Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1194/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5671/2020-8 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5671/2020-8 od 27. svibnja 2022. u točkama I i III izreke i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 79.210,32 kn zajedno sa zatraženim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude i troškova parničnog postupka (točka I izreke) dok je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 17.850,42 kn za razdoblje od 19. studenog 2020. do 11. prosinca 2020. (točka II izreke). Isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka III izreke).
2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet u tom dijelu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova vraćanja isplaćene obiteljske mirovine udovici umrlog osiguranika tužitelja UŠ koji je smrtno stradao u štetnom događaju koji je skrivio osiguranik tuženika, za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. listopada 2020.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da se 21. veljače 2005. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja, da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je osiguranik tuženika skrivio navedenu prometnu nezgodu te da osiguranik tužitelja u trenutku nastanka navedenog štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Isto tako u ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj udovici svog osiguranika isplaćivao obiteljsku mirovinu u iznosima kako je to navodio tijekom postupka tužitelj.
6. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj udovici svog osiguranika (TŠ) od 1. siječnja 2009. isplaćivao obiteljske mirovine priznate rješenjem Područne službe u Zagrebu br. 506832 od 11. svibnja 2005., da je tuženik zahtjev tužitelja od 29. travnja 2020. za isplatom iznosa koje je isti isplatio udovici svog osiguranika (koji je smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju) otklonio svojim dopisom od 21. svibnja 2020. uz obrazloženje da je osiguranik tužitelja isključivo kriv jer da je šteta nastala isključivo kao posljedica nekorištenja sigurnosnog pojasa osiguranika tužitelja, da doprinos osiguranika tužitelja za nastanak smrtne posljedice zbog nevezivanja sigurnostnog pojasa iznosi 30% dok je odgovornost u omjeru od 70% na strani tuženika (njegovog osiguranika) koji je ugrozio promet tako da je izazvao nesreću zbog čega je pravomoćno proglašen krivim, da se doprinos tužiteljevog osiguranja ne može promatrati izvan i odvojeno od protupravnog postupanja osiguranika tuženika za kojeg je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja za štetni događaj jer svaki od štetnika odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji, da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05; dalje: stari ZOMO) i Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13 i 151/14; dalje: novi ZOMO) kao lex specialisa koji ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da se čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), na koji se poziva tuženik, odnosi na invalidsku mirovinu dok se u ovoj parnici potražuje naknada štete zbog isplate obiteljske mirovine te da je prigovor zastare tuženika neosnovan sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl.161. do 167. starog ZOMO odnosno 161. novog ZOMO, utvrdio je da tužitelj osnovano od tuženik potražuje isplatu naknade štete te mu je dosudio s naslova štete isplaćene iznose umanjene za utvrđenu suodgovornost od 30% ukupan iznos od 79.210,32 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Žalbom tuženik isključivo pobija stav prvostupanjskog suda da se u ovoj pravnoj stvari ima primjeniti kao lex specialis ZOMO.
8. Prvostupanjski sud odluku u ovoj pravnoj stvari donio je primjenom odredbi ZOMO zauzevši stav da su iste mjerodavne jer je ZOMO u odnosu na druge propise lex specialis odnosno odluku vezano za obračun opsega utužene štete donio pozivom na odredbe ZOMO koje definiraju stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.
9. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., (u kojoj je predmet postupka bio isto kao i u ovoj pravnoj stvari zahtjev za isplatu na ime obiteljske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio članovima obitelji svog osiguranika koji je smrtno stradao) za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaj (prometne nezgode) . Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.
10. Prema tome, prvostupanjski sud je zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime obiteljske mirovine na temelju odredbi ZOMO, a u predmetnom postupku ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
11. Odredbom čl. 27. istog propisano je:
1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. 5 ) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odlučne činjenice nisu utvrđene.
13. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice i visinu štete sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je stoga valjalo, temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
14. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.
15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će odlučne okolnosti ukazane ovim rješenjem sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
16. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
