u [adresa] na adresi [adresa] koji se nalazi na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ĐV, pok. J te da predstavlja zasebnu imovinu tužitelja.
3. Žalba prvo, drugo i trećetuženica je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio, a uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev - 643/2023-2 od 12. studenoga 2025., utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25– dalje: ZPP).
5. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da nekretnina označena kao stan u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zg rade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. ĐV, pok. J, koji su u odnosu na zakonske nasljednike i to nećakinje i polusestru ostavite ljice postavili prvo i trećetužitelja, kao nasljednika nećaka ostaviteljice pok. TV i drugotužitelj kao drugi nećak ostaviteljice.
6. Među strankama nije bilo sporno da je nakon smrti ĐV pokrenut ostavinski postupak, koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem O-2743/13 u kojem je doneseno rješenje o upućivanju tužitelja pokrenuti parnicu protiv tuženika, a radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, a budući da su u ostavinskom postupku tužitelji podnijeli zahtjev da se sporni opisani stan izdvoji iz ostavinske mase pok. ĐV. U ovom su zahtjevu, koji se u spisu nalazi na listu 14, prvo i drugotužitelji naveli da su ovaj stan 1972. kupili danas pok. TV -pravni prednik prvo i trećetužiteljica i drugotužitelj, nećaci ostaviteljice za ostaviteljicu i za sebe, kako bi ga povremeno koristili te da su za kupnju stana prodali svoju nekretninu i to 650 m2 građevinskog zemljišta i staru kuću sa dvije prostorije na [adresa] označenu kao kat. čest. [katastarska čestica]-13 k. o. [katastarska općina] i novac dobiven prodajom uložili u kupovinu stana. Dodano je da su nećaci ostaviteljice-sinovi njene sestre EV, koja je umrla 1961., kao maloljetnici bez oba roditelja veliki dio života živjeli s pok. SV r kao obitelj odnosno kao majka i djeca.
7. Tužitelji su uz tužbu dostavili Kupoprodajnu pogodbu od 11. veljače 1980. u kojoj se kao kupac spornog stana pojavljuje ostaviteljica ĐV, pok. J, da bi naknadno, uz podnesak od 23. siječnja 2017., bio od strane tužitelja u spis dostavljen i Kupoprodajni ugovor od 25. ožujka 1972. koji je sastavljen između istog prodavatelja DV, ali se u ovom ugovoru na strani kupaca, osim ostaviteljice, nalaze i pravni prednik prvo i trećetužitelja i drugotužitelj.
8. Okolnost zaključenja dva pravna posla s vremenskim odmakom od osam (8) godina sudu je najbolje objasnila saslušana svjedokinja ĆV, kojoj je prodavateljica DV bila svekrva. Iako je ova svjedokinja mislila da su drugi kupci uz ostaviteljicu bili ostaviteljičina braća, što je pogrešno, objasnila je, što je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, da je 80-ih godina pokojna ĐV od njene svekrve tražila uslugu da se sačini novi Ugovor i to radi poreza, a da se zapravo radilo o stanu koji je prodan još 1972. i to ĐV i njenoj dvojici ''braće'' za koje je navela da ih nije poznavala i da ne zna kako su se zvali.
9. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su stvarni kupci stana koji je predmet ovog postupka ostaviteljica ĐV, pokojni TVpravni prednik prvo i trećetužitelja i drugotužitelj.
10. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], koji je dostavljen uz tužbu, nadalje, proizlazi da je na nekretnini koja predstavlja predmet ovog postupka ostaviteljica ĐV uknjižena kao vlasnica za cijelo pa proizlazi da je upis prava vlasništva očito izvršen temeljem drugog Ugovora iz 1980., koji je ostaviteljica kao jedini kupac zaključila s prodavateljicom DV.
11. U postupku nije bilo sporno, jer su i prvotužena i njena majka-saslušana svjedokinja ŠV potvrdile navode tužitelja iz tužbe i iz iskaza: da su nakon rane smrti majke pravnog prednika prvo i trećetužitelja i drugotužitelja JVZ, koja je umrla 1961., njena djeca živjela na selu [adresa] u maloj kućici s ostaviteljicom ĐV i njenim bratom IVpravnim prednikom prvo, drugo i trećetuženika, da su nakon kratkog perioda takvog zajedničkog života pokojni TV i drugotužitelj otišli svaki u svoj đački dom i nastavili školovanje, da je uslijedila prodaja kuće s pripadajućim zemljištem od 650 m2 na [adresa] i da je sporni stan barem dijelom kupljen od novca koji je dobiven prodajom ove zemlje s kućom, koja nekretnina je u cijelosti bila u vlasništvu nećaka ostaviteljice odnosno njihove pok. majke JVZ.
12. Sud prvog stupnja navodi da se kao sporno postavilo pitanje je li ostaviteljica pokojna ĐV sudjelovala u kupnji stana svojim financijskim sredstvima, može li se govoriti o tome da je imala barem suvlasnički dio stana te je li stan kupljen za pokojnu ĐV, i bez obzira čijim sredstvima.
13. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što smatra da je stan kupljen zajednički od strane tužitelja odnosno njihovog prednika i pokojne ĐV. Naime, prvostupanjski sud smatra da su, sudjelujući ravnopravno u kupnji stana kao kupci u prvom Ugovoru iz 1972., nećaci pokojne ĐV svojoj teti, starateljici, osobi koja je o njima vodila brigu i skrb i zamjenjivala majku, na ovaj način htjeli iskazati svoje poštovanje i zahvalnost i uključiti je u kupoprodaju stana na potpuno ravnopravan način i bez obzira koja i čija su sredstva utrošena za kupoprodaju stana odnosno i bez obzira da li je njihova teta svojim sredstvima sudjelovala u kupoprodaji stana. Drugim riječima, prvostupanjski sud je ocijenio da je namjera drugotužitelja i pravnog prednika prvo i trećetužiteljica bila da se ovim Ugovorom stekne suvlasništvo stana na jednake dijelove, odnosno da svaki od kupaca bude suvlasnik u idealnom dijelu od 1/3.
14. Pri tome sud prvog stupnja navodi da prvo, drugo i trećetužene nisu s uspjehom u postupku dokazale da je pokojna ĐV imala u vlasništvu prostor u [adresa] u [adresa], niti da je od strine RV pozajmljivala novac, a kojim novcem da je sudjelovala u kupnji predmetnog stana.
15. Neuvrštavanje stana u oporuku iz 2012. sud prvog stupnja smatra da samo potvrđuje da ostaviteljica stan nije doživljavala svojim isključivim vlasništvom.
16. U odnosu na ponašanje ostaviteljice u postupku koji je pokrenula 1982. radi zabrane štetnih imisija i naknade štete protiv VV, vlasnika pekarske peći koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1629/01 (raniji broj P- 178/82), sud prvog stupnja navodi da je točno da je tužiteljica ĐV u tužbi od 4. veljače 1982. navela da je vlasnica trosobnog stana koji se nalazi na prvom katu zgrade u [adresa] (sada [adresa]) te da je u postupku sudjelovao i pravni prednik prvo i trećetužiteljica pokojni TV temeljem punomoći koju mu je izdala tužiteljica, na što su ukazivali tužitelji u ovom sporu smatrajući da se iz tog postupanja pokojnog TV može zaključiti da se vodilo računa o imovini odnosno o predmetnom stanu jer je punomoćnik na ročišta dolazio čak iz [adresa].
17. Sud prvog stupnja smatra točnom primjedbu tužitelja da se u ovom postupku nije raspravljalo o vlasništvu stana te da se i pitanje aktivne legitimacije tužiteljice na podnošenje tužbe radi zabrane štetnih imisija uopće nije problematiziralo. Uvažavajući da su u vrijeme podnošenja tužbe i tijekom trajanja ovog postupka pravni prednik prvo i trećetužiteljica i drugotužitelj bili odsutni (u [adresa] i na brodu), prvostupanjski sud zaključuje da je praktičnije bilo da se pokojna ĐV, kao jedina upisana z.k. vlasnica, u tom postupku predstavi kao osoba legitimirana za podnošenje tužbe i smatra da to nije nikakav dokaz o njenom isključivom vlasništvu na predmetnom stanu.
18. Stoga je sud prvog stupnja smatrao da su tužitelji uspjeli dokazati da su temeljem zaključenog Kupoprodajnog ugovora iz 1972. stekli suvlasnički dio stana od ukupno 2/3 i da taj idealni dio stana ne može predstavljati ostavinsku masu iza pokojne ĐV pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatio, a za preostali idealni dio stana od 1/3 sud prvog stupnja smatra da se radi o suvlasničkom dijelu ostaviteljice ĐV i da taj dio ulazi u ostavinsku masu iza njene smrti pa da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
19. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-643/2023 povodom revizije prvo i trećetužitelja izrazio je pravno shvaćanje da je, s obzirom na sve prethodno iznesene činjenice, u ovom predmetu riječ o dvostrukom otuđenju nekretnine u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i dr., dalje ZOVO).
No, kako ZOVO ne uređuje pitanje dvostrukog otuđenja, potrebno je primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 440. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) kojim pravilom je propisano da ako vlasnik istu nepokretnu stvar ostavi dvjema različitim osobama, stvar pripada onoj koja je ranije zaiskala uknjižbu.
Sudska praksa je ovo pravilo dopunila primjenom načela savjesnosti i poštenja i načelom zabrane zloupotrebe prava. Prema sudskoj praksi kada je više kupaca zaključilo ugovor o prodaji iste nekretnine, raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, pri čemu nije odlučno što je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišne knjige, ako pri tome nije bio u dobroj vjeri.
S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja treba dati razloge o pretpostavkama za primjenu pravnog pravila paragrafa 440. OGZ-a.
20. Slijedom navedenoga, a kako sud prvog stupnja te razloge nije dao, prvostupanjsku je presudu u odnosu na prvo i trećetužitelja primjenom čl. 369. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja kako bi otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donio novu odluku pravilnom primjenom materijalnog prava na koju je ukazao revizijski sud.
21. O zahtjevu prvo, drugo i trećetuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
