Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3656/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužitelja II, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja UI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice VI, [adresa], [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužiteljice BI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve tužitelje zastupa punomoćnik Milo Milovac, odvjetnik u Zadru protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2362/2021 od 15. rujna 2022. u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2362/2021 od 15. rujna 2022., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji vlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-D-A, označenog kao tijelo 1, obojanog sivom bojom, površine 66 m2, prikazanog na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od geodetskog poduzeća Geomodus d.o.o. od veljače 2021.g, kao sastavnom dijelu ove presude, i to II, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/6 dijela, FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, VI, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela i BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/6 dijela, što je tužena dužna priznati, te trpjeti da tužitelji temeljem ove presude izvrše uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene (točka I. izreke). Naloženo je tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.900,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjevi tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-D-A, označenog kao tijelo 1, obojanog sivom bojom, površine 66 m2, prikazanog na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od geodetskog poduzeća Geomodus d.o.o. od veljače 2021.g, kao sastavnom dijelu te presude, prvotužitelja II, u 2/6 dijela, drugotužitelja UI, u 1/6 dijela, trećetužiteljice VI, u 1/6 dijela i četvrtotužiteljice BI, u 2/6 dijela, radi priznanja, trpljenja upisa tužitelja uz istovremeno brisanje tuženice u zemljišnim knjigama.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je prvotužitelj II naslijedio svoju majku JI (rješenje o nasljeđivanju HI broj O-211/05);

- da iz priložene potvrde (priznanice) TI ovjerene od javnog bilježnika 19.3.1998. proizlazi da je primio naknadu za garažu koju je prodao obitelji ČI (sada I) u iznosu od 5.000,00 DEM, da je izjavio da je garažu sagradio 1965.g. te da jedan dio garaže koristi on, drugi CI, a treći II;

- da su ZI naslijedili njegova supruga IIR, sin FI te kći VI, a da je svoj stan u [adresa] u [adresa] ostavio svojoj djeci ( (rješenja o nasljeđivanju iza pok. EI broj O-1042/2021);

- da su ČI naslijedili njegova supruga ŠI i kćerka BI, kojoj je brat KI ustupio svoj nasljedni dio (rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČI broj O- 337/2016);

- da su ŠI naslijedili sin KI i kći BI , da je kći BI naslijedila stan u [adresa] u [adresa]. (rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠI(Radulić) broj O 1471/2021);

- da je KI tužiteljici četvrtotužiteljici BI (sestra), darovao svoj suvlasnički udio od 1/18 dijela predmetne garaže, slijedom čega je četvrtotužiteljica postala suvlasnica garaže za 6/18, odnosno 1/3 dijela (darovni ugovor 10. studenoga 2021.);

- da je svjedok SI iskazao da je dugogodišnji poznanik s II, da su dugo godina bili susjedi od 1956. do 1969., da su živjeli u susjednim zgradama, da druge tužitelje ne poznaje, da je živio u zgradi do zgrade u kojoj još i dan danas živi II, sjeća se da su u početku u tom dijelu bile izgrađene drvene garaže, kada se počeo graditi [obrt], a to je bilo 1964. da su drvene garaže su srušene i izgrađene su betonske zidane garaže, ne zna tko je izgradio garaže, ali da su to financirali Aldov otac i ostala dvojica (CI i TI), a da se nakon toga preselio na drugu adresu,

- da je prvotužitelj II naveo da su predmetne tri garaže tj. njegova garaža i garaža OI i TI u startu bile jedine izgrađene kao betonske garaže, da je ulica bila tada [adresa], a da je sada to [adresa], dok su ostale garaže bile drvene, da kada počeo graditi [obrt], drvene garaže su srušene i izmještene na lokaciju ispred današnjeg Karitasa , da su sve tri garaže izgradili njegov otac NI, CI i TI , a da je on osobno zatražio uporabnu dozvolu za istu garažu, i ishodio ju, s danom pravomoćnosti 9. ožujka 2020.

6. Slijedom navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da su tužitelji u posjedu predmetne čestice već više od 20 godina, njihovi prednici još od 1967. kada su izgradili predmetne garaže, a da tužitelje kao niti njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedu, niti polagao bilo kakva prava na predmetnu nekretninu., te da je prvotužitelj II ishodio uporabnu dozvolu za garažu, s danom pravomoćnosti 9. ožujka 2020.

7. Sud prvog stupnja je zaključio kako posjed prednika tužitelja nije pribavljen na način propisan člankom 18. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV), zbog čega su prema shvaćanju suda prvog stupnja ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetnih čestica dosjelošću na temelju odredaba članaka 159. stavaka 2 i 4. ZV, odnosno članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991., dalje: ZOVO).

8. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je prihvatio u cijelosti.

9. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tuženica u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito , jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

10. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano, sadržajno upire žaliteljica u žalbi.

11. Tužitelji su podnijeli tužbu radi utvrđenja prava (su)vlasništva koju temelje na činjeničnim tvrdnjama da su izvanknjižni suvlasnici garaže sa tri garažna mjesta koja je izgrađena na dijelu predmetne čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je označena slovima A-B-C-D-A, označeno kao tijelo 1, obojano sivom bojom, površine 66 m2, prikazano na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od geodetskog trgovačkog društva Geomodus d.o.o. od veljače 2021. i to prvotužitelj II u 2/6 dijela drugotužitelj UI, u 1/6 dijela, trećetužiteljica VI, u 1/6 dijela i četvrtotužiteljica BI, u 2/6 dijela, koju su izgradili prednici tužitelja otac prvotužitelja NI, otac drugo i treće tužitelja CI te pravni prednik četvrtotužiteljice TI koji je svoju garažu kasnije prodao njezinu ocu, a na temelju odobrenja za gradnju predmetne garaže koja je izgrađena iste godine (zajednički pod istim krovom), koje su tužitelji naslijedili te koja im je darovana (četvrtotužiteljici je njezin brat darovao njegov suvlasnički dio koji je naslijedio iza smrti njihove majke), kao i da su prednici od izgradnje 1967., kasnije njihovi pravni sljednici odnosno tužitelji u nesmetanom posjedu garaže s tri garažna mjesta koje nesmetano koriste za parkiranje automobila odnosno držanje svojih stvari.

12. U žalbenoj fazi postupka, a s obzirom na žalbene navode tuženice, ostalo je sporno jesu li prednici tužitelja dobili odobrenje za izgradnju predmetne garaže (s tri garažna mjesta), jesu li prednici tužitelja stekli suvlasništvo predmetne nekretnine građenjem na društvenom vlasništvu (o čemu sud prvog stupnja uopće nije dao razloge), odnosno na temelju dosjelosti (kako je to utvrdio sud prvog stupnja), odnosno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

13. Prema odredbi članka 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona će se prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme izgradnje spornog objekta (1967.) na sporni odnos - stjecanje prava (su)vlasništva građenjem, u skladu s citiranom odredbom članka 388. stavka 2. ZV, valja primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/1991.). U smislu pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg OGZ (čiji je sadržaj u suštini identičan članku 153. ZVDSP) ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 172/08-2 od 15. siječnja 2013. i dr.).

15. Nadalje, gradnjom na zemljištu u društvenom vlasništvu bez akta nadležnog organa kojem se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (“Narodne novine”, broj 41/88) bez postupka legalizacije nije se moglo steći pravo vlasništva, a kako to proizlazi iz odredaba čl. 84. do 89. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu (“Narodne novine”, broj 48/1888. – pročišćeni tekst, 16/1990. i 53/¸990.).

16. U konkretnom slučaju tužitelji tvrde da su njihovi pravni prednici 1967. kada su izgradili predmetnu garažu s tri garažna mjesta (pod zajedničkim krovom) dobili odobrenje nadležnog tijela za izgradnju predmetne garaže, a što je sud prvog stupnja propustio utvrditi, na što osnovano upire žaliteljica u žalbi.

17. Također, prvotužitelj je II u spis predmeta dostavo Uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. [broj], [broj] od 5. veljače 2020. koja je postala izvršna i pravomoćna 6. ožujka 2020., a koja se odnosi na predmetnu garažu s tri garažna mjesta, a što je sud prvog stupnja propustio ocijeniti u skladu s prethodno izloženim pravnim shvaćanjem.

18. Sud prvog stupnja prihvatio je, tužbeni zahtjev tužitelji utvrdivši da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine dosjelošću (tužitelji u tužbi između ostaloga, tvrde (i) da su njihovi prednici od izgradnje 1967., kasnije njihovi pravni sljednici, odnosno tužitelji u nesmetanom posjedu garaže s tri garažna mjesta koje nesmetano koriste za parkiranje automobila odnosno držanje svojih stvar), dok su, kako je prethodno izloženo, izostali razlozi o tom jesu li u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine građenjem.

19. Slijedom navedenog, a budući da sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao pretpostavke stjecanja prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu, a na kojem je, pod određenim pretpostavkama, bilo moguće građenjem steći pravo vlasništva, dakle, i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva , te je propustio u tom smislu ocijeniti tvrdnje tužitelja da su 1967. dobili odobrenje za izgradnju predmetne garaže (koje je u nečitljivoj preslici priloženo u spis predmeta na stranici 45 spisa, te je propustio pozvati tužitelje da dostave čitljivo odobrenje), odnosno okolnost da je predmetna gradnja izvršenja 1967. dakle, prije 15. veljače 1968., (kako to tvrde tužitelji i što proizlazi iz dokaza u spisu predmeta), te u tom smislu a imajući u vidu prethodno navedene odredbe ZGZ utvrditi je predmetna garaža s tri garažna mjesta legalizirana, i može li se u takvoj situaciji primijeniti odredba članaka 12., 367. i 368. ZV. (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2350/12-2 od 17. svibnja 2017., Rev- x 488/2018 od 12. svibnja 2020., i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-3156/2017 od 31.1.2019.), to presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati osobito jer ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa , na što osnovano upire tuženica u žalbi.

20. Slijedom navedenog, valjalo je, kao osnovanu, žalbu tuženice uvažiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP.

21. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je presuda suda prvog stupnja ukinuta to je neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

22. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će sve izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP, te će pozvati tužitelje da dostave čitljivo odobrenje koje su tužitelji dostavili u spis predmeta u nečitljivoj preslici uz nalaz i mišljenje vještaka na stranici 45 spisa predmeta, te će pored navedenog, u dovoljnoj mjeri raspraviti i utvrditi činjenice koje su odlučne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ako tužitelji, kako bi to proizlazilo iz navoda tužbe (da su prednici tužitelja od izgradnje 1967., kasnije njihovi pravni sljednici, odnosno tužitelji u nesmetanom posjedu garaže s tri garažna mjesta koje nesmetano koriste za parkiranje automobila odnosno držanje svojih stvari) temelje svoj tužbeni zahtjev i na toj pravnoj osnovi, pa će u tom smislu utvrditi - je li tuženica, a s obzirom na presumpciju poštenja posjeda - dokazala tvrdnje da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici jer su znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed jer da su predmetne garaže gradili na nekretnini u tuđem vlasništvu. Sud prvog stupnja će potom donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor