Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1866/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1725/2024-8 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1725/2024-8 od 19. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ER iznos od 9.127,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. pa do dana isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.019,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ER iznos od 9.127,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. pa do dana isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.019,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 9.127,63 EUR od 28. svibnja 2018. do 29. svibnja 2018.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. i III. Izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1., točke 1. i 3. Zakona o parničnog postupku (“Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik, iako navodi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka, nijednu od bitnih povreda određeno ne ističe u žalbi.

4.1. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom, na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.127,63 EUR kao štete na vozilu tužitelja do koje je došlo 28. svibnja 2018. u prometnoj nezgodi u [adresa] i to tako što je tužitelj u zavoju izgubio nadzor nad vozilom te sletio s ceste. Navedeni iznos tužitelj zahtijeva po polici automobilskog kasko osiguranja br. 831284463.

6. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva pozivajući se na to da je tužitelj upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i da su ispunjene pretpostavke za gubitak prava iz osiguranja, previđene člankom 21. Uvjeta tuženika. Tuženik osporava tijek zateznih kamata i prigovara zastari, dok sam iznos štete na vozilu nije sporan.

7. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi:

- da je tužitelju izdan pravomoćni obvezni prekršajni nalog radi počinjenog prekršaja izazivanja prometne nezgode (neprilagođena brzina s posljedičnim gubitkom nadzora nad vozilom i slijetanjem izvan kolnika),

- da je nakon nezgode alkotestiranju podvrgnut suputnik iz vozila tužitelja , ZR, kojem je utvrđena koncentracija alkohola od 1,32 g/kg,

- da tužitelj nije podvrgnut alkotestiranju zbog proteka vremena od trenutka nezgode do javljanja policiji,

- da su iskazi tužitelja i svjedoka ZR (detaljno navedeni pod točkama 11. i 12. obrazloženja pobijane presude) u ovom postupku nelogični i neživotni te očito usmjereni na prikrivanje okolnosti da je tužitelj te večeri konzumirao alkohol, zbog čega je i napustio mjesto događaja nakon nezgode tj. kako bi izbjegao dolazak policije i alkotestiranje,

- da je nelogično da se svjedok puno toga od te večeri, bez obzira na alkoholiziranost, ne sjeća, a neuvjerljivo je i nelogično i da bi isti nazvao tužitelja, a ne vlastitu suprugu u doba kada je bilo za očekivati da isti, kao i većina ljudi, spava, te je nelogično da se ne može sjetiti nikoga tko je bio s njim te večeri,

- da je logično i da bi se tužitelj, da nije konzumirao te večeri alkohol, vratio na mjesto nezgode, nakon što je otišao po oca, a ne da bi se tek ujutro javio u policijsku postaju, pa je njegov iskaz o tome, tj. da se prestrašio i da je to razlog, neuvjerljiv, već je očito to učinio jer je po zanimanju vozač tramvaja (takav podatak je dao prilikom iskazivanja u ovom postupku, a i u spisu MUP-a), pa bi prometna nezgoda koju je skrivio pod utjecajem alkohola imala reperkusije na njegov posao, u slučaju da bi mu zbog alkoholiziranosti bila oduzeta vozačka dozvola.

- da je prilikom davanja iskaza policiji tužitelj drugačije opisao i dinamiku nezgode i svoje postupanje nakon nezgode (iskazao je da mu je na kolnik izletjela srna te da je od straha nakon nezgode krenuo kući, ali nije otišao, kao i da ne zna gdje je bio, a zbog straha se nije vratio), kako to proizlazi iz sadržaja spisa MUP-a.

7.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da se tužitelj, umjesto da osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti nakon nezgode, čekajući dolazak policije koju je netko već bio pozvao, udaljio nakon nezgode i prijavio u policijsku postaju tek sutradan ujutro. Stoga, zbog izostanka kontrole alkoholiziranosti, u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj prilikom nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno u koncentraciji od 0,5 g/kg u krvi, odnosno više, što bi bio razlog za gubitak prava iz osiguranja, kako to predviđa odredba članka 21. stavak 1. točka 2a Uvjeta tuženika.

7.2. Temeljem utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud, u odnosu na odredbu članka 21. stavak 1. točka 2a Uvjeta tuženika, u dijelu predviđenog gubitka prava iz osiguranja zbog toga što neposredno nakon nezgode tužitelj nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, sud prvog stupnja zaključuje da se radi o ništetnoj odredbi Uvjeta tuženika, pozivajući se na članak 296. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), i članka 942. ZOO.

7.3. Na temelju navedenog, kako je u postupku utvrđeno da šteta na vozilu tužitelja iznosi 9.127,23 EUR, za taj iznos sud prihvaća tužbeni zahtjev, temeljem članka 943. stavak 1. ZOO.

8. Međutim, prema stavu ovog suda, u opisanim okolnostima predmetnog postupka, ovakav zaključak ne može se prihvatiti te osnovano tuženik žalbenim navodima dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude, osporavajući primjenu materijalnog prava na prethodno utvrđeno činjenično stanje.

9. Prema članku 296. stavak 1. ZOO-a, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema članku 942. ZOO-a, ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Prema članku 4. ZOO-a, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a prema članku 5. ZOO-a, sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

10. Uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila tuženika (str. 40. spisa), odredbom članka 21. stavak 1. je propisano: Osim ako nije ugovoreno drugačije, osiguranik gubi prava iz osiguranja: 2) za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili drugih narkotika.

Prema Uvjetima smatra se da je vozač pod utjecajem a) alkohola:

- ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja koncentracije alkohola u krvi utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više) ili bez obzira na količinu alkohola u krvi, ako se utvrdi da pokazuje znakove alkoholne poremećenosti

- ako se radi o profesionalnom vozaču ili vozaču s dozvolom za upravljanje vozilima C i D kategorije, bez obzira na utvrđenu količinu alkohola u krvi

- ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje ništetnom navedenu odredbu članka 21. stavak 1. točka 2a Uvjeta tuženika, u dijelu predviđenog gubitka prava iz osiguranja zbog toga što neposredno nakon nezgode tužitelj nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, te zbog navedenog, unatoč zaključku pod točkom 7.1. obrazloženja ove odluke, prihvaća tužiteljev zahtjev za isplatu po polici automobilskog kasko osiguranja.

12. Međutim, polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima ovoga slučaja, po mišljenju ovog suda nema mjesta primjeni odredbe članka 942. ZOO-a, i zaključku da bi primjena članka 21. stavak 1. točka 2a Uvjeta tuženika prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja ili ugrožavala postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Naime, u ovom slučaju se radi o očiglednom izbjegavanju alkotestiranja u okolnostima kad bi isto nedvojbeno uslijedilo da je tužitelj ostao na licu mjesta nezgode (nesporni dolazak hitne pomoći koju je pozvao susjed i policije po pozivu hitne pomoći na mjesto događaja, a koje je tužitelj prethodno napustio s namjerom izbjegavanja alkotestiranja). Ovakvo postupanje tužitelja ukazuje na njegovo postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja te suprotno dužnosti suradnje u ovom obveznom odnosu.

13. Nadalje, ističe se da je svrha police kasko osiguranja osiguranje naknade za štetu koja nastane na osiguranom vozilu uslijed nastupanja osiguranog slučaja, dok je prema Općim uvjetima tuženika kao osiguratelja, predviđeno da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola. Nedvojbeno je da predmetna odredba o gubitku prava iz osiguranja zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola ima za cilj spriječiti vožnju u alkoholiziranom stanju i smanjiti štete nastale takvim ponašanjem. Stoga se ne može prihvatiti zaključak da bi podvrgavanje tužitelja alkotestiranju u predmetnoj situaciji (koje bi uslijedilo da je tužitelj ostao na mjestu događaja, a isto je tužitelj s namjerom izbjegao), prouzročilo očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja .

14. Slijedom svega navedenog, pogrešan je stav suda da bi, u predmetnim okolnostima, odredba članka 21. stavak 1. točka 2a Uvjeta tuženika bila ništetna i da zbog toga tužitelju pripada pravo na isplatu utuženog iznosa.

15. Stoga je, primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, pobijanu odluku valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. S obzirom na to da se pobijana odluka preinačava i tužbeni zahtjev u cijelosti odbija, tuženik je u cijelosti uspjela u sporu te joj se stoga priznaju sljedeći troškovi.

17. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) i postavljenom zahtjevu na ročištu (list 99.-100. spisa), a prema vrijednosti predmeta spora, tužen iku se priznaju troškovi: sastav odgovora na tužbu, 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ročište 8.12.2021., 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), ročište 13.4.2022., 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), ročište 7.12.2022., 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife), ročište 20.3.2023., 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), podnesak 19.10.2023., 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife), ročište 2.9.2024., 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), ročište 10.3.2025., 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife) odnosno ukupno 1.200,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 1.500,00 eura.

17.1. Primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a, tuženiku se priznaju i zakonske zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke, a visina istih je određena primjenom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

17.2. Stoga je, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP -a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

18. S obzirom na to da je žalba tužen ika osnovana u cijelosti, pripada mu pravo na trošak sastava iste sukladno Tbr. 10/1 Tarife (Tbr. 7/1 uvećano za 25%) od 125 bodova, odnosno 250,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 312,50 eura.

19. Kako tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu, a niti to proizlazi iz sustava e-Spis, navedeni trošak mu se ne priznaje.

20. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić