Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2797/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-24/2026-52 od 31. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-24/2026-52 od 31. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.111,57 € (5.926,57 € s osnova neimovinske štete i 1.185,00 € sa osnova imovinske štete) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.358,24 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-24/2026-52 od 31. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. u kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 10.177,43 € sa pripadajućom zateznom kamatom te pod točkom III. u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 4.022,50 €.

III. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 7.111,57 € (za iznos od 2.711,00 €) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove preko iznosa od 3.358,24 € (za iznos od 664,26 €) i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa naknade štete u ukupnom iznosu od 2.711,00 € (2.000,00 € s osnova neimovinske štete te 711,00 € s osnova imovinske štete) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 345,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-24/2026-52 od 31. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 23. siječnja 2024. do 17. rujna 2024. i zatezne kamate na iznos imovinske štete od 23. siječnja 2024. do 30. ožujka 2026. te se sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici zatezne kamate na iznos od 5.926,57 € s osnova neimovinske štete tekuće od 23. rujna 2024. do 17. rujna 2024. te zatezne kamate na iznos imovinske štete u iznosu 1.185,00 € tekuće od 23. rujna 2024. do 30. ožujka 2026. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 108,42 €, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.822,57 € sa zateznom kamatom koja na iznos od 7.926,57 € teče od 18. rujna 2024. do isplate, a na iznos od 1.896,00 € od 31. ožujka 2026. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 10.177,43 € sa pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 7.926,57 od 23. siječnja 2024. do 17. rujna 2024. kao i zatezne kamate na iznos od 1.896,00 € od 23. siječnja 2024. do 30. ožujka 2026. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.022,50 € sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. te pod točkom III. u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 4.022,50 € žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke presude kojima je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete preko iznosa od 948,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31.03.2026. te u dijelu dosuđenih troškova parničnog postupka preko iznosa od 700,00 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti iz članka 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kao posljedice koju je pretrpjela zbog štetnog događaja kada je stradala kao pješak na pješačkom prijelazu jer je na nju dok je prelazila kolnik naletjelo motorno vozilo.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.073,43 € po ovoj osnovi dok je sporna visina štete povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužiteljica 20. prosinca 2023. u dobi od 22 godine stradala kao pješak na pješačkom prijelazu dok je prelazila kolnik kad je na nju naletjelo motorno vozilo te je uslijed naleta vozila zadobila brojne teške tjelesne ozljede zbog kojih je vozilom hitne pomoći odvezena u KBC Zagreb gdje su joj nakon provedene dijagnostičke obrade (RTG snimanje, CT mozga, pregled kirurga) postavljene dijagnoze i to natučenje glave, natučenje leđa, natučenje desnog gležnja i prijelom lijeve listne kosti;

- da je vještak Žarko Rašić u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljici inicijalno preporučeno konzervativno liječenje, a po povratku u [adresa] je utvrđeno da je došlo do pomaka prijeloma lateralnog maleola i sindesmozne nestabilnosti zbog čega je obavljen hitni operativni zahvat 25. siječnja 2024. radi učvršćivanja prijeloma s pločicom i vijcima i popravkom ligamenta, da je nakon operativnog zahvata tužiteljici preporučeno mirovanje 45 dana, a potom fizioterapija 30 dana, da je provedeno 30 seansi terapije, da je kod tužiteljice uslijed ozljeđivanja došlo do oštećenja tjelesnog zdravlja jer je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 63 dana, povremeni bolovi su iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana po 3 sata, zatim 75 dana po 2 sata i još 45 dana po 1 sat dnevno za obavljanje kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane, a sve s obzirom na nepokretnost i nošenje imobilizacije, da je kod tužiteljice prisutna naruženost lakog stupnja koja je povremeno vidljiva trećima (ožiljci u području lijevog gležanjskog zgloba dužine 6 cm i 4 ožiljka promjera 1 cm blage ljubičaste boje), da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja pokretljivosti u području lijevog gležnja i bolova koje povremeno trpi i koji umanjuju njezinu životnu i radnu aktivnost u omjeru od 10% s kirurškog stajališta, da je liječenje tužiteljice s kirurškog stajališta završeno 20. kolovoza 2024.;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Gordana Makarića proizlazi da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku PTSP-a, da je u [adresa] prošla 10 tretmana psihoterapije između travnja i lipnja 2024. jer je trpjela psihičke poteškoće uzrokovane štetnim događajem, da je bila prestrašena, imala problema sa spavanjem, bila nemirna i nervozna, da i danas teško zaspi, a povremeno joj se javljaju slike izazvane traumom od štetnog događaja, da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah do 4 tjedna, a nakon toga slabi oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, dok se zaostali kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj što se cijeni u okviru trajnih posljedica koje su zaostale u omjeru od 5% s psihijatrijskog aspekta, da je liječenje tužiteljice s psihijatrijskog aspekta dovršeno 18. rujna 2024.,

- da su vještaci u dopunskom očitovanju na ročištu 11. rujna 2025. suglasno naveli da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 13 % s kirurškog i psihijatrijskog aspekta, a isto tako glede naruženosti tužiteljice su naveli da su prilikom kliničkog pregleda opisani ožiljci kod tužiteljice u području lijevog gležanjskog zgloba nakon operacijskog zahvata i navedeni ožiljak u području vanjskog dijela gležanjskog zgloba i 4 ožiljka promjera oko 1 cm u području gležanjskog zgloba predstavljaju naruženje lakog stupnja s obzirom na lokalizaciju, izgled i boju.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (članak 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) te je kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade uzeo u obzir u nalazu i mišljenju utvrđenoj vrsti, težini i lokaciji zadobivenih ozljeda, dužini trajanja i intenzitetu bolova, karakteru, jačini i trajanje straha, stupnju duševnih boli zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti (13 %), intenzitetu naruženosti i vidljivosti trećim osobama, iznimno mladu dob tužiteljice (22 godine) za koju je karakteristično osamostaljivanje od roditelja i preuzimanje sve više odgovornosti, da se nezgoda dogodila potpuno neočekivano na pješačkom prijelazu kad je tužiteljica prelazila kolnik, da je uslijed navedene traume odgodila polaganje vozačkog ispita i imala poteškoća sa izvršavanjem studentskih obveza, - da je tužiteljica bila podvrgnuta operativnom zahvatu, RTG snimanjima i bolnoj fizikalnoj terapiji i da je u čak dva intervala bila potpuno nepokretna i ovisna o ortopedskim pomagalima (kolica, štake), da tužiteljica i danas ponekad mora koristiti štaku jer joj lokalitet i težina ozljede onemogućava prelaženje većih udaljenosti pješice i da ne oblači kratke hlače, suknje, otvorene cipele na petu jer osjeća nelagodu da treće osobe vide ožiljke na gležnju.

11. Slijedom takvih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da bi tužiteljici pripala ukupno pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 15.000,00 €, ali kako joj je tuženik već isplatio iznos od 7.073,43 € po ovoj osnovi to joj pripada daljnji iznos od 7.926,57 € na ime neimovinske štete. Isto tako, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 237 sati koju su pružali ukućani te zaključuje da kako tužiteljica ima pravo na naknadu u slučaju kad joj je pomoć pružana besplatno to je sud temeljem članka 1095. ZOO -a za pružanje pomoći i njege utvrdio naknadu pri čemu cijenu jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege u iznosu od 8,00 EUR sud smatra primjerenom odnosno dosudio joj je s osnova imovinske štete iznos od 1.896,00 €. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je tužiteljice na ime neimovinske i imovinske štete dosudio tužiteljici iznosi 9.822,57 EUR, dok je u preostalom dijelu (10.177,43 €) odbijen tužbeni zahtjev. Isto tako, prvostupanjski sud je zaključio da na dosuđeni iznos od 7.926,57 € koji se odnosi na naknadu neimovinske štete tužiteljica ima pravo na zatezne kamate temeljem članka 1103. ZOO tekuće od dovršetka liječenja (18. rujna 2024.) do isplate dok na dosuđeni iznos pravične naknade za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana presuđenja , slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. i II. izreke pobijane odluke.

12. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda mogu se samo djelomično prihvatiti te iako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO.

13. Žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužiteljici s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima te da dosuđeni iznosi nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima . Naime, tuženik ističe da prvostupanjski sud prilikom određivanja visine naknade štete s osnove kriterija boli, straha i smanjenja životne aktivnosti Orijentacijske kriterije VSRH uvećao za znatnih 100 %, pri tom ne obrazlažući razlog takvom uvećanju adekvatnim činjenicama niti konkretizira koje to kvalifikatorne okolnosti odnosno okolnosti slučaja na strani tužiteljice, i u kojoj mjeri, opravdaju dosudu tako visokog iznosa naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti.

14. Djelomično osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO kada je utvrdio da tužitelj ici s osnova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od ukupno 15.000,00 € pa joj uz već isplaćeni dio od 7.073,43 € dosuđuje i daljnji iznos od 7.926,57 €. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (13% ukupno), naruženje manjeg stupnja nakon operacijskih ožiljaka, to bi pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljao iznos od ukupno 13.000,00 €, a ne iznos od 15.000,00 € koliko je to utvrdio prvostupanjski sud.

15. Stoga, kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 7.073,43 € na ime neimovinske štete, to tužiteljici pripada na ime neimovinske štete iznos od 5.926,57 €, a ne kako joj je to dosudio prvostupanjski sud iznos od 7.926,57 € tako da je prvostupanjska presuda preinačena sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 2.000,00 € na ime neimovinske štete, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

16. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj je dosuđen iznos prenizak odnosno da sud prvog stupnja u cijelosti ignorira činjenicu da je kod tužiteljice, obzirom da se radi o mladoj osobi u dobi od 23 godine u vrijeme ozljeđivanja, s obzirom na lokalitet ozljede i manifestaciju, dužinu i trajanje liječenja te sve popratne tegobe koje je tužiteljica trpjela tijekom dugotrajnog liječenja, liječenja nakon prometne nezgode van mjesta svog stalnog prebivališta, utvrđena veća osjetljivost na štetne posljedice odnosno individualizacija prema konkretno oštećenoj osobi, valja reći da upravo dosuđena naknada štete u nešto većem iznosu ukazuje da se u konkretnom slučaju vodilo računa u dovoljnoj mjeri na sve nelagode i akomodacije kojima je tužiteljica bila izložena u vrijeme i nakon stradavanja, tegobama tijekom i nakon završenog liječenja , kao i činjenicama da je po povratku u Brazil utvrđeno da je došlo do pomaka prijeloma lateralnog maleola i sindesmozne nestabilnosti zbog čega je obavljen hitni operativni zahvat 25. siječnja 2024. radi učvršćivanja prijeloma s pločicom i vijcima i popravkom ligamenta, da je nakon operativnog zahvata tužiteljici preporučeno mirovanje 45 dana, a potom fizioterapija 30 dana, da je provedeno 30 seansi terapije, da je kod tužiteljice uslijed ozljeđivanja došlo do oštećenja tjelesnog zdravlja jer je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 63 dana, povremeni bolovi su iskazani kroz smanjenje životne aktivnostipri čemu je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah do 4 tjedna, a nakon toga slabi oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, dok se zaostali kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj što se cijeni u okviru trajnih posljedica koje su zaostale u omjeru od 5% s psihijatrijskog aspekta, da je liječenje tužiteljice s psihijatrijskog aspekta dovršeno 18. rujna 2024.

17. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade koja je po stavu ovog suda primjerena u visini od još 5.926,57 €, dok se navodi žalbe tužiteljice ne mogu prihvatiti, a niti su njezina shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

18. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi osporava odluku suda o naknadi imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege u iznosu od 8,00 € kao primjerenoj. Naime, tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna 237 sati i pružena joj je od ukućana, slijedom čega joj pripada naknada u iznosu od 1.185,00 € odnosno 5,00 € po satu, kao primjerena, a ne u iznosu od 1.896,00 € kako to pogrešno dosuđuje prvostupanjski sud, imajući u vidu da tužiteljici tuđa pomoć i njega nije pružena od strane osoba koje se time profesionalno bave (pa plaćaju poreze i doprinose), slijedom čega je tužiteljicu valjalo odbiti za iznos od 711,00 € na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tako da je temeljem odredbe čl. 373. točka 3 ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke.

19. Međutim, nepravilno je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege od presuđenja, kako to osnovano ističe tužiteljica u žalbi, kao i neimovinska šteta od završetka liječenja. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporni, dok je čl. 12. st. 4. toga Zakona propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo shvaćanje podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odlukama broj Rev 934/14 i Rev 550/14, iz kojih jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05-dalje: ZOOP), kao i sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova pod brojem Su-IV-155/16 od 12.04.2016. kada je donesen Zaključak kojim je regulirano da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen onda od podnošenja tužbe

20. Pri tome, valja reći da troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju nenovčanu imovinsku štetu na koju, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO, oštećeniku pripadaju zatezne kamate od dana njezinog nastanka. Stoga u konkretnom slučaju, tužitelj ici na iznos naknade štete zbog pružene tuđe pomoći zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 23. siječnja 2024., a ne od presuđenja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-829/2017 od 30. travnja 2019.).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u točki II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 23. siječnja 2024. do 17. rujna 2024. i zatezne kamate na iznos imovinske štete od 23. siječnja 2024. do 30. ožujka 2026.

22. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

23. Tužiteljica je u pogledu visine naknade štete s obzirom na zahtjev koji je konačno postavila uspjela sa 40% svog zahtjeva dok je glede osnove uspjela sa 100% zahtjeva što ukupno iznosi 140%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 70%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 0%, a u odnosu na visinu je uspio s 60%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) 30%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 70% s kojim je uspjela tužiteljica od manjeg postotka uspjeha tuženika od 30%, dobije se 40% te tuženik treba tužiteljici naknaditi 40% opravdanog i potrebnog troška.

24. Stoga tužiteljici trošak od 6.645,60 € sukladno uspjehu od 40% iznosi 2.658,24 € uz trošak vještačenja u iznosu od 700,00 € kao potreban i nužan odnosno ukupno 3.358,24 €. Kako je tužiteljici na ime parničnog troška dosuđen iznos 4.022,50 € to je valjalo odbiti tužiteljicu na ime parničnog troška za iznos od 664,26 € te odlučiti kao pod točkom III. toč. 2. izreke.

25. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio 22 % priznati su mu troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 54,21 € te žalbe od 6. studenog 2025. odnosno ukupno kao 108,42 € te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

26. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata odnosno sporednog potraživanja (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5 ZPP).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić