Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1388/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-547/2025-12 od 20. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-547/2025-12 od 20. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim joj je naloženo da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.179,65 eura sa zateznom kamatom od

20. siječnja 2026. do isplate.

II. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o naknadi parničnoga troška pod točkom II. izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 eura sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2026. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje da je ništetna odredba i dio Ugovora o namjenskom kreditu br. [broj kredita], koji je dana 02.03.2007.g., solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod posl. brojem OV-7403/07, sklopljen između tuženika ZAGREBAČKE BANKA d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473 i tužitelja ĐD iz [adresa], kao korisnika kredita i to dio odredbe čl. 2 kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, kao i da je ništetna odredba i dio Ugovora o nenamjenskom kreditu br. [broj kredita], koji je dana 07.06.2011.g., solemniziran kod Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba pod posl. brojem OV-6333/11, sklopljen između tuženika ZAGREBAČKE BANKA d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473 i tužitelja ĐD iz [adresa], kao korisnika kredita i to dio odredbe čl. 2 kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.279,65 EUR sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su, suprotno tvrdnji žaliteljice, u obrazloženju presude navedeni dostatni, određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, sadržajem navoda ona u biti osporava pravilnost materijalnopravnih zaključaka suda prvoga stupnja.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, temeljem navoda i dokaza koje su stranke predložile sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbe čl. 2. ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 2. ožujka 2007. i odredbe čl. 2. ugovora o nenamjenskom kreditu sklopljenog 7. lipnja 2011. kojima je ugovorena obveza korisnika kredita za plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, iz priložene potvrde tuženika proizlazi da je tužitelj za obradu svakog od kreditnih zahtjeva platio naknadu (414,57 eura i 39,81 eura). Tužitelj tvrdi da se o spornim odredbama nije pregovaralo, one nisu jasno i razumljivo sročene niti iz njih proizlazi na koje stvarne troškove se naknada odnosi, pristao je na takve odredbe sastavljene unaprijed od strane tužene bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj, iz tih okolnosti proizlazi da je tužena prilikom ugovaranja postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja i suprotno načelu ravnopravnosti sudionika i obveznopravnom odnosu što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na njegovu štetu kao potrošača.

7. Prije svega, neosnovani su navodi žaliteljice kojima osporava pravni interes tužitelja za isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva.

8. Naime, pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje postoji ako tužitelj od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist koju ne može na neki drugi svrsishodan način ostvariti. Postojanje određene konkretne pravne koristi i nemogućnost da se ona ostvari drugim svrsishodnim načinom ovisni su, po prirodi stvari, o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da tužitelj pod pretpostavkom utvrđenja ništetnima spornih ugovornih odredbi opravdano očekuje konkretnu pravnu korist u vidu stjecanja prava na postavljanje restitucijskog zahtjeva odnosno zahtjeva za isplatu iznosa koje je tuženoj isplatio temeljem ništetnih odredbi, u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema toj odredbi u slučaju ništetnosti ugovora (u ovom slučaju pojedinih odredbi ugovora) svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrdio svojstvo tužitelja kao potrošača, temeljem sadržaja predmetnih ugovora o kreditu i njegovog iskaza, s druge strane tužena nije u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP iznijela konkretne tvrdnje niti predložila ikakve dokaze kojima bi pobila navode i dokaze tužitelja.

10. Odredbom čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 - dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu od 2. ožujka 2007. propisano je da je potrošač u smislu toga Zakona svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. U biti na isti način je definiran pojam potrošača i odredbom čl. 3. st. 1. t. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu od 7. lipnja 2011.

12. U ovom slučaju utvrđeno je da je tužitelj 12. veljače 2007. kao fizička osoba sklopio s tuženom ugovor o kreditu radi izgradnje kuće za stanovanje dok je ugovor o nenamjenskom kreditu 26. svibnja 2011. sklopio za uređenje kuće. Kako je rečeno, tužena nije iznijela ikakve konkretne tvrdnje i predložila dokaze iz kojih bi proizlazilo da su krediti bili namijenjeni ikakvoj poslovnoj aktivnosti tužitelja koja bi u smislu citiranih odredbi isključivala njegovo svojstvo potrošača.

13. Sud prvoga stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši, u bitnom, da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne u smislu odredbi čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP 03 odnosno 96. st. 1. i st. 2. te čl. 102. st. 1. ZZP 07 jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i protivne su načelu savjesnosti i poštenja jer tužena nije uopće navela koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom i izbjegla je ikakav utjecaja tužitelja na ugovaranje te vrste obveze, što, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

14. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP 03 (čl. 96. st. 1. ZZP 07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema čl. 81. st. 2. ZZP 03 (čl. 96. st. 2. ZZP 07) smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP (čl. 102. st. 1. ZZP 07) nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. U ovom slučaju utvrđeno je i nije sporno da se u oba slučaja radi o standardnom obrascu ugovora koji je unaprijed formulirala tužena stoga vrijedi predmnjeva iz citiranih zakonskih odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 03 i čl. 96. st. 2. ZZP 07. Pored toga tužena, na kojoj je teret dokaza, nije u ovom postupku predložila ikakve dokaze na okolnost da se o spornim odredbama pregovaralo. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je kredit trebao radi izgradnje i uređenja kuće, oko pojedinih odredbi nije bilo ikakvih pregovora, nije mu pojašnjeno na što se odnosi naknada niti kako se izračunava, nije tražio pojašnjenja jer je već prije u banci pitao za nešto drugo te mu je odgovoreno da su takva pravila kuće zbog čega je smatrao suvišnim pitati išta i u ovom slučaju.

17. Polazeći od ovih činjenica, cijeneći da tužena nije uopće obrazložila o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, da je kod ponude ugovora postupala po načelu "uzmi ili ostavi" prvostupanjski sud je zaključio da je način i postupak ugovaranja prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu citiranih odredbi ZZP 03 i ZZP 07.

18. Ovaj sud prihvaća kao pravilno izloženo pravno shvaćanje i argumente prvostupanjskog suda.

19. Irelevantna je tvrdnja žaliteljica da u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje ugovaranja i naplate naknade za obradu kredita jer takvo pravo nije u ovom postupku sporno.

20. Na navode žaliteljice koja tvrdi da su sporne odredbe o plaćanju naknade bile jasne i razumljive valja reći da (što pravilno obrazlaže i sud prvoga stupnja) zahtjev transparentnosti ne podrazumijeva samo jezičnu i tekstualnu razumljivost i uočljivost, već traži da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U ovom slučaju tužitelj iz spornih odredbe nije uopće mogao imati saznanje o kojoj vrsti naknade je riječ, ko je usluge njome plaća niti kako se utvrđuje njen iznos.

21. Uz navedeno, kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li tuženoj bilo razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takve odredbe i na temelju pojedinačnog pregovora odnosno je li tužena uzela u obzir i zakonite interese tužitelja i pri tome mogla razumno pretpostaviti da bi on kod mogućnosti pojedinačnog i informiranog pregovaranja pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz utvrđenih okolnosti ovoga slučaja proizlazi da tužena o tim njegovim zakonitim interesima nije vodila računa već je sporne odredbe nametnula koristeći poziciju "jače" ugovorne strane.

22. Uzrokuje li sporna ugovorna odredba značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovisi ne samo o kvantitativnom odnosu iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već i o tome da li bi neprihvaćanjem te odredbe tužitelj bi ograničen u ostvarivanju svog prava a u ovom je slučaju iz utvrđenja proizlazi da bi mu u slučaju neprihvaćanja spornih odredbi izvjesno bilo onemogućeno ostvarenje zakonitog i legitimnog interesa za dobivanje kreditnih sredstava.

23. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, proizlazi da tužena nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje o spornim odredbama niti za njihovo eventualno neprihvaćanje, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, stoga je zakonita odluka suda prvoga stupnja kojom je utvrđena njihova ništetnost.

24. Djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi troškova tužitelju. Naime, za zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. na kojem se odlučivalo o procesnim pitanjima nagrada za zastupanje iznosi 100,00 eura umjesto dosuđenih 200,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa).

25.Pogrešno je pravno shvaćanje žaliteljice o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova pristojbe na presudu u punom iznosu od 53,10 eura umjesto polovice propisanog iznosa od 26,55 eura. Naime, prema odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) plaćanjem pristojbe u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave presude, pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa zbog čega tužena smatra da nije dužna snositi trošak propusta tužitelja da pristojbu plati u nižem iznosu. Međutim po shvaćanju ovoga suda, mogućnost plaćanja sudske pristojbe u manjem iznosu propisana citiranom odredbom je privilegij a ne obveza stranke. Stoga se nekorištenje te mogućnosti ne može smatrati njenim propustom te je tužena dužna naknaditi cjelokupni plaćeni iznos pristojbe.

26.U spisu doista nije priložen podnesak od 25. rujna 2025. ali je priložen obrazloženi podnesak od 25. kolovoza 2025. za koji je tužitelj i zatražio naknadu dok je prvostupanjski sud očitom omaškom naveo u datumu "rujan" umjesto "kolovoz". Stoga je, neovisno o toj pogrešci u pisanju, pravilnom primjenom materijalnoga prava (čl. 155. st. 1. ZPP) i Tbr. 8. t. 1. Tarife priznat trošak ove parnične radnje. Potreban je bio i podnesak tužitelja od 28. studenoga 2025. jer se njime argumentirao očitovao o navodima tužene iz prethodnog podneska kojima je osporavala pravni interes za podnošenje tužbe, iznos nagrade je pravilno utvrđen (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Nadalje, iz spisa proizlazi da se na ročištu održanom 28. listopada 2025. stvarno odlučivalo samo o dokaznim prijedlozima pa stoga nagrada za zastupanje ne iznosi 200,00 eura već 100,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife).

27. Slijedom izloženih razloga, valjalo je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan za iznos od 100,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom dok je zakonita odluka o naknadi troškova postupka u iznosu od 1.179,65 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.

28. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

29. Kako tužena sa žalbom nije uspjela u pogledu glavnog zahtjeva, neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 35. ZPP, čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić