Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1003/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Đapić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, Mažuranićevo šetalište 1, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-531/2019-92 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-531/2019-92 od 13. siječnja 2026., u dijelu točke I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.000,00 eura i u točki III izreke.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-531/2019-92 od 13. siječnja 2026., u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 5.004,58 eura sa zateznim kamatama i u točki V izreke.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-531/2019- 92 od 13. siječnja 2026. u dijelu točke IV izreke kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznose od 93,25 eura od 11. siječnja 2019. do 7. ožujka 2019. i na iznos od 207,41 eura od 11. veljače 2019. do 7. ožujka 2019. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 93,25 eura od 11. siječnja 2019. do 7. ožujka 2019. i na iznos od 207,41 eura od 11. veljače 2019. do 7. ožujka 2019. kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 5.004,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.000,00 eura zahtjev tužitelja odbijen (točka I izreke) te na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 358,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki II izreke prvostupanjske presude (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova izgubljene zarade iznos od 349,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki IV izreke prvostupanjske presude (točka IV izreke), iznos od 2.680,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime štete na motoru tužitelja (točka V izreke), iznos od 250,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime štete na motorističkoj kacigi odjeći i obući tužitelja sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VI izreke). Isto tako odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu troškova liječenja u iznosu od 763,16 eura sa zatraženim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem dozvoljena je preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 25. lipnja 2024. (točka I izreke) te je tuženom naloženo tužitelju platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 4.387,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II izreke).

3. Presudu u odbijajućem dijelu i to u dijelu točke I izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 5.004,58 eura do iznosa od 7.004,58 eura (za iznos od 2.000,00 eura) u dijelu odluke o zateznim kamatama kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.681,93 eura od 8. ožujka 2019. do 15. lipnja 2024. te u točki III izreke pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude sukladno navodima žalbe, odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u sadržajno u dosuđujućem dijelu točke I izreke, u dijelu točke IV izreke koji se odnosi na tijek zatezne kamate i u točki V izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže preinačenje pobijane presude sukladno navodima žalbe, odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Žalbe tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženog djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale mu vezano za ozljeđivanje u štetnom događaju 16. studenog 2018.

7. U žalbenom stadiju postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja za štetu koju je tužitelj pretrpio, nije sporno da ne postoji suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik tužitelju s naslova predmetne štete isplatio iznos od 7.500,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 22.000,00 kn na ime imovinske štete na motoru. Sporna je visina neimovinske štete, preostale štete na motoru tužitelja i troškova liječenja te tijek kamata na dosuđenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s naslove izgubljene zarade.

8. Suprotno tvrdnjama žalitelja, nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u svojim žalbama ukazuju. O odlučnim činjenicama kako postojanju pretpostavki za dosuđivanje novčane naknade tužitelju za pretrpljenu štetu tako pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Obzirom na utvrđenje utemeljeno posebno na utvrđenjima iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. med. Mire Jurinović, dr. med. FO i dr. med. SO, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, oštećenje živčanih korijenova 6., 7. vratnog i 5.slabinskog i 1.križnog, bolni sindrom vrata i ruke poslije traume, bolni sindrom slabinske kralježnice uslijed čega mu je narušeno tjelesno i duševno zdravlje, sud prvog stupnja djelomično je prihvatio, a djelomično odbio zahtjev tužitelja imajući u vidu sve okolnosti njegovog ozljeđivanja te je utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja mu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO) zbog povrede prava osobnosti pripada u iznosu od 6.000,00 eura te mu kraj po tuženiku nesporno isplaćenog iznosa od 7.500 kn/995,42 eura dosudio daljnji ukupni iznos od 5.004,58 eura dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 2.000,00 eura, kao neosnovan, odbio.

10. Neosnovano žalitelji prigovaraju visini dosuđene naknade kao previsokoj.

11. Naime sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i straha te cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (9%), dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (32 godine) popratne neugodnosti pri liječenju (RTG snimanja, EMNG snimanja, imobilizacije-fiksatori, potrebe mirovanja, analgetici, posjet psihijatru), manifestacije straha vezane za ishod liječenja kao i zanimanje tužitelja koji je profesionalni baletan.

12. I po ocjeni ovog suda, utvrđeni iznos od 6.000,00 eura, koji iznos, a što navodi tuženik u svojoj žalbi, predstavlja uvećani iznos od onih određenih Okvirnim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2 . u vezi čl. 1046. ZOO) a uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir kao i dužinu trajanja ovog sudskog postupka u kojem tužitelj traži naknadu štete te u međuvremenu povećane troškove života na koje okolnosti se tužitelj poziva u svojoj žalbi. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužitelja i tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZOO, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.

13. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo odredba čl. 1100. st. 2. i čl. 1089. st. 2. ZOO, kada je prvostupanjski sud tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 6.000,00 eura te kraj već isplaćenog iznosa od 995,42 eura tužitelju dosudio daljnju naknadu u iznosu od ukupno 5.004,58 eura a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove odbio.

14. Nisu osnovni niti žalbeni navodi tužitelja kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi trošak popravka zubiju od strane dr.med.dent. TO, za što je ispostavljen račun u iznosu od 3.100,00 kn, bio u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem niti dokazao osnovanost svog zahtjeva za isplatu drugih troškova liječenja.

15. Na žalbene navode tužitelja u tom pogledu valja reći da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP). Pri tome je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, a ako u tome ne uspije njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o postojanju utužene tražbine tužitelja da je zbog posljedice predmetnog štetnog događaja imao troškove liječenja je na tužitelju. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis nikakve dokaze (dokumentaciju) iz koje bi proizlazilo da je navedeni popravak zuba bio u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem niti je u spis priložio bilo kakav račun kojim bi dokazao svoje tvrdnje o drugim troškovima liječenja koje u ovoj pravnoj stvari potražuje. Neosnovano tužitelj smatra bi sud u parničnom postupku navedene okolnosti mogao, bez adekvatnih dokaza, utvrditi isključivo jer smatra da su isti životni. Posljedično tome tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu tog dijela svog tužbenog zahtjeva, a kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja dao je valjane razloge za svoje utvrđenje da tuženik tužitelju nije u cijelosti u mirnom postupku namiro troškove štete na motoru tužitelja te temeljem utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, koje je u cijelosti prihvatio, ocijenivši ga objektivnim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke, naložio tuženom da tužitelju isplati daljnji iznos od 2.680,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

17. Na žalbene navode tuženika u tom pogledu valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je nalaz i mišljenje vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Nevena Kralja sukladno čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njihovu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja, kao i njegovo iscrpno dopunsko očitovanje pravilno utvrdio visinu štete na motoru tužitelja.

18. Također valja reći da je sud prvog stupnja, pravilno prihvatio naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka, koji je dopunskim očitovanjem dodatno i iscrpno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika, te slijedom navedenog pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261 st. 2 i 3 ZPP-a te za isto dao jasne i uvjerljive razloge.

19. Međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dosuđeni tijek kamata na dosuđene iznose naknade izgubljene zarade.

20. Naime, zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je to su skladu s odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014), koji se primjenjuje kao lex specialis a kojom je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju 8. ožujka 2019. što pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.

21. Imajući u vidu odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelju je valjalo i zatezne kamate na dosuđene iznose izgubljene zarade priznati od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 8. ožujka 2019. pa do isplate, a ne kako je to pogrešno sud prvog stupnja dosudio tužitelju za iznos od 93,25 eura od 11. siječanja 2019. i za iznos od 207,41 eura od 11. veljače 2019.

22. Žalbene navode tužitelja kojima osporava odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana odštetnog zahtjeva i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ovaj sud nije mogao uzeti u obzir. To iz razloga što je o tom dijelu zahtjev tužitelja sud prvog stupnja propustio odlučiti presudom a tužitelj nije u smislu odredbe čl. 339. st. 1. ZPP predložio donošenje dopunske odluke što za posljedicu, u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP da se smatra da je u tom dijelu tužba povučena.

23. Slijedom navedenog valjalo je žalbe tužitelja i tuženog djelomično odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi a djelomično iste prihvatiti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o tijeku zateznih kamata odnosno odlučiti kao u izreci.

24. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio.

25. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspio, a zbog odluke o tijeku kamata nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica